Rak želuca – uzrok, simptomi i liječenje

Rak ili karcinom želuca je maligni epitelni tumor koji se javlja u želucu točnije na želučanoj sluznici. U najvećem broju slučajeva se radi o adenokarcinomu, odnosno malignom epitelnom tumoru žljezdanog podrijetla. Riječ je o raku koji potječe od žljezdanih stanica sluznice želuca. Zauzima najveći postotak među svim zloćudnim tumorima želuca.

Karcinom želuca se češće pojavljuje u muškaraca nego u žena. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi odnosno nakon 50. godine života.

Kada je u pitanju rak želuca prognoza nažalost nije najpovoljnija i to prvenstveno zbog kasnog otkrivanja bolesti.

Različite su podjele raka želuca s obzorom na izgled tumorske mase, izgled samih malignih stanica i dubinu prodora tumora u stjenku. Tako se npr. na temelju izgleda razlikuju protrudirajući ili gljivasti, ulcerativni (ima izgled poput vrijeda ili čira), šireći rak koji se površinski širi duž sluznice, te miješani oblik. Neki od ovih oblika imaju bolju prognozu od drugih (npr. gljivasti imaju bolju prognozu nego šireći). Rak želuca ne javlja se jednako često na svim dijelovima želuca. Češće se nalazi na izlaznom dijelu želuca (antrum) i na donjoj trećini tijela želuca nego na početnim i gornjim dijelovima želuca. O svim ovim obilježjima ovisi izbor načina liječenja i prognoza ishoda bolesti.

Uzroci karcinoma želuca

Infekcija s H. pylori uzrok je većine slučajeva raka želuca. Autoimuni atrofični gastritis i različiti genetski čimbenici su također rizični čimbenici.

Želučani polipi mogu biti prekursori raka. Upalni polipi se mogu javiti u bolesnika koji uzimaju NSAR. Foveolarni polipi želučanog fundusa su česti u bolesnika koji uzimaju inhibitore protonske pumpe. Adenomatozni polipi, osobito oni multipli, premda rijetki, najčešće prijeđu u malignitet. Malignitet je vrlo vjerojatan ukoliko je adenomatozni polip promjera >2 cm ili pokazuje viloznu histologiju. Kako se maligna transformacija ne može otkriti inspekcijom, uočene polipe treba endoskopski ukloniti. Incidencija raka želuca je općenito viša u bolesnika s ulkusom dvanaesnika.

Adenokarcinomi želuca mogu se klasificirati prema makroskopskoj slici: Protrudirajući—polipoidni ili gljivast tumor. Penetrantni—ulcerirani tumor. Tumor s površinskim širenjem—širi se duž sluznice i infilitrira površinu unutar želučane stijenke. Linitis plastica—infiltrira želučanu stijenku uz fibroznu reakciju koja dovodi do rigiditeta želuca (kožna boca). Miješani—pokazuje karakteristike dva ili više različita tipa; ova klasifikacija je najveća. Protruzijski tumori imaju bolju prognozu od onih koji se površinski šire zbog toga što ranije daju simptome.

Budući da je karcinom želuca po svojoj prirodi maligan, on ima tendenciju metastazirati na druga tkiva, relativno se brzo širi, liječenje je mučno, a oporavak dugotrajan. Stanice koje tvore tumor određuju vrstu karcinoma želuca, a samim time pomažu i u određivanju mogućnosti liječenja. Faktori koji mogu uvjetovati nastanak karcinoma želuca su:

• štetne tvari iz prehrane,
• dimljena i jako začinjena hrana,
• slana, kisela i sirova hrana,
• voda koja je zasićena velikom količinom nitrata,
• pušenje,
• alkoholizam,
• infekcija H. pylori.

Rak želuca – simptomi

Metode liječenja baš kao i prognoza ishoda bolesti ovise o poziciji karcinoma.

Pod posebnim rizikom su mlade osobe koje već pate od želučanih tegoba.

U ranom stadiju bolesti, bolesnici uglavnom pate od netipičnih tegoba koje traju duže vremena, ali nisu posebno izražene da bi nagnale bolesnika da posjeti liječnika. 25% bolesnika ima simptome koji se mogu povezati s ulkusnom bolesti. U kasnijim fazama bolesti, bolesnici mogu napipati tumorsku masu u gornjem dijelu trbuha. To je izrazito loš znak, a tada se nerijetko javljaju problemi s gutanjem, mučnine i povraćanje.

U uznapredovaloj fazi bolesti može se javiti i povraćanje krvi praćeno krvavim tragovima u stolica, a nerijetko takvo stanje prati i anemija. Bilo kakve simptome koji se javljaju duže od tjedan dana, nemojte zanemarivati i ignorirati. Rano dijagnosticiranje bolesti može vam spasiti život. Znakovi i simptomi raka želuca mogu uključivati:

• umor,
• osjećaj nadutosti nakon jela,
• osjećaj sitosti nakon male količine hrane,
• teška žgaravica,
• neobjašnjiva mučnina,
• bol u želucu,
• povraćanje,
• nenamjeran gubitak težine.

Ponekad se prvi znaci bolesti javljaju zahvaljujući metastazama u drugim organima. U tom slučaju najčešće se javlja žutica, bol u kostima, otežano disanje, glavobolja ili se mogu javiti čak i ginekološke tegobe zbog metastaza u jajnicima.

Dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza često uključuje peptički ulkus i njegove komplikacije.

Kad postoji sumnja na rak želuca treba učiniti endoskopiju s višestrukom biopsijom i četkanjem sluznice za citologiju. U određenim slučajevima ukoliko se učini biopsija koja je ograničena samo na sluznicu, može se previdjeti tumorsko tkivo u podsluznici. RTG, osobito s dvostrukim kontrastom, može otkriti lezije, ali rijetko zamjenjuje endoskopiju.

Bolesnicima u kojih je otkriven karcinom, potrebno je učiniti CT toraksa i abdomena radi određivanja proširenosti tumora. Ukoliko CT ne otkrije metastaze, potrebno je učiniti endoskopki ultrazvuk radi utvrđivanja dubine tumorske invazije i zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova. Ti nalazi utječu na odabir terapije i prognozu bolesti.

Treba učiniti osnovne pretrage krvi uključujući KKS, elektrolite i testove jetrene funkcije radi procjene anemije, hidracije, općeg stanja i moguće jetrenih metastaza. Karcinoembrionalni antigen (CEA) treba odrediti prije i nakon operacije.

Endoskopski probir se provodi u populaciji s visokim rizikom (npr. Japan), ali se ne provodi u SAD–u. Pretraživanje zbog straha od recidiva obuhvaća endoskopiju i CT toraksa, abdomena i zdjelice. Ukoliko patološke vrijednosti CEA padnu nakon operacije, u program praćenja treba uvrstiti i određivanje razine CEA; novi porast znači recidiv tumora.

Rak želuca – liječenje

Liječenje raka želuca ovisi o stupnju proširenosti bolesti. Osnovna metoda liječenja je kirurški zahvat. Ako se radi o tumoru koji je lokaliziran na stjenku želuca, njime je moguće postići i potpuno izlječenje.

Ovisno o stadiju bolesti, i kod bolesnika čiji je tumor potpuno odstranjen kirurški, preporuča se postoperativno provesti kemoterapiju koja se često kombinira sa zračenjem. Takvim se liječenjem koje nazivamo adjuvantno liječenje uništavaju eventualno zaostale tumorske stanice u organizmu i smanjuje rizik od povrata bolesti.

Za bolesnike s proširenim rakom, kirurški zahvat ne može pružiti izlječenje, ali može olakšati simptome. Takav se zahvat naziva palijativnim kirurškim zahvatom.

Prevencija

Sprečavanje pojave raka želuca teško je provesti s obzirom da nisu poznati svi faktori koji utječu na razvoj bolesti. Može se preporučiti smanjenje korištenja dimljene hrane i hrane iz rasola, svakodnevno uzimanje C-vitamina i beta-karotena, iako je njihova zaštitna uloga proturječna. Prevenciju čini i borba za rano otkrivanje bolesti, jer je tada vjerojatnost preživljavanja mnogo veća. Potrebno je utvrditi osobe s povećanim rizikom i redovito ih kontrolirati. U tu skupinu spadaju osobe iznad 40 godina koje imaju neka oboljenja želuca, pojavu raka želuca u obitelji, a posebno osobe s neodređenim tegobama u gornjem dijelu trbuha koje traju duže vrijeme i ne reagiraju na liječenje.