Reumatoidni artritis – uzrok, simptomi i liječenje

Reumatoidni artritis je teška, kronična, upalna bolest vezivnog tkiva koje se najviše očituje na zglobovima. U ovom poremećaju imunološki sustav napada hrskavično tkivo, kosti i, ponekad, unutarnje organe. Od zglobova su najčešće zahvaćeni mali zglobovi šake, zglavci, ramena, koljena i gležnjevi.
Uz odgovarajuće zdravstvene mjere i izmjene životnog stila, oboljeli mogu imati dug i kvalitetan život.

Reumatoidni artritis može također uzrokovati različite simptome bilo gdje u tijelu. Točan uzrok bolesti je nepoznat, ali puno različitih faktora, uključujući genetsku podložnost, mogu utjecati na autoimunu reakciju. Bolest se javlja u 1% populacije, dva do tri puta češće u žena nego u muškaraca. Početak bolesti je obično između 25. i 50. godine života, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. U nekih osoba bolest splasne spontano, a liječenje u 75% ljudi poboljšava simptome; međutim, najmanje 1 od 10 ljudi ostaju invalidi.

U ovoj bolesti imunološki sustav napada tkivo koje oblaže i okružuje zglobove. Konačno, hrskavica, kost i ligamenti zgloba se izjedaju, a u zglobu nastaju brazgotine. Stanje zglobova se pogoršava do razine koja može jako varirati.

Ranim prepoznavanjem simptoma može se zaustaviti ili usporiti tijek bolesti i značajno pridonijeti kvaliteti života bolesnika.
Kako bi se umanjila mogućnost za dobivanjem mnogih bolesti, pa tako i reumatoidnog artritisa,  svakako se preporučuje prestanak pušenja te zdrava prehrana i aktivan način života.

Reumatoidni artritis – uzroci

Uzroci nastanka reumatoidnog artritisa još uvijek nisu do kraja poznati, no razvoj ove bolesti povezuje se s kombinacijom nekoliko čimbenika:

• abnormalni autoimuni odgovor,
• genetska predispozicija,
• virusna ili bakterijska infekcija.

Proces započinje u sinoviji (membrani) koja omotava zglob i tako tvori “zaštitnu vrećicu”. Ova vrećica ispunjena je tekućinom za podmazivanje zglobova koju nazivamo sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, hrani hrskavicu potrebnim tvarima i kisikom. Hrskavica je građena od kolagena (proteina) koji podupire zglobove.

Kod reumatoidnog artritisa stalni upalni proces koji zahvaća sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost.

Ako je riječ o progresivnom reumatoidnom artritisu, razaranje hrskavice se ubrzava kada se tekućina i upalne stanice nagomilavaju u sinoviji tvoreći izraslinu koja se sastoji od zadebljanog sinovijalnog tkiva. Ta izraslina razara hrskavicu i privlači više upalnih stanica, čime se upalni proces stalno ponavlja – ovaj proces oštećuje i druge (visceralne) organe u tijelu.

Simptomi reumatoidnog artritisa

Reumatoidni artritis kod više od 80% bolesnika počinje postupno, općim simptomima poput umora, malaksalosti, gubitka tjelesne težine, kao i lagano povišene temperature.

Nakon nekoliko tjedana do mjeseci počinju karakteristični simptomi vezani za zglobove: bol, oteklina i ukočenost. Najprije se javlja bol u zglobovima koja sve dulje traje i sve je intenzivnija. Ukočenost zglobova je najizraženija u jutarnjim satima, u početku je kraćeg trajanja, a poslije sve dulja i traje do nekoliko sati. Upravo je ta jutarnja ukočenost karakteristična za reumatoidni artritis.

Otekline zglobova su vretenastog izgleda a nastaju zbog izljeva u zglobu ili zadebljane zglobne membrane.

Najtipičnije lokalizacije artritisa su ručni zglobovi te mali zglobovi šaka i stopala, premda je česta i zahvaćenost koljena, gležnjeva, laktova te ramena. Treba naglasiti da svi zglobovi mogu biti zahvaćeni upalom (kao npr. mali zglobovi između slušnih koščica ili zglobovi grkljana) pa se to može očitovati nagluhošću odnosno promuklošću.

Za bolest je tipična simetričnost zahvaćanja zglobova premda tegobe mogu biti intenzivnije na jednoj strani. Kako bolest napreduje dolazi do razaranje hrskavice i kosti ispod hrskavice te zglobovi gube svoju gibljivost i pokretljivost, nastaju karakteristične deformacije za reumatoidni artritis, što smanjuje i radnu sposobnost.

Reumatoidni artritis izvan zglobova

Obzirom da je reumatoidni artritis sustavna upalna bolest, može se očitovati i brojnim vanzglobnim promjenama na koži, plućima, poplućnici, srcu, ili krvnim žilama. Na koži se mogu naći tzv. reumatoidni čvorići najčešće u području laktova ili na bilo kojem mjestu izloženom vanjskom pritisku. Na koži mogu nastati ulkusi (rane) zbog nedovoljne ishrane kože koja nastaje zbog upale krvnih žila koje krvlju opskrbljuju kožu.

Nadalje, na plućima se bolest može očitovati intersticijskom fibrozom pluća, pleuritisom (upalom poplućnice) što se očituje nestašicom zraka i kašljem. Srce također može biti zahvaćeno upalom, a očituje se poremećajem rada srca, otežanim disanjem, pritiskom u prsima. Često se javlja tzv. suho oko (nedostatak suza) ili upala oka – episkleritis. Mogu biti zahvaćeni i živci.

Najčešća hematološka promjena je pojava blage anemije koja korelira s upalnom aktivnosti bolesti.

Dijagnoza

Razlikovanje reumatoidnog artritisa od drugih stanja koja mogu uzrokovati artritis može biti teško. Stanja slična reumatoidnom artritisu su akutna reumatska groznica, gonokokni artritis, Lymeska bolest (borelioza), Reiterov sindrom, psorijatični artritis, ankilozantni spondilitis, giht (ulozi), pseudogiht i osteoartritis.

Prepoznavanje reumatoidnog artritisa

Osoba koja ima četiri od navedenih simptoma ili znakova najvjerojatnije ima reumatoidni artritis:

• Jutarnja ukočenost koja traje više od 1 sata (najmanje 6 tjedana)

• Upalu (artritis) tri ili više zglobova

• Artritis šake, ručnog zgloba ili zglobova prstiju ruke (najmanje 6 tjedana)

• Reumatoidni faktor u krvi

• Karakteristične promjene na rendgenskim snimkama

Reumatoidni artritis može uzrokovati karakteristične simptome, ali za potvrdu dijagnoze potrebno je izvršiti laboratorijske testove, pregled uzorka zglobne tekućine dobivene uz pomoć igle, i čak biopsije (uzimanje uzorka tkiva za pregled pod svjetlosnim mikroskopom) čvorića. Karakteristične promjene zglobova mogu se vidjeti i na rendgenskoj snimci.

Neki laboratorijski testovi su tipični za reumatoidni artritis. Na primjer, u 9 od 10 ljudi koji imaju ovu bolest sedimentacija eritrocita je ubrzana. Većina osoba ima blagu anemiju. Ponekad se broj bijelih krvnih stanica smanjuje. Stanje u kojem uz reumatoidni artritis nalazimo smanjen broj bijelih krvnih stanica i povećanu slezenu zovemo Feltyjev sindrom.

Mnogi ljudi s reumatoidnim artritisom imaju osobita protutijela u krvi. Sedam od deset ljudi ima protutijelo koje zovemo reumatoidni faktor. (To se protutijelo javlja i kod nekih drugih poremećaja kao što je kronična bolest jetre i neke infekcije; neke osobe bez znakova bolesti imaju ovaj faktor). Viša vrijednost reumatoidnog faktora u krvi obično znači težu bolest i lošiju prognozu. Vrijednost reumatoidnog faktora može se smanjivati kako se upala zglobova smiruje i povećavati u slučaju naglog pogoršanja.

Liječenje reumatoidnog artritisa

Liječenje reumatskih bolesti uglavnom je simptomatsko, a usmjereno je na:

• kontrolu imunološkog odgovora,
• smanjenje bolova i upalnog procesa,
• sprječavanje oštećenja kostiju i ligamenata zglobova te
• povećanje pokretljivosti zglobova.

RA liječi se lijekovima i promjenom načina života.

Kod liječenja reumatoidnog artritisa najčešće se koriste:

• nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL),
• antireumatici,
• kortikosteroidi (glukokortikoidi),
• imunosupresivi i blokatori faktora tumorske nekroze (TNF),
• biološki lijekovi (primjena u venu ili u potkožnim injekcijama).

U početku se obično primjenjuju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji ublažavaju bolove, no ne bi se trebali uzimati duže od 30 do 60 dana jer mogu uzrokovati razne nuspojave (probavne smetnje i krvarenja iz probavnog trakta).

Ako se ovi lijekovi pokažu nedovoljnim, terapija se može upotpuniti antireumaticima koji su učinkovitiji i dugoročno poboljšavaju tjelesne funkcije, no obično su polaganog djelovanja.

Neki stručnjaci predlažu da osobe s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom odmah započnu liječenje antireumaticima, osobito u slučaju:

• lagane progresije,
• zahvaćenosti dijelova tijela s isključenjem zglobova,
• visoke razine reumatoidnog faktora.

Liječenje reumatoidnog artritisa treba biti agresivnije u ranoj fazi bolesti tako da se spriječi nastanak deformacija i trajnog oštećenja hrskavica, zglobova i kostiju.

Za smanjenje upale i usporavanje oštećenja zglobova koriste se i kortikosteroidi koji kratkoročno mogu poboljšati stanje, no dugoročna primjena može izazvati ozbiljne nuspojave, a uz to, ova vrsta terapije s vremenom gubi na učinkovitosti.

Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u liječenju reumatoidnog artritisa uz napomenu da je preporuka da se ciljana terapija provodi tek nakon što se lijekovima smiri sustavna upala kako bi se postigao učinak na zglobne strukture.

Program fizikalne terapije određuje specijalist fizikalne medicine nakon uvida u nalaze obrade i radioloških snimki bolesnika.

Istraživanje provedeno na osobama koje boluju od reumatoidnog artritisa je pokazalo da postoji sve veća potreba za definiranjem genetske pozadine nastanka ove vrste bolesti kako bi se farmakološke terapije unaprijedile u ozbiljnim kliničkim situacijama.

Odluke o liječenju ove bolesti bi trebali donositi liječnici i pacijenti kroz zajednički proces donošenja odluka uzimajući u obzir vrijednosti bolesnika te okolnosti u kojima se našao. U svakom slučaju, cilj je ublažiti simptome te osigurati osobama normalan život uz što manje komplikacija.

Neliječen reumatoidni artritis dovodi do trajnih oštećenja hrskavica i kostiju zglobova (erozije) te posljedično do gubitka funkcije zglobova i smanjene kvalitete života.

Prehrana kod reumatoidnog artritisa

Ukoliko bolesnik ima višak kilograma potrebno je smanjiti tjelesnu težinu kako bi olakšao simptome koje osjeća.  Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i kontrola tjelesne težine od iznimne su važnosti u liječenju reumatoidnog artritisa.

Osobama s reumatoidnim artritisom preporučuje se zdrava i raznolika prehrana. Neke od smjernica nalaze se ovdje:

• hrana bogata željezom – prokula, prokulica, kelj, grašak, cvjetača, riba itd.,
• hrana s niskim udjelom zasićenih masnoća i visokim udjelom antioksidansa  – crne bobice, ananas, trešnje, kelj, paprike, špinat,
• namirnice bogate sumporom  (koji je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju te pomaže pri apsorpciji kalcija) – šparoge, jaja, češnjak i luk itd.,
• aminokiseline – riža, raž i pšenica,
• hrana bogata Omega-3 masnim kiselinama – lanene sjemenke,
• namirnice bogate jodom,
• hladnoprešana i nerafinirana ulja – maslinovo ulje.

Osobe koje boluju od reumatoidnog artritisa trebale bi izbjegavati:

• hranu bogatu zasićenim mastima,
• mlijeko i mliječne proizvode,
• konzervanse i aditive hrani,
• rafiniranu hranu, kruh i tjesteninu,
• velike količine crvenog mesa – umjesto toga preporučuje se riba, lagano bijelo pileće i pureće meso,
• alkohol, duhan, kofein, citruse,
• sol i hranu bogatu šećerom.

Oboljelima od artritisa preporučuje se boravak na svježem zraku i suncu s obzirom na to da se tako ubrzava sinteza vitamina D, koji je neophodan za pravilnu funkciju i sintezu kalcija u zglobovima.

Prirodno liječenje i metode samopomoći kod reumatoidnog artritisa

• Za odstranjivanje bolova kod reumatoidnog artritisa možete pripremiti kupku od gorke soli. 
• Tegobe reumatoidnog artritisa mogu se ublažiti eteričnim uljem njemačke kamilice i lavande.
• Ulje borovnice i čempresa smanjit će otekline.
• Rimska kamilica i kajeput djelotvorni su u otklanjanju bolova (čempresovo i kajeputovo ulje ne upotrebljavajte ako ste trudni).
• Pripravite vruću kupku od dvije kapi lavandina ulja. U slučaju intenzivnih bolova kupki dodajte i dvije kapi kajeputova ulja.
• Ulje za masažu bolnog područja pripremite od dvije kapi borovičina ulja, crnog papra i ulja rimske kamilice te najmanje pet kapi lavandina ulja i 10 žlica maslinova ulja ili ulja jojobe. Ovu mješavinu potrebno je koristiti svakodnevno.
• Čajevi za reumatoidni artritis: čaj od celerova sjemena, čaj od žabnjaka, čaj od majčine dušice, čaj od koprive ili korijandra te čaj od dva ili tri korijena maslačka. Upute o pravljenju ovih čajeva možete pronaći na pakiranjima. 
• Dva puta na dan popijte dvije žlice jabučnog octa u čaši vruće vode začinjene medom.