Rubeola – uzroci, simptomi i liječenje

Rubeola (crljenac) je zarazna virusna bolest koja se obično javlja u djetinjstvu. U većini slučajeva, rubeola uzrokuje blage simptome, poput osipa, blage groznice i upale limfnih čvorova. Međutim, rubeola može biti vrlo opasna za trudnice i njihove nerođene bebe, jer može dovesti do ozbiljnih urođenih mana ili pobačaja. Zbog toga je važno da se djeca i žene u reproduktivnoj dobi cijepe protiv rubeole.

Uzroci rubeole i rizične skupine

Rubeola je uzrokovana virusom rubeole, koji pripada obitelji togaviridae i rodu rubivirus. Virus rubeole ima jednolančanu RNA molekulu kao genetski materijal, koja je okružena proteinskom kapsidom i lipidnom ovojnicom. Virus rubeole ima samo jedan serotip, što znači da postoji samo jedna vrsta antitijela koja ga može prepoznati i neutralizirati.

Virus rubeole se širi kapljičnim putem, odnosno kašljanjem, kihanjem ili izravnim kontaktom s nosnim ili grlnim sekretima zaražene osobe. Virus može preživjeti na površinama i predmetima do dva sata. Osoba je zarazna od 10 dana prije do 15 dana nakon pojave osipa. Rubeola se može prenijeti i s majke na dijete kroz posteljicu tijekom trudnoće.

Kada virus rubeole uđe u organizam, on se prvo umnožava u sluznici dišnog sustava, a zatim se širi krvlju do drugih organa i tkiva, kao što su limfni čvorovi, koža, zglobovi, oči, srce, jetra, slezena i mozak. Virus rubeole može oštetiti stanice i tkiva koje inficira, uzrokujući upalu, nekrozu i imunološki odgovor. Simptomi rubeole su posljedica interakcije virusa, stanica domaćina i imunološkog sustava.

Virus rubeole može biti posebno opasan za trudnice i njihove nerođene bebe, jer može prijeći posteljicu i inficirati fetus. Ako se to dogodi u prvom tromjesečju trudnoće, kada se formiraju glavni organi i sustavi fetusa, postoji visok rizik od urođenih mana, kao što su gluhoća, katarakta, srčane mane, mikrocefalija, mentalna retardacija, pobačaj ili mrtvorođenče. Ovo se naziva kongenitalni rubela sindrom (CRS). Ako se infekcija dogodi u kasnijim fazama trudnoće, rizik od CRS je manji, ali još uvijek prisutan. Zato je važno da se trudnice testiraju na antitijela na virus rubeole i da se cijepe prije trudnoće, ako nisu imune.

Imunitet na rubeolu se može steći na dva načina: prirodnom infekcijom ili cijepljenjem. Prirodna infekcija obično pruža doživotni imunitet, ali može biti popraćena komplikacijama. Cijepljenje pruža dugotrajan, ali ne i doživotni imunitet, i ima vrlo malo nuspojava. Cijepljenje protiv rubeole se obično kombinira s cijepljenjem protiv ospica i zaušnjaka (MMR cjepivo), i daje se djeci u dobi od 12 do 15 mjeseci, s ponovljenom dozom u dobi od 4 do 6 godina. Cijepljenje protiv rubeole je sigurno i učinkovito, i može spriječiti epidemije i eliminirati virus rubeole iz populacije, ako se postigne visoka stopa procijepljenosti.

Simptomi rubeole

Simptomi rubeole se obično javljaju 14 do 21 dan nakon izlaganja virusu. Neki ljudi mogu imati rubeolu bez ikakvih simptoma, dok drugi mogu imati sljedeće:

• Blagi osip koji se pojavljuje na licu i širi se na vrat, prsa, trbuh i udove. Osip se sastoji od sitnih, ružičastih ili crvenih točkica, koje se mogu spojiti u veće mrlje. Osip traje oko tri dana i ne ostavlja tragove. Osip može biti popraćen svrbežom, peckanjem ili pečenjem kože. Osip je najuočljiviji kod svijetle puti, a može biti teško primijetiti kod tamne puti.
• Blaga groznica, koja se kreće od 37,5°C do 38,5°C. Groznica može biti praćena zimicom, drhtavicom, znojenjem ili tresavicom. Groznica obično traje jedan do dva dana, a može se pojaviti prije, za vrijeme ili nakon osipa.
• Glavobolja, koja može biti blaga ili umjerena, i koja se može javiti u bilo kojem dijelu glave. Glavobolja može biti uzrokovana povišenom temperaturom, dehidracijom, stresom ili napetošću mišića. Glavobolja obično traje nekoliko sati ili dana, a može se ublažiti analgeticima, odmorom, masažom ili hladnim oblogama.
• Umor i gubitak apetita, koji mogu biti posljedica infekcije, groznice, glavobolje ili općeg lošeg osjećaja. Umor i gubitak apetita mogu utjecati na raspoloženje, koncentraciju, spavanje i aktivnost osobe. Umor i gubitak apetita obično nestaju nakon što se infekcija povuče, a mogu se poboljšati unosom dovoljno tekućine, zdrave prehrane i lagane vježbe.
• Upala i bol u limfnim čvorovima na stražnjem dijelu vrata, iza ušiju i ispod čeljusti. Limfni čvorovi su male, grašak veličine strukture koje su dio imunološkog sustava i koje filtriraju limfu, tekućinu koja sadrži bijele krvne stanice, antitijela i otpadne tvari. Upala i bol u limfnim čvorovima su znak da imunološki sustav reagira na infekciju i pokušava je eliminirati. Upala i bol u limfnim čvorovima obično traju nekoliko dana ili tjedana, a mogu se ublažiti toplim oblogama, nježnim masažama ili protuupalnim lijekovima.
• Upala i crvenilo očiju (konjunktivitis), koje se javlja kada virus rubeole inficira sluznicu koja prekriva unutarnju stranu kapaka i bijeli dio oka. Konjunktivitis može uzrokovati suzenje, svrbež, peckanje, osjetljivost na svjetlo ili gnojni iscjedak iz očiju. Konjunktivitis obično traje nekoliko dana, a može se liječiti umjetnim suzama, hladnim oblogama, antihistaminicima ili antibioticima, ovisno o uzroku i težini upale.
• Bol u zglobovima, osobito kod odraslih žena. Bol u zglobovima se javlja kada virus rubeole izazove upalu u zglobovima, što može uzrokovati oticanje, crvenilo, toplinu, ukočenost ili smanjenu pokretljivost. Bol u zglobovima može zahvatiti bilo koji zglob, ali najčešće pogađa zglobove ruku, nogu, koljena i gležnjeva. Bol u zglobovima obično traje nekoliko dana ili tjedana, a može se ublažiti mirovanjem, hladnim ili toplim oblogama, protuupalnim lijekovima ili steroidima.
• Upala i bol u testisima (orhitis), osobito kod odraslih muškaraca. Orhitis se javlja kada virus rubeole inficira testise, što može uzrokovati oticanje, crvenilo, toplinu, osjetljivost ili bol u skrotumu. Orhitis može utjecati na jedan ili oba testisa, i može dovesti do smanjenja plodnosti ili steriliteta. Orhitis obično traje nekoliko dana ili tjedana, a može se liječiti hladnim oblogama, podizanjem skrotuma, protuupalnim lijekovima ili antibioticima.

Dijagnoza rubeole

Dijagnoza rubeole se postavlja na temelju kliničke slike i potvrđuje se laboratorijskim testovima. Najčešći test je serološki test, koji mjeri razinu antitijela na virus rubeole u krvi. Antitijela su proteini koje imunološki sustav proizvodi kao odgovor na infekciju. Postoje dva tipa antitijela: IgM i IgG. IgM antitijela se pojavljuju u krvi ubrzo nakon infekcije i ukazuju na akutnu infekciju. IgG antitijela se pojavljuju kasnije i ostaju u krvi dugoročno, pružajući imunitet na rubeolu. Serološki test može otkriti prisutnost oba tipa antitijela i tako razlikovati akutnu infekciju od prethodne imunizacije ili prirodne infekcije.

Serološki test se obično radi iz uzorka venske krvi, koji se uzima iz vene na ruci. Uzorak se zatim šalje u laboratorij, gdje se miješa s reagensima koji sadrže virus rubeole ili njegove dijelove. Ako u uzorku postoje antitijela na virus rubeole, ona će se vezati za reagense i stvoriti vidljivu reakciju, koja se može očitati pomoću posebnog uređaja. Rezultat testa se obično dobije za nekoliko dana.

Serološki test može biti kvalitativan ili kvantitativan. Kvalitativni test samo pokazuje prisutnost ili odsutnost antitijela, dok kvantitativni test pokazuje i njihovu koncentraciju u krvi. Koncentracija antitijela se mjeri u jedinicama zvanim titar, koje označavaju najveće razrjeđenje uzorka u kojem se još uvijek može detektirati antitijelo. Što je titar veći, to je koncentracija antitijela veća.

Serološki test može biti jednostavan ili složen. Jednostavan test samo mjeri ukupnu razinu antitijela na virus rubeole, bez obzira na njihov tip. Složen test mjeri razinu svakog tipa antitijela zasebno, što omogućuje bolju procjenu imunološkog statusa i vremena infekcije. Složen test se obično radi u slučajevima sumnje na kongenitalni rubela sindrom, jer može pokazati da li je fetus bio izložen virusu rubeole u maternici.

Serološki test ima neke prednosti i nedostatke. Prednosti su:

• Jednostavnost i dostupnost. Serološki test se može raditi u bilo kojem laboratoriju koji ima potrebnu opremu i reagense. Test je brz, jeftin i pouzdan.
• Specifičnost i osjetljivost. Serološki test je vrlo specifičan i osjetljiv, što znači da ima malo lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. Serološki test može razlikovati virus rubeole od drugih virusa koji mogu uzrokovati slične simptome, kao što su ospice, zaušnjaci, parvovirus B19 ili citomegalovirus.
• Imunitet i zaštita. Serološki test može pokazati da li osoba ima imunitet na rubeolu, bilo prirodnim putem ili cijepljenjem. To je važno za prevenciju i kontrolu rubeole, osobito kod žena u reproduktivnoj dobi, koje trebaju biti zaštićene od rubeole prije trudnoće.

Nedostaci serološkog testa su:

• Vremenski odmak i varijabilnost. Serološki test ne može pokazati trenutnu prisutnost virusa rubeole u organizmu, već samo prošlu ili sadašnju infekciju. To znači da test može biti negativan u ranoj fazi infekcije, kada antitijela još nisu razvijena, ili pozitivan u kasnoj fazi infekcije, kada antitijela još nisu nestala. Također, razina antitijela može varirati ovisno o individualnim karakteristikama osobe, kao što su dob, spol, genetika, prethodne infekcije ili cijepljenja, ili drugi čimbenici, kao što su lijekovi, bolesti ili trudnoća.
• Interpretacija i značenje. Serološki test može biti teško interpretirati i razumjeti, pogotovo ako je rezultat nejasan ili proturječan. Na primjer, ako je test pozitivan na IgM antitijela, to može značiti da je osoba imala nedavnu infekciju, ali i da je imala lažnu reakciju zbog drugog uzroka, kao što je reumatoidni artritis, mononukleoza ili autoimuna bolest. Ili, ako je test pozitivan na IgG antitijela, to može značiti da je osoba imuna na rubeolu, ali i da je imala dugotrajnu infekciju, koja može biti opasna za fetus. Zato je važno da se serološki test kombinira s drugim podacima, kao što su klinički simptomi, epidemiološka situacija, povijest izlaganja ili cijepljenja, ili drugi laboratorijski testovi.

Drugi test koji se može koristiti za dijagnozu rubeole je PCR test, koji otkriva genetski materijal virusa rubeole u uzorku krvi, urina, pljuvačke ili grla. PCR test je vrlo osjetljiv i specifičan, ali je i skuplji i zahtjevniji od serološkog testa.

PCR test se obično radi iz uzorka tjelesne tekućine, koji se uzima sterilnom iglom, štapićem ili pipetom. Uzorak se zatim šalje u laboratorij, gdje se podvrgava procesu zvanom lančana reakcija polimeraze (PCR), koji umnožava genetski materijal virusa rubeole dovoljno da se može detektirati pomoću posebnih sondi ili boja. Rezultat testa se obično dobije za nekoliko sati ili dana.

PCR test ima neke prednosti i nedostatke. Prednosti su:

• Aktualnost i brzina. PCR test može pokazati trenutnu prisutnost virusa rubeole u organizmu, bez obzira na razinu antitijela. Što znači da test može biti pozitivan u ranoj fazi infekcije, kada antitijela još nisu razvijena, ili negativan u kasnoj fazi infekcije, kada antitijela još nisu nestala. Također, test je brži od serološkog testa, što omogućuje brzu dijagnozu i liječenje.
• Preciznost i pouzdanost. PCR test je vrlo precizan i pouzdan, što znači da ima vrlo malo lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. PCR test može razlikovati virus rubeole od drugih virusa koji mogu uzrokovati slične simptome, kao što su ospice, zaušnjaci, parvovirus B19 ili citomegalovirus. PCR test može također odrediti genotip virusa rubeole, što može pomoći u praćenju izvora i širenja infekcije.

Nedostaci PCR testa su:

• Trošak i složenost. PCR test je skuplji i složeniji od serološkog testa, što znači da zahtijeva posebnu opremu, reagense, osoblje i prostor. PCR test se ne može raditi u svakom laboratoriju, već samo u onima koji imaju potrebne uvjete i dozvole. PCR test također zahtijeva strogu kontrolu kvalitete i prevenciju kontaminacije, jer i najmanja količina stranog genetskog materijala može utjecati na rezultat testa.
• Dostupnost i primjenjivost. PCR test nije uvijek dostupan i primjenjiv za dijagnozu rubeole, pogotovo u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje su resursi i infrastruktura ograničeni. PCR test također nije uvijek potreban i koristan za dijagnozu rubeole, jer u većini slučajeva serološki test je dovoljan i pouzdan. PCR test se obično koristi samo u posebnim situacijama, kao što su sumnja na kongenitalni rubela sindrom, epidemije, istraživanja ili nadzor.

Liječenje rubeole

Ne postoji specifičan lijek za rubeolu. Liječenje se temelji na ublažavanju simptoma i sprječavanju komplikacija. Preporučuje se:

• Odmor, unos dovoljno tekućine i zdrava prehrana. Odmor pomaže u oporavku organizma i smanjenju stresa, koji može oslabiti imunološki sustav. Unos dovoljno tekućine pomaže u nadoknadi gubitaka tekućine zbog znojenja, povraćanja ili proljeva, i sprječava dehidraciju, koja može pogoršati simptome i komplikacije. Zdrava prehrana pomaže u jačanju imunološkog sustava i ubrzavanju oporavka, i pruža potrebne hranjive tvari za zdravlje i otpornost organizma.
• Korištenje paracetamola ili ibuprofena za snižavanje temperature i ublažavanje boli. Paracetamol i ibuprofen su analgetici i antipiretici, što znači da smanjuju bol i groznicu. Paracetamol i ibuprofen se mogu uzimati u obliku tableta, sirupa, čepića ili injekcija, ovisno o dobi, težini i stanju pacijenta. Paracetamol i ibuprofen se obično uzimaju svakih 4 do 6 sati, prema uputama liječnika ili farmaceuta. Paracetamol i ibuprofen imaju neke nuspojave, kao što su mučnina, povraćanje, proljev, žgaravica, glavobolja, osip, krvarenje ili oštećenje jetre ili bubrega. Paracetamol i ibuprofen se ne smiju uzimati zajedno, niti s drugim lijekovima koji sadrže iste aktivne sastojke, jer to može dovesti do predoziranja ili interakcija. Aspirin se ne smije davati djeci zbog rizika od Reyeovog sindroma, rijetkog ali opasnog stanja koje može oštetiti jetru i mozak.
• Korištenje umirujućih krema ili losiona za ublažavanje svrbeža osipa. Umirujuće kreme ili losioni su preparati koji sadrže sastojke koji hlade, vlaže i smiruju kožu, kao što su aloe vera, kamilica, neven, zobena kaša, mentol ili cinkov oksid. Umirujuće kreme ili losioni se mogu nanositi na zahvaćena područja kože nekoliko puta dnevno, prema uputama proizvođača ili liječnika. Umirujuće kreme ili losioni mogu pomoći u smanjenju svrbeža, peckanja, pečenja ili upale kože. Umirujuće kreme ili losioni se ne smiju nanositi na otvorene rane, inficirane ili oštećene dijelove kože, niti na oči, usta ili genitalije. Umirujuće kreme ili losioni mogu imati neke nuspojave, kao što su alergijske reakcije, iritacija, osip, peckanje ili crvenilo kože. Izbjegavanje grebanja osipa, jer to može dovesti do infekcije kože, ožiljaka ili pigmentacije.
• Korištenje umjetnih suza ili hladnih obloga za ublažavanje iritacije očiju. Umjetne suze su preparati koji sadrže sastojke koji vlaže i štite oči, kao što su natrijev klorid, natrijev hijaluronat, karboksimetilceluloza ili polivinil alkohol. Umjetne suze se mogu kapati u oči nekoliko puta dnevno, prema uputama proizvođača ili liječnika. Umjetne suze mogu pomoći u smanjenju suhoće, svrbeža, peckanja, crvenila ili iscjedka iz očiju. Umjetne suze se ne smiju koristiti s kontaktnim lećama, niti s drugim lijekovima za oči, jer to može dovesti do interakcija ili infekcija. Hladne obloge su komadi tkanine ili gaze koji se namoče u hladnoj vodi ili ledu, i stavljaju na zatvorene oči nekoliko minuta, nekoliko puta dnevno. Hladne obloge mogu pomoći u smanjenju otoka, upale, boli ili topline u očima. Hladne obloge se ne smiju stavljati na otvorene rane, inficirane ili oštećene dijelove oka, niti na druge dijelove tijela, jer to može dovesti do infekcije ili ozeblina. Izbjegavanje kontaktnih leća dok traje konjunktivitis, jer to može pogoršati iritaciju, oštetiti rožnicu ili uzrokovati infekciju.

Prirodno liječenje rubeole

Postoje neki prirodni lijekovi koji mogu pomoći u liječenju rubeole, ali njihova učinkovitost i sigurnost nisu znanstveno dokazani. Neki od njih su:

• Echinacea: biljka koja se smatra da potiče imunološki sustav i ima protuupalna i antivirusna svojstva. Može se uzimati u obliku čaja, tinkture, kapsula ili tableta. Treba biti oprezan s echinaceom kod ljudi koji imaju alergije na biljke iz porodice glavočika, kao što su neven, kamilica ili neven.
• Vitamin C: vitamin koji se smatra da jača imunološki sustav i pomaže u borbi protiv infekcija. Može se uzimati u obliku tableta, kapsula, šumećih tableta ili sokova. Preporučena dnevna doza vitamina C je 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, a ne bi se trebala prekoračiti 2000 mg dnevno, jer to može uzrokovati proljev, žgaravicu, glavobolju ili bubrežne kamence.
• Đumbir: biljka koja se smatra da ima protuupalna, analgetska i antipiretska svojstva. Može se uzimati u obliku čaja, tinkture, kapsula ili svježeg korijena. Đumbir može smanjiti mučninu, povraćanje i bol u zglobovima. Treba biti oprezan s đumbirom kod ljudi koji imaju poremećaje zgrušavanja krvi, jer može pojačati učinak antikoagulansa, kao što su varfarin, aspirin ili heparin.
• Med: prirodni zaslađivač koji se smatra da ima antibakterijska, antivirusna i antioksidativna svojstva. Može se uzimati u obliku žlice, dodati u čaj ili mlijeko, ili namazati na kruh. Med može ublažiti grlobolju, kašalj i upalu grla. Treba izbjegavati davanje meda djeci mlađoj od jedne godine, jer može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinum, koje mogu uzrokovati botulizam, rijetko ali opasno stanje koje može dovesti do paralize mišića i disanja.

Osim ovih prirodnih lijekova, postoje i neki drugi načini koji mogu pomoći u liječenju rubeole, kao što su:

• Aromaterapija: korištenje eteričnih ulja za poboljšanje raspoloženja, opuštanje i ublažavanje simptoma. Eterična ulja se mogu inhalirati, dodati u kupku, masažu ili difuzor. Neka od eteričnih ulja koja se mogu koristiti za rubeolu su lavanda, ružmarin, eukaliptus, limun, naranča ili čajevac. Treba biti oprezan s eteričnim uljima kod ljudi koji imaju alergije, astmu, epilepsiju ili trudnoću, jer mogu izazvati iritaciju, napadaje ili kontrakcije.
• Homeopatija: korištenje razrijeđenih tvari za poticanje samoozdravljenja organizma. Homeopatski lijekovi se mogu uzimati u obliku granula, tableta, kapi ili spreja. Neki od homeopatskih lijekova koji se mogu koristiti za rubeolu su belladonna, rhus tox, pulsatilla, bryonia ili apis. Treba biti oprezan s homeopatskim lijekovima kod ljudi koji imaju kronične bolesti, osjetljivost na određene tvari ili trudnoću, jer mogu imati neželjene učinke ili interakcije s drugim lijekovima.
• Akupunktura: korištenje tankih igala za stimuliranje određenih točaka na tijelu, koje se smatraju da su povezane s energetskim kanalima ili meridijanima. Akupunktura se smatra da poboljšava protok energije, ublažava bol, smanjuje upalu i uravnotežuje imunološki sustav. Akupunktura se može koristiti za rubeolu u kombinaciji s drugim metodama liječenja, kao što su biljni lijekovi, dijeta ili vježba. Treba biti oprezan s akupunkturom kod ljudi koji imaju infekcije, krvarenja, srčane probleme ili trudnoću, jer može dovesti do infekcije, krvarenja, aritmije ili prijevremenog poroda.

Prehrana kod rubeole

Prehrana je važan dio liječenja rubeole, jer može pomoći u jačanju imunološkog sustava, ubrzavanju oporavka i sprječavanju dehidracije. Preporučuje se:

• Jesti laganu, uravnoteženu i raznovrsnu prehranu, bogatu voćem, povrćem, žitaricama, mahunarkama, mliječnim proizvodima, mesom, ribom, jajima i orašastim plodovima. Ove namirnice sadrže vitamine, minerale, antioksidante i proteine koji su potrebni za zdravlje i otpornost organizma. Neka od voća i povrća koje se posebno preporučuju za rubeolu su:
  • Citrusi, kao što su naranče, limuni, grejpfruti ili mandarine. Citrusi su bogati vitaminom C, koji je važan za imunološki sustav i borbu protiv infekcija. Vitamin C također pomaže u apsorpciji željeza, koji je važan za stvaranje crvenih krvnih stanica i prijenos kisika. Citrusi se mogu jesti sirovi, iscijeđeni u sok, dodani u salate ili deserte, ili kuhati u čaju ili džemu.
  • Mrkva, koja je bogata beta-karotenom, koji se u tijelu pretvara u vitamin A. Vitamin A je važan za zdravlje kože, sluznica, očiju i vida. Vitamin A također pomaže u održavanju normalne funkcije imunološkog sustava i sprječava sekundarne infekcije. Mrkva se može jesti sirova, naribana, kuhana, pečena, ili dodana u juhe, variva, pite ili kolače.
  • Brokula, koja je bogata vitaminom K, koji je važan za zgrušavanje krvi i prevenciju krvarenja. Vitamin K također pomaže u održavanju zdravlja kostiju i zubi. Brokula je također bogata vlaknima, koja pomažu u probavi i regulaciji šećera u krvi. Brokula se može jesti sirova, kuhana, pečena, ili dodana u salate, tjestenine, rižota ili omlete.
• Izbjegavati prženu, masnu, začinjenu i slatku hranu, koja može iritirati probavni sustav i povećati upalu u tijelu. Također izbjegavati alkohol, kofein, nikotin i druge stimulanse, koji mogu oslabiti imunološki sustav i pogoršati simptome rubeole. Neka od primjera hrane i pića koja se trebaju izbjegavati su:
  • Pržena hrana, kao što su pohana piletina, pomfrit, čips, krafne ili palačinke. Pržena hrana je bogata zasićenim mastima, koje mogu povećati razinu kolesterola i triglicerida u krvi, i time povećati rizik od srčanih i krvožilnih bolesti. Pržena hrana također može sadržavati trans masti, koje su još štetnije za zdravlje, jer mogu smanjiti razinu dobrog (HDL) kolesterola i povećati razinu lošeg (LDL) kolesterola, i time povećati rizik od ateroskleroze, srčanog udara ili moždanog udara. Pržena hrana također može sadržavati akrolein, akrilamid i heterocikličke amine, koji su potencijalni kancerogeni, jer mogu oštetiti DNA i uzrokovati mutacije stanica.
  • Masna hrana, kao što su maslac, sir, vrhnje, sladoled, majoneza, salame, kobasice, slanina ili masno meso. Masna hrana je također bogata zasićenim mastima, koje mogu imati negativan učinak na zdravlje srca i krvnih žila, kao što je već spomenuto. Masna hrana također može sadržavati kolesterol, koji je važan za stvaranje hormona, žučnih kiselina i staničnih membrana, ali koji može biti štetan ako se nakuplja u krvnim žilama i sužava ih, otežavajući protok krvi i kisika. Masna hrana također može opteretiti jetru i gušteraču, koje su zadužene za razgradnju i metabolizam masti, i time uzrokovati poremećaje u radu tih organa, kao što su masna jetra, hepatitis, ciroza, pankreatitis ili dijabetes.
  • Začinjena hrana, kao što su ljute papričice, curry, senf, hren, kim, češnjak ili luk. Začinjena hrana može imati neke koristi za zdravlje, jer može potaknuti cirkulaciju, probavu, znojenje i izlučivanje toksina, ali može i iritirati sluznicu želuca, crijeva, jednjaka ili usta, i time uzrokovati žgaravicu, gastritis, čir, proljev, povraćanje ili aftu. Začinjena hrana također može pojačati osjetljivost na bol, osobito kod ljudi koji imaju upalu zglobova, kože ili očiju.
  • Slatka hrana, kao što su čokolada, bomboni, keksi, kolači, torte, slatkiši ili gazirana pića. Slatka hrana je bogata šećerom, koji je važan izvor energije za organizam, ali koji može biti štetan ako se konzumira u prevelikim količinama. Šećer može povećati razinu glukoze u krvi, koja je potrebna za rad mozga, mišića i drugih organa, ali koja može biti opasna ako je previsoka ili preniska, jer može uzrokovati hiperglikemiju, hipoglikemiju, dijabetes, karijes, debljinu ili metabolički sindrom. Šećer također može smanjiti razinu serotonina, hormona koji regulira raspoloženje, apetit, spavanje i pamćenje, i time uzrokovati depresiju, anksioznost, nesanicu ili zaboravljivost. Šećer također može poticati rast bakterija, gljivica i parazita u probavnom sustavu, koji mogu uzrokovati infekcije, upale, nadutost, grčeve ili proljev.
  • Alkohol, koji je psihoaktivna tvar koja utječe na rad mozga i živčanog sustava. Alkohol može imati neke koristi za zdravlje, jer može opustiti mišiće, smanjiti stres, poboljšati cirkulaciju i spriječiti zgrušavanje krvi, ali može i biti štetan ako se konzumira u prevelikim količinama. Alkohol može oštetiti jetru, koja je zadužena za razgradnju i eliminaciju alkohola iz organizma, i time uzrokovati masnu jetru, hepatitis, cirozu ili rak jetre. Alkohol može također oštetiti mozak, koji je zadužen za kontrolu misli, emocija, pamćenja i ponašanja, i time uzrokovati glavobolju, vrtoglavicu, poremećaj rasuđivanja, gubitak koordinacije, depresiju, anksioznost, demenciju ili ovisnost. Alkohol može također oštetiti srce, koje je zaduženo za pumpanje krvi i kisika do svih organa i tkiva, i time uzrokovati aritmiju, visoki krvni tlak, srčani udar ili zatajenje srca. Alkohol može također oštetiti gušteraču, koja je zadužena za proizvodnju inzulina i probavnih enzima, i time uzrokovati hiperglikemiju, hipoglikemiju, pankreatitis ili dijabetes. Alkohol može također oštetiti imunološki sustav, koji je zadužen za obranu organizma od infekcija i bolesti, i time uzrokovati slabljenje otpornosti, upalu, infekciju ili autoimunu bolest. Alkohol može također oštetiti reproduktivni sustav, koji je zadužen za stvaranje i održavanje potomstva, i time uzrokovati smanjenje libida, impotenciju, neplodnost, poremećaje menstrualnog ciklusa, pobačaj ili urođene mane. Zato je važno da se alkohol konzumira umjereno i odgovorno, i da se izbjegava u slučajevima rubeole, jer može pogoršati simptome i komplikacije.
  • Kofein, koji je stimulans koji utječe na rad mozga i živčanog sustava. Kofein može imati neke koristi za zdravlje, jer može poboljšati budnost, koncentraciju, raspoloženje i fizičku izvedbu, ali može i biti štetan ako se konzumira u prevelikim količinama. Kofein može povećati razinu adrenalina, hormona koji priprema organizam za borbu ili bijeg, i time uzrokovati ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, tremor, nervozu, nesanicu ili ovisnost. Kofein može također smanjiti razinu melatonina, hormona koji regulira spavanje i budnost, i time uzrokovati poremećaj cirkadijalnog ritma, koji je važan za zdravlje i ravnotežu organizma. Kofein može također iritirati želudac i crijeva, i time uzrokovati žgaravicu, gastritis, čir, proljev ili zatvor. Kofein može također utjecati na apsorpciju i metabolizam nekih hranjivih tvari, kao što su kalcij, magnezij, željezo ili vitamin B, i time uzrokovati nedostatke ili poremećaje u radu organa i tkiva. Kofein se nalazi u kavi, čaju, energetskim pićima, koli, čokoladi i nekim lijekovima. Zato je važno da se kofein konzumira umjereno i odgovorno, i da se izbjegava u slučajevima rubeole, jer može pogoršati simptome i komplikacije.
  • Nikotin, koji je stimulans koji utječe na rad mozga i živčanog sustava. Nikotin može imati neke koristi za zdravlje, jer može poboljšati budnost, koncentraciju, raspoloženje i fizičku izvedbu, ali može i biti štetan ako se konzumira u prevelikim količinama. Nikotin može povećati razinu dopamina, neurotransmitera koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva i nagrađivanja, i time uzrokovati ovisnost, toleranciju i apstinencijsku krizu. Nikotin može također povećati razinu kortizola, hormona koji je odgovoran za stresni odgovor organizma, i time uzrokovati ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, tremor, nervozu, nesanicu ili depresiju. Nikotin može također smanjiti razinu serotonina, hormona koji je odgovoran za raspoloženje, apetit, spavanje i pamćenje, i time uzrokovati anksioznost, razdražljivost, glavobolju ili zaboravljivost. Nikotin može također oštetiti pluća, koja su zadužena za disanje i razmjenu kisika i ugljičnog dioksida, i time uzrokovati kašalj, bronhitis, upalu pluća, emfizem, astmu ili rak pluća. Nikotin može također oštetiti srce, koje je zaduženo za pumpanje krvi i kisika do svih organa i tkiva, i time uzrokovati aritmiju, visoki krvni tlak, srčani udar ili zatajenje srca. Nikotin može također oštetiti krvne žile, koje su zadužene za prijenos krvi i kisika do svih organa i tkiva, i time uzrokovati aterosklerozu, srčani udar, moždani udar ili gangrenu. Nikotin se nalazi u duhanu, cigaretama, žvakaćem duhanu, nikotinskim flasterima, nikotinskim žvakaćim gumama i nekim lijekovima. Zato je važno da se nikotin izbjegava u potpunosti, pogotovo u slučajevima rubeole, jer može pogoršati simptome i komplikacije.

Reference:
Mayo Clinic. (2021). Rubella (German measles).
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/rubella/symptoms-causes/syc-20377310

Cleveland Clinic. (2019). Rubella.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/17798-rubella

MSD Manual. (2020). Rubella.
https://www.msdmanuals.com/home/children-s-health-issues/common-viral-infections-in-infants-and-children/rubella

Healthdirect. (2020). Rubella (German measles).
https://www.healthdirect.gov.au/rubella-german-measles

Boston Children’s Hospital. (2020). Rubella.
https://www.childrenshospital.org/conditions/rubella

Better Health Channel. (2018). Rubella.
https://www.betterhealth.vic.gov.au/health/conditionsandtreatments/rubella

Johns Hopkins Medicine. (n.d.). Rubella (German measles).
https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/rubella-german-measles

Medpark International Hospital. (n.d.). Rubella.
https://www.medparkhospital.com/en-US/disease-and-treatment/rubella

Centers for Disease Control and Prevention. (2019). Rubella (German measles).
https://www.cdc.gov/rubella/index.html

National Foundation for Infectious Diseases. (n.d.). Rubella.
https://www.nfid.org/infectious-disease/rubella/

WebMD. (2020). What is rubella?
https://www.webmd.com/a-to-z-guides/what-is-rubella

Healthline. (2018). Rubella (German measles).
https://www.healthline.com/health/rubella

Slika preuzeta sa – https://www.pexels.com/photo/a-boy-lying-on-the-couch-5858738/