Selen

Selen

Savjeti o prehrani

Selen (Se) je esencijalni mineral koji se u organizmu nalazi u tragovima, ali je neophodan za život i normalno funkcioniranje organizma. Medicinski gledano, mikroelementi (ili elementi u tragovima) su tvari koje su tijelu potrebne u iznimno malim količinama, manje od 50 mg na dan. Manjak tih elemenata s druge strane može uzrokovati ozbiljne fiziološke smetnje.

Odrasli ljudski organizam u prosjeku sadrži oko 20 mg selena od čega se najviše koncentracije nalaze u eritrocitima, bubrezima, jetri, srcu, slezeni i testisima.

Biološka uloga selena primarno se odnosi na njegovu ugradnju u proteine. Selen se ugrađuje u više proteina u tijelu, koje nazivamo selenoproteinima (npr. glutation-peroksidaza)  a koji imaju brojne funkcije u organizmu, poglavito antioksidativne i protuupalne.

Važnost selena u prehrani pokazali su 1958. godine Schwarz i Foltz, koji su pokazali da je unos selena putem dodatka prehrani nužan za prevenciju nekroze jetre kod eksperimentalnih životinja. Tijekom posljednja dva desetljeća, objavljeni su brojni znanstveni radovi koji kontinuirano upućuju na presudnu ulogu selena u održanju imunološko-endokrinološke, metaboličke i stanične homeostaze.

Osim izravne uloge u antioksidativnoj zaštiti organizma selen također:

  • štiti tijelo od krvožilnih i srčanih oboljenja
  • osnažuje imunitet tijela
  • smanjuje rizik od pojave mnogih vrsti raka, osobito raka dojke, želuca, grla i rektuma
  • štiti tijelo od toksičnosti teških metala i zagađenosti okoliša
  • usporava starenje i pomaže u borbi protiv artritisa, Chronove bolesti, infekcija dišnog sustava i mnogih bolesti kože
  • ima značajnu ulogu u radu štitne žlijezde
  • pozitivno utječe na mušku plodnost
  • pospješuje antioksidativni učinak vitamina A i E

Dodatno, brojne studije pokazuju važne uloge selenoproteina u očuvanju funkcije mozga. Smanjenje ekspresije nekolicine selenoproteina povezuje se s različitim neurološkim bolestima kao što su Parkinsonova ili Alzherimerova bolest te epilepsija.
Prema nekim istraživanjima, selen bi mogao smanjiti opasnost od gastrointestinalnog raka i raka prostate.
U djece s Downovim sindromom, nadopuna selenom pomaže pri sprječavanju bakterijskih infekcija.

U prirodi se pojavljuje u organskom (selenometionin i selenocistein) i anorganskom (selenit i selenat) obliku. Kvalitetnom i uravnoteženom prehranom unosimo 70-100 µg selena. Apsorpcija se većim dijelom odvija u dvanaesniku (50-80%) te se mijenja ovisno o obliku.

Iz hrane daleko najbogatiji izvor selena su brazilski orasi. Jedan orah može sadržavati i do 1000 mcg selena. Osim oraha, najznačajniji izvori selena za čovjeka su namirnice životinjskog porijekla: iznutrice, posebno bubrezi i jetra, plodovi mora, meso, a nešto slabiji izvor su žitarice i mliječni proizvodi. Voće i povrće sadrže selen u malim količinama, a izuzetak je bijeli luk koji može sadržavati i do 50 puta više selena u odnosu na slično povrće. Osim toga, 10-45% selena gubi se tijekom termičke obrade hrane.

Apsorpcija anorganskog selena varira 50-100%. Organski selen se apsorbira brzo i skoro potpuno (90%). Najbolja apsorpcija je u obliku selenometionina iz hrane životinjskog podrijetla. Preporučene dnevne doze selena za zdravu odraslu osobu variraju ovisno o geografskom položaju. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje 55 µg/dan. 

Selen se izlučuje urinom (60%) i fecesom (35%), a kod povišenog unosa i izdisanjem plinovitog oblika. 

Do nedostatka selena u organizmu, najčešće dolazi zbog prehrane siromašne proteinima, kao i zbog malog unosa ribe i žitarica. Na razinu selena u organizmu utječu i dob osobe i zdravstveno stanje. Teško je zapravo ustanoviti kada je nastupio nedostatak selena, jer ne postoje neki vidljivi simptomi.

Općenito govoreći, nedostatku selena najpodložnije su osobe izložene oksidantnom stresu (pušenje, zagađenost) ili one koje pate od bolesti povezanih uz oksidantni stresa.
U prevenciji i liječenju bolesti preporučuje se uzimati 100 do 200 mcg selena. 

Starije osobe imaju veću potrebu za selenom, jer sve bolesti koje se javljaju u trećoj dobi naglašavaju nedostatak tog oligoelementa. Osobe koje boluju od distrofije ili drugog mišićnog poremećaja također u organizmu imaju manjak selena jer se on u najvećem dijelu koncentrira u mišićima.

Selen je najbolje unositi putem namirnica i to onih u kojima ga ima najviše. Pritom je važno poštivati propisane dnevne količine. Iako do prevelike količine selena u organizmu dolazi doista rijetko, ona može biti toksična i uzrokovati iritaciju kože glave i noktiju. Do ovakvog slučaja dolazi ukoliko se duže vrijeme u organizam unosi više od 0,9 miligrama selena dnevno.

4 razmišljanja na “Selen

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *