Sepsa (trovanje krvi)

Sepsa (trovanje krvi) – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Jeste li znali da se oko 20 posto svih smrti u svijetu pripisuje sepsi, do koje dolazi kad bilo koja vrsta infekcije izazove prejaku imunosnu reakciju koja posljedično rezultira višestrukim zatajenjem organa.


Sepsa ili trovanje krvi, gotovo je uvijek posljedica neke infekcije, a do nje dolazi kada se bakterije prošire na krvotok. Izvor mogu biti rane na koži, opekline, ali i oboljenja poput infekcije mokraćnog sistema, upale pluća, čirevi, zubni apscesi ili tegobe s desnima.

Najčešće se radi o gram negativnim bakterijama, iako uzročnici mogu biti i gram pozitivne bakterije, virusi, gljivice i rikecije.

Može se javiti i kao posljedica inficiranih kirurških rezova i rana. Sepsa može zahvatiti bubrege, pluća, mozak i sluh. Ako sepsa dovede do šoka, krvni tlak naglo pada što može dovesti do teških posljedica, pa i smrti.

Svatko može razviti sepsu, ali je najčešća kod starijih osoba i osoba sa slabim imunitetom. Rano liječenje sepse, većinom s antibioticima i velikom količinom tekućine povećavaju šansu za oporavak.


Poseban slučaj sepse koji se 20 – 30 puta godišnje pojavi i u Hrvatskoj, je meningokokna sepsa. Bakterija Neisseria meningitidis nije jedina koja uzrokuje sepsu, ali uzrokuje meningokoknu sepsu sa stopom smrtnosti od 5 – 10% godišnje u Hrvatskoj.

Meningokok se prenosi kapljičnim putem kao što je kašljanje ili kihanje, i to najčešće od osobe koja je kliconoša, ali nije razvila infekciju. Rani simptomi meningokokne sepse su slični uobičajenim simptomima sepse kao što su povišena temperatura, glavobolja i otežano disanje. Treba tražiti i ljubičaste mrlje na koži.

Kako razlikovati gripu od sepse?

Tipičnu gripu ili sličnu virusnu infekciju je lako prepoznati. Uz simptome koji gotovo nikad ne prate bakterijske infekcije – šmrcavica, začepljen nos, grlobolja, promuklost – bitno je i vremensko podudaranje s infekcijama kod bližnjih, takozvana epidemiološka povezanost. U svakom slučaju, ukoliko tegobe potraju ili se pogoršaju (npr. suhi kašalj prijeđe u žuti smrdljivi iskašljaj, a temperatura dodatno poraste), uputno je javiti se liječniku. Potvrda odnosno isključenje bakterijske infekcije temelje se na detaljnom razgovoru s bolesnikom, pregledu tijela i određenim laboratorijskim pretragama.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

U sepsi, bolesnik tipično ima povišenu temperaturu, tahikardan je i tahipnoičan, krvni tlak ostaje normalan. Izraženi su i znakovi uzročne infekcije. Prvi znak razvoja teške sepse ili septičnog šoka može biti smetenost ili smanjena budnost. Krvni tlak općenito pada, no koža je paradoksalno topla. Izražena je i oligurija (<0,5 ml/kg/h). Kasnije okrajine postaju hladne i blijede uz perifernu cijanozu i marmorizaciju. Zatajivanje pojedinog organa stvara dodatne simptome sa strane zahvaćenog organa.

Na sepsu treba posumnjati u bolesnika s otprije poznatom infekcijom kada razvije znakove sistemske upale ili disfunkcije organa. Jednako tako, u bolesnika s nerazjašnjenim znakovima sistemske upale potrebno je učiniti detaljnu obradu u smislu infekcije: anamneza, fizikalni pregled i testovi, uključujući analizu urina, urinokulture (posebno u bolesnika koji imaju kateter), serijsko uzimanje hemokultura i kultura drugih tjelesnih tekućina prema potrebi. Vrijednosti prokalcitonina i C–reaktivnog proteina (CRP) u krvi povišene su u teškoj sepsi i mogu poduprijeti dijagnozu, no nisu specifične. Konačna dijagnoza je klinička.

Druge uzroke šoka (npr. hipovolemija, infarkt miokarda) također treba ispitati i to uzimanjem anamneze, vršenjem fizikalnog pregleda, EKG–a i serumskih srčanih biljega. Čak i bez infarkta miokarda, hipoperfuzija može izazvati ishemične promjene u EKG–u uključujući nespecifične promjene ST–T segmenta, inverziju T–valova te supraventrikulske i ventrikulske aritmije.

Potrebno je učiniti KKS, ABS, RTG prsnog koša, odrediti elektrolite, laktat ili sublingvalni PCO2 i parametre jetrene funkcije. U ranoj fazi septičnog šoka broj leukocita može pasti ispod 4.000/μl, a udio polimorfonukleara može iznositi svega 20%. Ipak, situacija se mijenja nakon 1–4 sata kad dolazi do značajnog porasta leukocita na >15.000/μl uz udio polimorfonukleara >80% (uz prevladavanje nezrelih oblika). Iznenadno smanjenje trombocita na ≤50.000/μl često se zapaža u ranoj fazi.

Hiperventilacija uz respiratornu alkalozu (nizak PaCO2 i povišen arterijski pH) nastaje rano kao kompenzacijski mehanizam laktične acidemije. Serumski HCO3 je obično nizak, a serumski i krvni laktati povišeni. Kako šok napreduje pogoršava se metabolička acidoza i serumski pH se smanjuje. Rano zatajivanje disanja dovodi do hipoksemije s Pa O2<9,3 kPa (<70 mmHg). Mogu se pojaviti difuzni infiltrati u plućima (vidi ARDS na str. 556). Ureja i kreatinin obično progresivno rastu uslijed renalne insuficijencije. Bilirubin i transaminaze mogu rasti, premda je zatajivanje jetre neuobičajeno.

Do 50% bolesnika u teškoj sepsi razvije relativnu insuficijenciju nadbubrežne žlijezde (npr. normalan ili blago povišen bazalni kortizol čija se vrijednost ne povisuje kao odgovor na dodatni stres ili egzogeni ACTH). Funkciju nadbubrežne žlijezde može se odrediti mjerenjem serumskog kortizola u 8 sati ujutro; vrijednost <5 mg/dl je nedostatna. Drugi način je da se odredi vrijednost kortizola prije i nakon injekcije 250 μg sintetičkog ACTH; porast za <9 μg/dl smatra se nedovoljnim. No, većina liječnika jednostavno primjenjuju nadomjesne doze kortikosteroida bez prethodnog testiranja.

Hemodinamsko praćenje pomoću plućnog arterijskog katetera može se koristiti kad je nejasan tip šoka ili kad je potrebno dati veliki volumen tekućine (npr. >4 do 5 L 0,9% fiziološke otopine). Za razliku od hipovolemičnog šoka, vjerojatnije je da će u septičnom šoku minutni volumen biti normalan ili povišen, a periferni žilni otpor smanjen. Niti centralni venski tlak (CVT), ni plućni kapilarni tlak (engl. pulmonary artery occlusion pressure = PAOP) neće biti abnormalni, za razliku od hipovolemičnog, opstruktivnog ili kardiogenog šoka (vidi str. 560). Ultrazvuk srca (uključujući transezofagealni ultrazvuk) korisna je alternativa za procjenu srčanog rada.

Znakovi sepse se često preklapaju s onima septičkog šoka, poput bolnog mokrenja ili problema s disanjem. Kada se razvije sepsa simptomi su tresavica, zimica, povišena temperatura, slabost, mučnina, povraćanje i proljev. Dobro je znati i pet znakova koji ukazuju na rizik od sepse, a svakako bi ih trebala znati kako bi mogla pravovremeno reagirati.

Hladne ili koščate ruke

U slučaju sepse, tvoje se tijelo orijentira na pumpanje krvi prema najbitnijim organima, poput srca, bubrega i mozga, prije nego na neke dijelove tijela koji su manje bitni da bi organizam preživio, kao što su ekstremiteti. Zato su ljudima koji imaju sepsu ruke hladne i djeluju mršavo ili koščato zbog smanjenog dotoka krvi. No zapamti – hladne ruke nisu nuspojava samo smrtnih bolesti, ovo bi te trebalo zabrinjavati jedino ako dolazi s još nekim od ovih znakova.

Manje urina ili tamniji (više koncentrirani) urin

Bubrezi su najugroženiji pri oboljenju od sepse jer se urin počne zadržavati u tijelu i u manjim količinama izlazi van iz tijela. Tako koncentriran, urin postaje tamniji i ima intenzivniji miris. Ovo može biti i posljedica dehidracije, koja dolazi od jačeg znojenja zbog groznice, te ne unošenjem dovoljno tekućine pritom.

Promjena mentalnog stanja

Zbunjenost, smanjena razina osviještenosti, lakomislenost te vrtoglavica mogu biti rezultat smanjenog dotoka krvi u mozak, dehidracije i ‘loših’ toksina koje napuštaju tijelo zbog sepse.

Ubrzani rad srca

Ovdje ne mislimo na malo brži rad srca koji osjetiš nakon jutarnjeg jogginga, nego na osjećaj da će ti srce jednostavno izaći iz tijela od brzine otkucaja. Srce napravi oko 60 – 90 otkucaja u minuti, a sve što je iznad 90 u minuti i dolazi u kombinaciji s još nekim od ovih znakova je izuzetno zabrinjavajuće.

Problemi s disanjem

Primijetiš li da ti se disanje ubrzalo ili su ti udisaji kraći od uobičajenih, kao da si se upravo popeo uz dugačko stepenište, a imaš ili si imao pneumoniju prije toga, to bi mogli biti znakovi sepse. Tvoje tijelo, kao i kod ubrzanog rada srca, počinje previše raditi – u ovom slučaju, konzumirati više zraka i time proizvoditi više ugljičnog dioksida.

Liječenje sepse

Rani agresivni tretmani liječenja povećavaju šansu za potpuni oporavak od sepse. Ljudi sa težim oblikom sepse trebaju biti pod stalnim nadzorom i na intenzivnoj njezi u bolnici. Ako je u pitanju teži oblik sepse ili septički šok bit će potrebne mjere za spašavanje života kojima je cilj stabilizirati disanje i funkciju srca.

Liječenje sepse uključuje…
  • Antibiotike – tretman s antibioticima počinje odmah, čak i prije nego se bakterija infekcija otkrije.
  • Vasporessors – ako vaš krvni tlak i dalje ostane nizak čak i nakon primanja intravenske tekućine primit ćete i ovaj lijek koji pomaže u povećavcanju krvnog tlaka.

Ljudi s težim oblikom sepse mogu primiti dodatnu njegu uključujući kisik i velike količine intravenske tekućine. Ovisno o vašem stanju možda ćete trebati i uređaj koji će vam pomoći pri disanju. Operacija može biti potrebna kako bi se uklonili uzroci infekcije poput nakupina gnoja.

Zaključak

Sepsa je jedno od najozbiljnijih stanja u medicini, stanje koje opravdava strahopoštovanje koje mu je dodijeljeno. Gotovo je uvijek posljedica bakterijskih infekcija. Pravodobnim liječenjem obično se mogu prevenirati ozbiljnije posljedice, stoga je kod sumnje na bakterijsku infekciju uvijek nužna konzultacija liječnika.

Prognoza sepse

Uz sve mogućnosti liječenja, veliki izbor antibiotika i suportivne terapije, oko 50% bolesnika razvije sliku septičkog šoka, kojeg je smrtnost, ovisno o seriji, od 50 pa i do 90%.

Slika preuzeta sa www.istockphoto.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *