Septikemija (trovanje krvi): Uzroci, simptomi i liječenje

Septikemija je ozbiljno medicinsko stanje koje se razvija kada bakterije ili drugi patogeni mikroorganizmi uđu u krvotok, izazivajući tešku upalnu reakciju u tijelu. Ako se ne liječi pravovremeno, septikemija može brzo napredovati u sepsu, potencijalno fatalnu komplikaciju koja može dovesti do zatajenja više organa.

Uzroci septikemije

Septikemija, ili trovanje krvi, najčešće se javlja kada bakterije uđu u krvotok, što pokreće tešku i sustavnu imunološku reakciju. Krv, koja u normalnim uvjetima ostaje sterilna, postaje preplavljena ovim patogenim organizmima, što dovodi do raširene upale i, ako se ne liječi, doživotno ugrožavajućih komplikacija poput sepse. Razumijevanje različitih načina na koje bakterije i drugi patogeni mogu prodrijeti u krvotok ključno je za prevenciju i liječenje septikemije.

Septikemija i primarne infekcije

Septikemija često nastaje kao posljedica infekcija koje započinju u drugim dijelovima tijela prije nego što se prošire na krvotok. Najčešća mjesta tih primarnih infekcija uključuju:

• Pluća (Pneumonija): Pneumonija je vodeći uzrok septikemije, osobito u osjetljivim populacijama kao što su starije osobe, dojenčad i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. Kada bakterije uzrokuju upalu pluća i uđu u alveole, lako mogu prijeći u krvotok, osobito ako su obrambeni mehanizmi dišnog sustava oslabljeni.
• Mokraćni sustav (Infekcije mokraćnog sustava – IMS): Infekcije mokraćnog sustava, posebno one koje zahvaćaju bubrege (pielonefritis), često su izvor septikemije. Bakterije mogu prodrijeti iz mokraćnog sustava u krvotok, osobito kod osoba koje koriste urinarne katetere ili imaju strukturne abnormalnosti mokraćnog sustava.
• Abdominalne infekcije: Infekcije kao što je peritonitis, upala potrbušnice koja je često uzrokovana perforacijom crijeva ili upalom slijepog crijeva, mogu dovesti do septikemije ako bakterije prodru u krvotok. Bogata vaskularizacija trbušnih organa omogućuje patogenima lakši ulazak u krv.
• Infekcije kože: Infekcije kože, uključujući celulitis i apscese, mogu se proširiti na krvotok, posebno ako su duboke ili se ne liječe adekvatno. Primjerice, bakterija Staphylococcus aureus, koja je uobičajena na koži, može prodrijeti u krvotok kroz rane, kirurške rezove ili intravenoznu uporabu droga.

Septikemija i bolničke infekcije

Bolnice i druge zdravstvene ustanove često su izvori septikemije, uglavnom zbog invazivnih postupaka i prisutnosti bakterija otpornih na antibiotike.

• Kirurški zahvati: Postoperativne infekcije značajan su čimbenik rizika za razvoj septikemije. Bakterije mogu ući u krvotok kroz kirurške rezove, osobito u slučajevima kada se ne pridržavaju strogi sterilni postupci ili kod pacijenata s oslabljenim imunološkim sustavom. Komplikacije poput apscesa ili infekcija rana mogu poslužiti kao žarišta iz kojih bakterije prodiru u cirkulacijski sustav.
• Kateteri i intravenske linije: Ugrađeni medicinski uređaji poput središnjih venskih katetera, urinarnih katetera i drugih invazivnih linija pružaju izravan put bakterijama do krvotoka. Ovi uređaji mogu postati kolonizirani bakterijama, koje se zatim šire duž uređaja u središnji cirkulacijski sustav. Rizik je veći kod pacijenata s dugotrajnom kateterizacijom ili onih koji su na intenzivnoj njezi.
• Pneumonija povezana s mehaničkom ventilacijom (VAP): Pacijenti na mehaničkoj ventilaciji imaju povećan rizik od razvoja pneumonije, koja može napredovati do septikemije. Umjetni dišni putovi mogu biti stanište za bakterije koje, ako se ne kontroliraju, mogu izazvati infekciju i posljedično ulazak tih patogena u krvotok.

Septikemija i oslabljen imunološki sustav

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom posebno su osjetljive na razvoj septikemije. Čimbenici koji doprinose oslabljenom imunološkom sustavu uključuju:

• Kronične bolesti: Pacijenti s kroničnim bolestima kao što su dijabetes, HIV/AIDS ili rak imaju povećan rizik od razvoja septikemije. Ove bolesti često narušavaju sposobnost tijela da se bori protiv infekcija, omogućujući bakterijama lakši ulazak u krvotok.
• Imunosupresivna terapija: Liječenje poput kemoterapije, kortikosteroida ili imunosupresivnih lijekova za autoimune bolesti ili transplantaciju organa smanjuje obrambene snage tijela. To omogućuje bakterijama, koje bi inače bile suzbijene, da se prošire sustavno.
• Starije osobe i novorođenčad: Starosni pad imunološkog sustava, poznat kao imunosenescencija, kod starijih pacijenata i nezreli imunološki sustavi novorođenčadi čine ove populacije posebno ranjivima na septikemiju. Kod ovih skupina, čak i manje infekcije mogu se brzo razviti u trovanje krvi.

Septikemija i ostali patogeni

Iako su bakterijske infekcije najčešći uzrok septikemije, drugi patogeni, uključujući viruse, gljivice i parazite, također mogu dovesti do ovog stanja.

• Gljivične infekcije: Kod imunokompromitiranih osoba, gljivice poput Candide mogu ući u krvotok, uzrokujući gljivičnu septikemiju ili kandidemiju. Ovo je osobito često kod pacijenata sa središnjim venskim kateterima ili onih koji su prošli opsežnu antibiotsku terapiju, što narušava normalnu mikrobiološku floru i omogućuje rast gljivica.
• Virusne infekcije: Iako rjeđe, određene virusne infekcije, poput onih uzrokovanih virusom gripe ili citomegalovirusom, mogu dovesti do virusne septikemije. To se obično javlja kod pacijenata s izrazito oslabljenim imunološkim sustavom .

Simptomi septikemije

Simptomi septikemije mogu se brzo razviti i varirati u težini, ovisno o opsegu infekcije i reakciji organizma. Rano prepoznavanje simptoma ključno je za pravovremenu dijagnozu i liječenje, kako bi se spriječilo napredovanje u sepsu, koja može dovesti do višestrukog zatajenja organa i smrti. Septikemija se obično manifestira nizom simptoma koji su posljedica odgovora tijela na prisutnost patogena u krvotoku.

• Groznica i zimica: Jedan od najranijih i najčešćih simptoma septikemije je visoka temperatura, obično iznad 38°C, često praćena intenzivnom zimicom. Groznica je rezultat povišenja tjelesne temperature u pokušaju organizma da uništi ili inhibira rast bakterija i drugih patogena. Zimica, s druge strane, predstavlja reakciju tijela na nagle promjene tjelesne temperature i često ukazuje na ozbiljnu infekciju koja se brzo širi.
• Tahikardija: Brzi otkucaji srca, ili tahikardija, još je jedan znak septikemije. Srce ubrzava rad kako bi održalo opskrbu kisikom i hranjivim tvarima u tkivima koja su pod stresom zbog infekcije. Ubrzani puls, obično preko 90 otkucaja u minuti, ukazuje na to da se tijelo bori protiv ozbiljne sistemske upale, što može biti rani znak pogoršanja stanja.
• Tahipneja i respiratorne poteškoće: Tahipneja, ili ubrzano disanje, često prati septikemiju. Kao odgovor na upalu i infekciju, tijelo pokušava povećati unos kisika ubrzavanjem disanja. Pacijenti mogu osjećati kratkoću daha ili poteškoće s disanjem, što je rezultat pokušaja organizma da kompenzira smanjenu opskrbu kisikom u krvi zbog vaskularne disfunkcije ili plućne upale povezane sa septikemijom.
• Mentalna konfuzija i promjene u mentalnom stanju: Kako septikemija napreduje, pacijenti mogu pokazivati znakove zbunjenosti, dezorijentacije ili drugih promjena u mentalnom stanju. Ovi simptomi su često posljedica smanjene opskrbe mozga kisikom, kao i mogućeg razvoja encefalopatije zbog širenja toksina u krvotoku. Stariji pacijenti su posebno osjetljivi na ove promjene, što može otežati prepoznavanje septikemije u ranim fazama.
• Hipotenzija: Nizak krvni tlak, ili hipotenzija, ključni je znak sepse, a može se pojaviti i tijekom septikemije. Hipotenzija nastaje zbog proširenja krvnih žila i povećane propusnosti kapilara uzrokovane oslobađanjem proinflamatornih citokina. To dovodi do smanjenog volumena cirkulirajuće krvi, što može uzrokovati šok, stanje poznato kao septički šok, koje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
• Bol i oticanje: Lokalizirana bol i oticanje mogu ukazivati na mjesto početne infekcije koja se proširila na krvotok. Primjerice, pacijenti sa septikemijom uzrokovanom kožnim infekcijama mogu doživjeti crvenilo, bol i oticanje u zahvaćenom području, dok će bolovi u trbuhu biti prisutni kod septikemije uzrokovane abdominalnim infekcijama. Ovi simptomi mogu se pogoršati kako se infekcija širi i uzrokuje sistemske komplikacije.
• Osip i promjene na koži: U nekim slučajevima, septikemija može izazvati pojavu osipa ili sitnih crvenih točkica na koži, poznatih kao petehije. Ovi osipi su rezultat malih krvarenja ispod kože, uzrokovanih smanjenjem broja trombocita i povećanom krhkošću krvnih žila. Promjene na koži mogu također uključivati bljedilo, hladnoću ili čak plavičastu boju (cijanoza), što ukazuje na smanjen protok krvi i kisika u tkivima.
• Mučnina, povraćanje i proljev: Gastrointestinalni simptomi, poput mučnine, povraćanja i proljeva, mogu se javiti kao dio sistemske reakcije na infekciju. Iako nisu uvijek prisutni, ovi simptomi mogu dodatno oslabiti pacijenta i pridonijeti dehidraciji, što dodatno pogoršava kliničko stanje.
• Umor i slabost: Opća slabost i umor često prate septikemiju, jer tijelo koristi velike količine energije u borbi protiv infekcije. Ovi simptomi mogu biti nejasni i lako se pripisuju drugim bolestima, što može odgoditi prepoznavanje septikemije. Međutim, njihova prisutnost, osobito u kombinaciji s drugim simptomima, trebala bi potaknuti hitnu medicinsku procjenu.
• Brzo pogoršanje stanja: Septikemija ima tendenciju brzog napredovanja, pa se simptomi mogu brzo pogoršati ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Ova brzina napredovanja može dovesti do sepse, septičkog šoka i zatajenja više organa, što čini rano prepoznavanje simptoma ključnim za preživljavanje pacijenta.

Dijagnoza septikemije

Dijagnoza septikemije zahtijeva sveobuhvatan pristup zbog varijabilnosti simptoma i brzog napredovanja stanja. Precizno utvrđivanje dijagnoze ključno je za pravilan tretman i sprječavanje komplikacija. Proces dijagnoze uključuje detaljnu anamnezu, klinički pregled, laboratorijske pretrage i često slikovne pretrage. Evo detaljnog pregleda metoda i postupaka koji se koriste u dijagnozi septikemije:

• Anamneza i klinički pregled: Prvi korak u dijagnozi septikemije uključuje temeljitu anamnezu i klinički pregled. Liječnik će prikupiti informacije o pacijentovim simptomima, prethodnim bolestima, nedavnim infekcijama i mogućim izložnostima bakterijskim patogenima. Klinički pregled uključuje procjenu vitalnih znakova, kao što su tjelesna temperatura, brzina otkucaja srca, brzina disanja i krvni tlak, kako bi se utvrdili znakovi septikemije, poput groznice, tahikardije, tahipneje i hipotenzije.
• Laboratorijske pretrage: Laboratorijske pretrage ključne su za potvrdu dijagnoze septikemije i uključuju:
  • Krvne pretrage: Osnovne krvne pretrage, uključujući kompletan krvni test (KKT), mogu otkriti znakove upale i infekcije. Povećana razina bijelih krvnih stanica (leukocitoza), smanjena razina trombocita (trombocitopenija) i povećana brzina sedimentacije eritrocita (ESR) ili C-reaktivni protein (CRP) često su prisutni kod septikemije. Također, važno je pratiti razinu laktatne kiseline, koja može biti povišena kod sepse i ukazuje na metaboličku acidozu i smanjenu opskrbu tkiva kisikom.
  • Kultura krvi: Kultura krvi je ključna za identifikaciju bakterija ili drugih patogena u krvotoku. Uzorkovanje krvi za kulturu može pomoći u određivanju specifičnog uzročnika infekcije, što je važno za odabir odgovarajuće antibiotske terapije. Rezultati kultura mogu potrajati nekoliko dana, ali brze metode, kao što su molekularne dijagnostičke tehnike, mogu dati brže rezultate.
  • Ostale kulture: Ovisno o sumnji na izvor infekcije, može biti potrebno uzimanje uzoraka iz drugih tjelesnih tekućina ili tkiva, poput urina, sputuma, cerebrospinalne tekućine ili gnojnih materijala iz rana ili apscesa, za dodatno identificiranje patogena.
• Slikovne pretrage: Slikovne pretrage koriste se za identificiranje mogućih izvora infekcije ili komplikacija. Te pretrage uključuju:
  • Rentgen grudnog koša: Koristi se za otkrivanje plućnih infekcija kao što je pneumonija, koja može biti izvor septikemije. Rentgen može pomoći u procjeni stanja pluća i otkrivanju mogućih apscesa ili drugih abnormalnosti.
  • Ultrazvuk: Ultrazvuk može biti koristan za vizualizaciju unutarnjih organa i identifikaciju apscesa, infekcija u trbuhu ili tekućine u tjelesnim šupljinama. Također se koristi za vođenje dijagnostičkih postupaka kao što su drenaže.
  • CT skeniranje: Računatska tomografija (CT) može pružiti detaljne slike unutarnjih organa i tkiva, što pomaže u otkrivanju izvora infekcije, kao što su apendicitis, peritonitis ili osteomijelitis, te u procjeni opsega upale ili prisutnosti komplikacija poput abscesa ili septičkog šoka.
• Brze dijagnostičke metode: Nove dijagnostičke tehnologije, uključujući brze molekularne metode kao što su PCR (lančana reakcija polimeraze), omogućuju brzu identifikaciju patogena i njihovu otpornost na antibiotike. Ove metode mogu pružiti brze rezultate, što je važno za pravilan izbor terapije i brzu reakciju u hitnim situacijama.
• Procjena funkcije organa: Procjena funkcije organa uključuje testiranje bubrežne funkcije, jetrene funkcije i drugih ključnih organa koji mogu biti pogođeni septikemijom. Laboratorijski testovi za mjerenje razine uree i kreatinina u krvi, testovi funkcije jetre (npr. alanin aminotransferaza – ALT, aspartat aminotransferaza – AST), te analiza mokraće, pomažu u procjeni ozbiljnosti i utjecaja septikemije na tijelo.
• Scoring sistemi: Scoring sistemi, kao što je SOFA (Sequential Organ Failure Assessment) ili qSOFA (quick SOFA), koriste se za procjenu težine stanja i predviđanje ishodne prognoze. Ovi alati uzimaju u obzir vitalne znakove i laboratorijske parametre kako bi pomogli u odlučivanju o potrebi za intenzivnim praćenjem ili liječenjem.

Liječenje septikemije

Liječenje septikemije zahtijeva hitnu i agresivnu medicinsku intervenciju kako bi se zaustavio napredak infekcije, stabiliziralo stanje pacijenta i spriječile ozbiljne komplikacije poput sepse ili višestrukog zatajenja organa. Multidisciplinarni pristup koji uključuje antibiotike, podršku vitalnim funkcijama i kontrolu izvora infekcije ključan je za uspješno liječenje. Evo detaljnog pregleda metoda liječenja septikemije:

• Antibiotska terapija: Antibiotici su temelj liječenja septikemije i moraju biti primijenjeni što je prije moguće. Ključni koraci uključuju:
  • Empirijska terapija: Kada je septikemija sumnjiva, započinje se s empirijskom antibiotskom terapijom, koja uključuje širok spektar antibiotika kako bi se obuhvatili najčešći uzročnici bakterija. Ovi antibiotici odabiru se na temelju lokalne epidemiologije i bolničkih smjernica. Tipični izbori uključuju kombinaciju beta-laktamskih antibiotika i antibiotika koji pokrivaju gram-negativne bakterije i meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA).
  • Usmjerena terapija: Nakon što se rezultati kultura i osjetljivosti bakterija potvrde, liječenje se može prilagoditi prema specifičnom patogenu i njegovoj otpornosti na antibiotike. Ova usmjerena terapija omogućuje preciznije liječenje i smanjuje rizik od razvoja otpornosti na antibiotike.
  • Trajanje terapije: Trajanje antibiotske terapije varira ovisno o težini infekcije i odgovoru pacijenta na liječenje, ali obično traje od 7 do 14 dana. U nekim slučajevima može biti potrebno duže liječenje, posebno ako postoji fokus infekcije koji se ne može brzo eliminirati.
• Podrška vitalnim funkcijama: Podrška vitalnim funkcijama važan je dio liječenja septikemije, posebno u teškim slučajevima. To uključuje:
  • Intravenska tekućina: Primanje intravenskih tekućina ključno je za stabilizaciju krvnog tlaka i održavanje adekvatne cirkulacije. Tekućina se obično administrira u velikim količinama kako bi se nadoknadio gubitak tekućine i poboljšala perfuzija tkiva.
  • Vazopresori: Ako intravenska tekućina nije dovoljna za održavanje normalnog krvnog tlaka, mogu se koristiti vazopresori, lijekovi koji pomažu u sužavanju krvnih žila i povećanju krvnog tlaka. Ovo je posebno važno u slučaju septičkog šoka.
  • Podrška disanju: U slučajevima kada septikemija uzrokuje ozbiljne respiratorne poteškoće, može biti potrebna podrška disanju, uključujući kisikovu terapiju ili mehaničku ventilaciju, kako bi se osigurala adekvatna opskrba kisikom u tijelu.
  • Kontrola glukoze: Kontrola razine glukoze u krvi važna je, jer povišene razine šećera mogu pogoršati stanje pacijenata s septikemijom. Hiperglikemija može biti upravljana inzulinom i drugim lijekovima.
• Kontrola izvora infekcije: Identifikacija i kontrola izvora infekcije ključna je za uspješno liječenje septikemije. Ovo može uključivati:
  • Kirurške intervencije: Ako je izvor infekcije kirurški ili mehanički, kao što je apsces, perforirano crijevo ili zaražena rana, može biti potrebna kirurška drenaža ili operacija za uklanjanje zaraženog tkiva ili strane tijelo.
  • Uklanjanje katetera: Ako su središnji venski kateteri ili drugi medicinski uređaji povezani s infekcijom, njihovo uklanjanje može biti potrebno kako bi se spriječilo daljnje širenje bakterija.
  • Drenaža gnojnih infekcija: Ako infekcija uzrokuje stvaranje gnoja, kao što je u slučaju apscesa, potrebno je izvršiti drenažu kako bi se uklonio gnoj i smanjila infekcija.

Praćenje pacijentovog stanja

Redovito praćenje pacijentovog stanja i odgovor na terapiju ključno je za prilagodbu liječenja i identifikaciju mogućih komplikacija. Praćenje uključuje:

• Vitalni znakovi: Stalno praćenje vitalnih znakova kao što su krvni tlak, puls, brzina disanja i temperatura pomaže u ocjeni učinkovitosti liječenja i pravovremenom prepoznavanju bilo kakvih promjena u stanju pacijenta.
• Laboratorijski testovi: Redovito testiranje krvnih pretraga, uključujući razinu laktatne kiseline i funkcije organa, pomaže u procjeni odgovora na terapiju i otkrivanju eventualnih nuspojava liječenja.
• Slikovne pretrage: U nekim slučajevima može biti potrebno ponavljanje slikovnih pretraga kako bi se pratila evolucija infekcije ili procijenile komplikacije.

Zdravstvena edukacija i rehabilitacija

Nakon stabilizacije pacijenta, važno je pružiti edukaciju o prevenciji ponovnog razvoja septikemije i provesti rehabilitaciju. Ovo može uključivati:

• Edukacija o prevenciji: Informiranje pacijenata i njihovih obitelji o mjerama prevencije, uključujući pravilnu njegu rana, higijenu i praćenje simptoma, može pomoći u smanjenju rizika od ponovne infekcije.
• Rehabilitacija: Post-septička rehabilitacija može uključivati fizioterapiju, psihološku podršku i druge oblike rehabilitacije kako bi se pomoglo pacijentima da se oporave od fizičkih i emocionalnih posljedica bolesti.

Izvori:
Cleveland Clinic. (n.d.). Septicemia.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/21539-septicemia

Johns Hopkins Medicine. (n.d.). Septicemia.
https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/septicemia

Penn Medicine. (n.d.). Sepsis.
https://www.pennmedicine.org/for-patients-and-visitors/patient-information/conditions-treated-a-to-z/sepsis

Medical News Today. (2017). Septicemia: Symptoms, causes, and treatment.
https://www.medicalnewstoday.com/articles/305782

Healthline. (2020). Septicemia: Causes, symptoms, and treatment.
https://www.healthline.com/health/septicemia

Slika je napravljena pomoću AI.