Sifilis

Sifilis – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Sifilis je sistemska bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Ima 3 klinička stadija i dugogodišnju latenciju. Na penisu, u ustima ili anusu (čmaru) 1-12 tjedana (najčešće 3 tjedna) nakon nezaštićenog spolnog odnosa sa zaraženom osobom pojavljuje se bezbolna ranica (1. stadij). Ako se ne liječi, ranica nestane, ali bakterija ostaje u tijelu i uzrokuje opće simptome i oštećenja unutrašnjih organa i mozga (2. i 3. stadij).

Kako se sifilis prenosi?

Sifilis se može podijeliti na venerični – prenosi se spolnim putem no može se prenijeti i s majke na dijete kroz posteljicu te kontaktom odraslih osoba s djecom koja imaju kongenitalni sifilis i na nevenerični endemski – akutna bolest ograničenih geografskih područja koja se prenosi kontaktom među ljudima ili preko kontaminiranih predmeta.

Treponema pallidum

Spiroheta Treponema pallidum spada u rod Treponema, porodicu Spirochaetaceae, red Spirochaetales. Za razliku od ostalih spiroheta, koji su primarno krvni paraziti, T. pallidum je tkivni parazit.

Dugačka je između 6 i 15 µm. Ima zašiljene krajeve i 6 do 14 spiralnih zavoja. S obzirom na to da su pretanke da bi se mogle razlučiti običnim svjetlosnim mikroskopom, spirohete se svrstavaju u posebnu skupinu bakterija koje imaju staničnu stijenku sličnu stijenci gram-negativnih bakterija, ali ih ne ubrajamo u gram-negativne bakterije.

Gibaju se rotacijskim pokretima karakterističnim za virulentne treponeme, što im olakšava penetraciju u tkiva. U tekućem mediju gube mogućnost gibanja.

T. pallidum je vrlo osjetljiva na isušivanje, promjene pH i temperature te količinu kisika tako da je prijenos uzročnika preko predmeta gotovo nemoguć.

Primarni stadij sifilisa

Nakon inkubacije od 9 do 90 dana (prosječno 3 tjedna), na mjestu ulaska treponeme nastaje:

  • Tamnocrvena makula (mrlja) koja postupno prelazi u papulu (čvrsta izbočina promjera manjeg od 1 cm) u čijem središtu nastaje ulkus (čir, defekt kože ili potkožnog tkiva) kojeg nazivamo ulcus durum – tvrdi čankir. Dno je glatko i sjajno, rubovi malo uzdignuti.
  • U 80% bolesnika prisutno je i jednostrano regionalno povećanje limfnih čvorova (limfadenopatija)

Opisane lezije mogu biti pojedinačne ili multiple. Ulcus durum je najčešće lokaliziran na vanjskom spolovilu, u muškaraca na penisu, a u žena na velikim ili malim stidnim usnama. Rjeđe lokalizacije su kod muškaraca – prepucij, skrotum, perianalna regija, prepone, vanjsko ušće mokraćne cijevi, a u žena – klitoris, otvor uretre, rodnica. U 2 do 5% bolesnika može se naći ekstra-genitalno – rektum, usnice, jezik.

Ta promjena je bezbolna, traje oko mjesec dana i spontano nestaje, ne ostavljajući ožiljak. U 50% neliječenih bolesnika nastaje progresija u sekundarni stadij.

Sekundarni stadij sifilisa

Započinje 9-10 tjedana nakon infekcije, odnosno 6-7 tjedana nakon primarne lezije. Posljedica je hematogenog i limfoidnog širenja T. Pallidum. Simptomi su raznoliki i često u početku ostaju neprepoznati. Najčešće se zahvaćeni koža i sluznice (80%), ali mogu biti zahvaćeni i unutarnji organi.

  • Nespecifični simptomi – javljaju se prije promjena na koži i uključuju: vrućicu, slabost, grlobolju, rinoreju (curenje nosa), glavobolju, bolove u mišićima, povećane limfne čvorove
  • Specifični simptomi:
  • Sifilidi (uzdignuća i udubljenja na koži i sluznicama bogata treponemama).
  • Osip ( ponajprije dlanova i tabana).
  • Kondiloma lata (uzdignute lezije s erodiranom površinom kroz koju se cijedi tekućina bogata treponemama) – infektivne lezije mogu perzistirati mjesecima i najčešće su smještene na velikim usnama u žena, odnosno prepuciju u muškaraca.
  • Alopecija (gubitak kose) – zbog toksičnog djelovanja treponeme na folikule vlasi.
  • Promjene na noktima
  • Sifilitička angina – upala krajnika i ždrijela.
  • Difuzna limfadenopatija (povećanje limfnih čvorova) – poliskleradenitis.
  • Zahvaćanje unutarnjih organa – meningitis, hepatitis, gastritis, splenomegalija (povećana slezena), fibroza pluća, periferna neuropatija.

Latentni stadij sifilisa

Nema nikakvih manifestacija na koži niti bilo kojih drugih kliničkih simptoma, ali su treponeme još uvijek aktivne te se umnažaju. Razlikujemo rani i kasni latentni stadij:

  • Rani latentni stadij – bolesnik je infektivan i može spolnim kontaktom prenijeti bolest.
  • Kasni latentni stadij – bolest se može prenijeti samo transplacentarno sa zaražene majke na plod.

Tercijarni stadij sifilisa

Manifestacije se mogu javiti nakon 10, 20 ili više godina, ali i znatno ranije. Danas je ovaj stadij vrlo rijedak, a javlja se u manjeg broja neliječenih ili neadekvatno liječenih bolesnika. Stadij tercijarnog sifilisa karakteriziran je granulomatoznom upalom i destrukcijom organa (kosti, koža, aorta, srce, kralježnična moždina, mozak).

Karakteriziraju ga:

  • Promjene na koži i sluznicama – tuberozni i nodularni sifilidi, gume.
  • Kardiovaskularni sifilis – aortitis koji zahvaća ascendentnu aortu.
  • Neurosifilis – povišenje intrakranijalnog tlaka, ishemija CNS-a, gubitak funkcije kranijalnih živaca, tabes dorsalis (demijelinizacija stražnjih kolumni leđne moždine koja dovodi do gubitka koordinacije, parestezija, gubitka dubokih refleksa).

Kongenitalni sifilis

Nastaje kao posljedica prenošenja T. pallidum sa zaražene majke na plod, najčešće nakon prvog trimestra trudnoće. Bolest se iznimno rijetko može prenijeti tijekom poroda – prolaskom kroz porođajni kanal ili dojenjem ako se primarna lezija nalazi u području bradavice dojke.

Neliječeni sifilis u trudnoći može dovesti do pobačaja, rođenja mrtvog djeteta, zaostatka u rastu, prijevremenog poroda.

Kongenitalni sifilis dijelimo na:

  • Rani kongenitalni sifilis – dijagnosticira se tijekom prve dvije godine života, a očituje se niskom porođajnom težinom, hepatosplenomegalijom, anemijom, žuticom, trombocitopenijom, blijedom i naboranom kožom, rinitisom (nazalni iscjedak bogat treponemama), pseudoparalizom, osipom na dlanovima i tabanima.
  • Kasni kongenitalni sifilis – dijagnosticira se nakon druge godine života. Malformacije ili stigma koji se javljaju – Hutchinsonovi zubi, mentalna retardacija, atrofija očnog živca, izbočenje čeone kosti, sedlast nos, izbočena donja čeljust, sabljasta tibija, Cluttonovi zglobovi.

Radi prevencije kongenitalnog sifilisa danas se savjetuje testiranje na sifilis u prvom trimestru trudnoće te kod poroda.

Dijagnoza sifilisa

Liječnik posumnja na sifilis na temelju simptoma. Konačna dijagnoza se temelji na rezultatima laboratorijskih pretraga i fizikalnom pregledu.

Rabe se dva tipa krvnih pretraga.

  • Prvi je test probira, kao što je test Laboratorija za istraživanje veneričnih bolesti (VDRL, kratica od Venereal Disease Research Laboratory) ili brzi test plazma reaginima (RPR, kratica od engl. Rapid Plasma Reagin). Testovi probira nisu skupi i lako se naprave. Katkada daju lažnopozitivne rezultate, ali imaju prednost da postaju negativni kada se ponove nakon uspješnog liječenja. Može biti potrebno ponoviti test probira, jer rezultati mogu biti negativni u prvih nekoliko tjedana primarnog sifilisa.
  • Drugi tip krvnih pretraga, koji je pouzdaniji, otkriva protutijela na bakteriju koja uzrokuje sifilis; međutim, kada se dobije pozitivni rezultat, idući će rezultati uvijek biti pozitivni, čak i nakon uspješnog liječenja. Jedna takva pretraga, test apsorpcije fluorescentnog treponemskog protutijela (FTAABS, kratica od engl. Fluorescent Treponemal Antibody Absorption) primjenjuje se da bi se potvrdilo da je pozitivni test probira uzrokovan sifilisom.

U primarnom i sekundarnom stadiju sifilis se može dijagnosticirati dobivanjem tekućine iz rane na koži ili u ustima i prepoznavanjem bakterija pod mikroskopom. Može se rabiti i test probira kojim se dokazuju protutijela u uzorku krvi. Kod neurosifilisa potrebna je lumbalna punkcija da se dobije likvor (cerebrospinalna tekućina) za testiranje na protutijela. U latentnom stadiju sifilis se dijagnosticira samo pretragama krvi i likvora (cerebrospinalne tekućine) na protutijela. U tercijarnom stadiju sifilis se dijagnosticira po simptomima i testom na protutijela.

Sifilis – Liječenje i prognoza

Kako su ljudi s primarnim ili sekundarnim sifilisom zarazni, moraju izbjegavati spolne kontakte sve dok oni i njihovi spolni partneri u potpunosti ne provedu terapiju. U primarnom stadiju sifilisa u opasnosti su svi partneri u protekla 3 mjeseca. U sekundarnom stadiju sifilisa u opasnosti su svi partneri u protekloj godini. Takve partnere mora se ispitati testom na protutijela napravljenom na uzorku krvi i, ako je rezultat pozitivan, moraju se liječiti.

Penicilin, obično najbolji antibiotik za sve stadije sifilisa, tipično se daje u injekciji. Pri sifilisu prvoga stadija penicilin se injicira u svaku stražnjicu samo jednom. Pri sekundarnom stadiju sifilisa obično se daju dvije dodatne injekcije u tjednom razdoblju. Penicilin se daje i pri latentnom stadiju sifilisa i pri svim oblicima tercijarnog sifilisa, premda se može intravenski liječiti češće i duže. Ljudi koji su alergični na penicilin mogu primati tijekom 2 do 4 tjedna doksiciklin ili tetraciklin oralno (na usta).

Više od polovice ljudi sa sifilisom u ranim stadijima, naročito oni sa sifilisom sekundarnoga stadija dobiju reakciju (zvanu JarischHerxheimerova reakcija) 212 sati nakon prvog liječenja. Vjeruje se da je ta reakcija posljedica naglog propadanja milijuna bakterija. Simptomi reakcije uključuju osjećaj opće bolesti, vrućicu, glavobolju, znojenje, tresavicu i privremeno pogoršanje sifilitičnih rana. Rijeko, oboljeli s neurosifilisom mogu dobiti epileptične napadaje ili paralizu.

Ljude s latentnim sifilisom ili sifilisom u trećem stadiju treba redovito pregledavati (kontrolirati) nakon liječenja. Rezultati testova na protutijela obično ostaju pozitivni tijekom više godina―katkada cijeli životni vijek. Ti rezultati ne ukazuju na novu infekciju. Za provjeru novih infekcija rabe se druge pretrage krvi.

Nakon liječenja, prognoza sifilisa u prvom, drugom i latentnom stadiju je odlična. Prognoza je slaba za sifilis trećega stadija mozga ili srca, jer postojeće se oštećenje obično ne može popraviti.

Prevencija sifilisa

Upotreba kondoma za sve oblike spolnih odnosa najbolja je zaštita od prijenosa bakterije sifilisa. Ovakva zaštita nije dovoljna, jer promjene koje uzrokuje sifilis mogu se pojavljivati i na koži i sluznicama drugih djelova tijela. Spolno aktivnim osobama preporučaju se redoviti liječnički/specijalistički pregledi gdje se mogu testirati na sifilis i druge SPB.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.