Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Sindrom karpalnog tunela uzrokovan je pritiskom na medijalni živac. Karpalni tunel je uski prolaz u bazi dlana, zatvoren malim kostima zapešća (karpalnim kostima). Ako dođe do sužavanja karpalnog kanala ili tkiva nateknu – dolazi do pritiska na medijalni živac, a osoba će primijetiti ukočenost, trnce i slabost u ruci.

Uzroci sindroma mogu biti raznovrsni. Prije svega treba isključiti sistemska oboljenja kojima je sindrom karpalnog kanala samo simptom, poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa, traume, tumora ili ciste u tom području, nakupljanja vode u organizmu kao posljedica trudnoće ili menopauze.

Nakon njihova isključivanja, najčešći uzrok je svakako preopterećenje tetiva u karpalnom kanalu specifičnim poslovima i sportovima koji uzrokuju njihovo skraćivanje, poput čišćenja, rada na tipkovnici, zidara, dizanja utega, bacačkih disciplina u atletici, ali i struka i ponavljanih pokreta kod masera i fizioterapeuta. U pravilu su to pokreti koji zahtijevaju ponavljanu fleksiju (pregibanje) i ekstenziju (ispružanje) ručnog zgloba.

Sindrom je vrlo čest; većinom se javlja u žena 30 – 50 godina.

Simptomi karpalong tunela

Klinička slika karpalnog sindroma obuhvaća osjetne simptome (trnjenje prva tri prsta šake) i/ili mišićnu slabost mišića inerviranih n. medianusom (najviše tenara), sa slabošću palca. Na početku bolesnik osjeća bolove u zapešću i trnjenje dva i/ili više prstiju šake. Prema vrsti i jačini tegoba razlikujemo tri stadija SKT.
U prvom, blažem stadiju pacijent osjeća noćne bolne trnce u prva tri prsta i radijalnoj polovici četvrtog prsta, koji nestaju nakon „trešnje“ ruke.
U drugom stadiju se bolno trnjenje prstiju javlja i tijekom dana, osobito pri ponavljanim, dugotrajnim kretnjama šake; a javlja se i nespretnost pri preciznim kretnjama (npr. otkopčavanje dugmadi) te slabija snaga šake.
U trećem, najtežem stadiju se osim opisanih simptoma javlja i gubitak mišićne mase tj. hipotrofija ili atrofija tenara i oslabljene kretnje i snaga palca (abdukcija i opozicija) odnosno precizne i grube kretnje šake. U diferencijalnoj dijagnozi SKT dolazi u obzir cervikalna radikulopatija (posebice lezija korjena C6), leziju n. medianusa u laktu i brahijalnu pleksopatiju.

Svi simptomi:

  • bol
  • trnjenje
  • pečenje
  • mravinjanje
  • probadanje
  • bockanje.

Neliječeni SKT može rezultirati trajno oslabljenom finom motorikom šake (osobito palca), oštećenjem ili gubitkom osjeta i propriocepcije kao i kroničnim bolovima u šaci, što sve značajno reducira funkcionalne mogućnosti bolesnika u manipulaciji šakom i dovodi do onesposobljenosti.

Sindrom karpalnog tunela/kanala – dijagnoza

Dijagnoza sindroma karpalnog kanala/ tunela postavlja se kliničkim nalazom, provokativnim testovima te na osnovi uzimanja anamnestičkih podataka.

Slične simptome može uzrokovati i kompresija na izlazišta živaca u vratnoj kralježnici, koje uzrokuju degenerativni ili neki drugi procesi u vratu.

Često se radi o kombiniranim uzrocima, gdje do trnaca u ruci dolazi kako zbog pritiska na živce u vratu, tako i zbog pritiska na one živce u samom karpalnom tunelu.

Zbog svega toga, prikladan specijalistički pregled je obavezan, a uz njega će možda trebati napraviti i tzv. EMNG, kako bi se odredio točan stupanj oštećenja živca.

Na dijagnozu upućuje Tinelov znak kojim se parestezije živca medijanusa izazivaju perkusijom (laganim kuckanjem) donje strane zapešća na mjestu gdje živac prolazi kroz karpalni tunel.

Ako su simptomi teški, a dijagnoza i dalje bude nesigurna, provodi se ispitivanje provodljivosti živca medijanusa.

Tek nakon što je dijagnoza točno postavljena, treba pristupiti specifičnom liječenju.

Uglavnom pogađa obje šake, ali simptomi su jači u dominantnoj ruci (desnoj u dešnjaka, lijevoj u ljevaka).

Liječenje sindroma karpalnog kanala

Liječenje ovisi o uzroku koji je doveo do pojave sindroma, te dužini trajanja i intenzitetu simptoma.
Neoperacijsko liječenje sastoji se od fizikalne terapije, imobilizacije ručnog zgloba ortozom (koja šaku drži u neutralnom položaju omogućavajući dekompresiju živca i relaksaciju tetiva), primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova i aplikacije kortikosteroidnih injekcija unutar karpalnog kanala, te terapije osnovne bolesti koja je dovela do pojave sindroma, ukoliko je to moguće.
Operacija je potrebna u slučajevima kada neoperativna metoda ne daje željene rezultate.
Kirurško liječenje se sastoji od presjecanja poprečnog karpalnog ligamenta čime se postiže dekompresija karpalnog kanala, uklanja se pritisak na medijani živac.

Prosječno vrijeme oporavka nakon kirurškog zahvata varira ovisno o periodu koji je prošao od pojave prvih simptoma do samog zahvata.
Može biti odmah nakon operacije, ako ste nedugo nakon pojave prvih simptoma (1-6 mj.) operirani ili 2-6 mjeseci.

Prevencija razvoja sindroma karpalnog kanala

U riziku od razvoja sindroma karpalnog tunela su svi ljudi koji učestalo rade za računalom, bave se manualnim poslovima, čišćenjem, zidanjem ili se bave dizanjem utega i sličnim napornim aktivnostima.

Zato je važno prevenirati razvoj ovog neugodnog oboljenja.

Najvažniji korak prevencije je često istezanje ruku u pauzama repetitivnih radnji na računalu, na strojevima i slično.

Uzmite kratku pauzu svakih 10-15 minuta, a svakih 20-60 minuta predahnite uz kratko istezanje ruku, dlanova, prstiju i zglobova.

Važno je paziti da je položaj ruku tijekom rada što ugodniji i prirodniji, te da ne vrši kontinuiran pritisak na šaku i zglob šake.

Koristite ergonomsku opremu u svom poslu i u svojim slobodnim aktivnostima.

Vježbanje i zdravo kretanje preporuka je za očuvanje zdravlja svih naših dijelova tijela, a karpalni tunel nije iznimka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *