Sindrom policističnih jajnika – uzrok, simptomi i liječenje

Sindrom policističnih jajnika je najčešća hormonska bolest u žena i glavni uzrok neplodnosti. Procjenjuje se kako pet do deset posto plodnih žena boluje od ove bolesti, iako je ona često krivo dijagnosticirana. Sindrom policističnih jajnika karakteriziran je neredovitim menstruacijama, a nekad i viškom muških hormona koji mogu uzrokovati pojačanu dlakavost, akne ili gubitak kose. Ako se potvrdi dijagnoza, policistični jajnici su uzrok neredovitim ovulacijama i menstruacijama, sklonosti debljanju, povišenom tlaku, poremećajima šećera i sl.

U većini slučajeva, jajnici su povećani, a ciste se otkrivaju ultrazvukom. Točan uzrok pojave sindroma nije siguran, iako liječnici ističu otpornost na inzulin, male upale i genetiku.

Imati policistične jajnike nije isto što i imati sindrom policističnih jajnika – u svega 6-7% žena s policističnim jajnicima dijagnosticirat će se sindrom policističnih jajnika, PCOS(engl. Polycystic ovary syndrome).

Policistični jajnici relativno su čest ultrazvučni nalaz, naročito u adolescentica i žena mlađe životne dobi, u kojih se, pri rutinskom ginekološkom ultrazvučnom pregledu može ustanoviti u oko 20% njih. Ako nema drugih simptoma, takav nalaz, sam po sebi, nije zabrinjavajući.

Sindrom policističnih jajnika, naprotiv, vrlo je kompleksan zdravstveni problem, u okviru kojega su ultrazvučno viđeni policistični jajnici samo jedan od simptoma. U najširem značenju, PCOS obuhvaća:

-vrlo raznolike endokrinološke poremećaje,
-različite poremećaje menstruacijskog ciklusa,
-neplodnost, odnosno smanjenu plodnost,
-razvoj šećerne bolesti, odnosno različite stupnjeve i razloge intolerancije šećera,
-razvoj povišenog krvnog tlaka i ostalih krvožilnih bolesti,
-pojačanu dlakavost, masnu kožu i kosu, akne,
-depresiju i neke druge probleme raspoloženja, te
povećanu tjelesnu težinu, odnosno povećan body mass index(BMI).
-U najgorem slučaju i karcinom

Manifestacija navedenih simptoma PCOSa varira od žene do žene – u nekih će se razviti nešto od toga, općenito će simptomi biti blaži, u drugih će se razviti u svom najintenzivnijem obliku.

Uzroci sindroma policističnih jajnika (PCOS)

Uzroci sindroma policističnih jajnika su kompleksni i uključuju kombinaciju mnogih genetskih i okolišnih faktora, a neki od njih su još uvijek nepoznati. U nekih žena s genetskom predispozicijom za obolijevanje ovaj se poremećaj ipak ne razvije, što ukazuje na važnost raznih okolišnih čimbenika, od kojih posebno značajnu ulogu ima životni stil žene (prehrana, kretanje i drugo).

Temeljni hormonski poremećaj u sindromu policističnih jajnika je promijenjena aktivnost gonadotropina – hormona hipofize koji reguliraju aktivnost jajnika. Najznačajnije je promijenjena aktivnost luteinizirajućeg hormona (LH) koji se pojačano i učestalije luči. On djeluje na određene stanice jajnika i potiče ih na pojačanu proizvodnju androgenih (muških) spolnih hormona koji uzrokuju specifične simptome kao što su pretjerana dlakavost i pojava akni.

S druge strane, lučenje folikulostimulirajućeg hormona (FSH) koji je glavni regulator proizvodnje estrogena u jajniku je snižena. Osim toga, FSH ima važnu ulogu u poticanju razvoja folikula – jedan od njih sadržava jajnu stanicu koja će ovulacijom biti izbačena u jajovod. U žena sa sindromom policističnih jajnika, folikuli nemaju dovoljan poticaj za razvoj pa rastu samo do određene veličine (2-8 mm). S vremenom ih nastane mnogo te nastaje mikrocističnost jajnika koja je karakterističan ultrazvučni nalaz.

Svi ti folikuli koji su blokirani u razvoju luče estrogen pa ove žene imaju povišenu razinu estrogena u krvi. S obzirom da se folikuli ne razviju do stadija potrebnog za ovulaciju, do ovulacije niti ne dolazi ili dolazi vrlo rijetko. To je razlog smanjene plodnosti u ovih pacijentica.

Osim prethodno navedenih, jedan od dodatnih važnih hormonskih i metaboličkih poremećaja u pacijentica s ovim sindromom je abnormalnost u djelovanju inzulina – hormona koji regulira šećer u krvi. Posljedica toga je neosjetljivost stanica na djelovanje ovog hormona, što može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2 i brojnih drugih komplikacija. Osim toga, povišena razina inzulina pridonosi smanjenoj funkciji jajnika i potpomaže razvoj bolesti.

Dijagnoza

Premda su kardinalna obilježja ovog sindroma hiperandrogenizam i policističan izgled jajnika, niti jedan od pojedinačnih kriterija nije dovoljan da bi se postavila dijagnoza sindroma policističnih jajnika. Osnovna metoda u dijagnostici PCOS je ultrazvučni pregled. Koristi se transvaginalni ultrazvuk, prilikom čega se procjenjuje jesu li povećani jajnici, je li stroma – unutarnji dio jajnika koji proizvodi hormone, zadebljana, postoje li veliki broj folikula koji često tvore sliku ogrlice od perli ako su smješteni periferno ili stvaraju dojam mikrocističnosti kod difuznog rasporeda.

Dijagnoza PCOS prema Rotterdamskim kriterijima postavlja se kada žena ima najmanje dvije od sljedeće tri manifestacije: neredoviti menstrualni ciklusi ili anovulacija, povišena razina muških spolnih hormona i/ili jajnici čiji je volumen veći od 10 ml s najmanje 12 folikula na jednoj zamrznutom ultrazvučnoj slici jajnika. Nužno je isključiti ostala stanja sa sličnim znacima kao što su tumori koji stvaraju muške spolne hormone ili Cushingova bolest. Jajnici koji imaju policističan izgleda, s normalnom funkcijom i bez povišene razine muških spolnih hormona ne spadaju u sindrom policističnih jajnika i ne treba ih kao takve liječiti.

Uz ultrazvuk se u postavljanju dijagnoze PCOS koristi i niz drugih pretraga kao što su mjerenje protoka krvi kroz jajnike (kolor Dopler), određivanje bazalnog hormonskog statusa uz analizu metabolizma – određivanje inzulinske rezistencije praćenjem razine glukoze i inzulina i testa opterećenja šećerom – OGTT, analiza učinkovitosti inzulina, mjerenje količine i rasporeda masnog tkiva i druge pretrage, ovisno o vodećim simptomima.

Tipične endokrinološke promjene obuhvaćaju porast razine muških spolnih hormona testosterona i androstendiona (hiperandrogenemija) kao i izmijenjena funkcija hipofize s prevagom LH u odnosu na FSH (inverzan FSH/LH ratio). Prateće pojave su česta hipotireoza (smanjena funcija štitnjače), hiperprolaktinemija, hiperinzuilinemija i inzulinska rezistencija, te poremetnja funkcije nadbubrežne žlijezde.

Inzulinska rezistencija može se pojaviti u do 50% bolesnica s PCOS-om, tako da je preporuka ESHRE/ASM konsenzusa učiniti oralni test tolerancije glukoze (OGTT) u svih pacijentica s PCOS. Razina LH je često povišene u žena s PCOS, osobito u usporedbi s FSH. Omjeri LH / FSH mogu biti povišeni u do 95% žena s PCOS-om ako su isključene žene s nedavnom ovulacijom. Kliničke implikacije ove abnormalnosti nisu jasne. Iako su neka istraživanja sugerirala niže stope plodnosti i veće stope pobačaja za žene s visokom razinom LH, druga istraživanja su u suprotnosti s tim podacima. Razine LH ne moraju se rutinski provjeravati u bolesnica s PCOS-om.

Suvremena istraživanja su pokazala da žene koje ne ispunjavaju sve kliničke kriterije za postavljanje dijagnoze PCOS, nemaju daljnje probleme i komplikacije. Žene s PCOS-om imaju povećan rizik od dijabetesa, a taj se rizik povećava ako pacijent ima anovulacijski i ovulacijski PCOS. Rani početak brojnih hormonskih i metaboličkih odstupanja, kao i često pasivan odnos prema liječenju PCOS nosi čitav niz rizika za zdravlje žene kao što su: neredovita krvarenja iz maternice, dva do tri puta češći spontani pobačaji, anemija, kao i nenormalna razina triglicerida i kolesterola u krvi. Međutim, PCOS nije definitivno povezan s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, raka endometrija ili smrti, kao što se ranije tvrdilo.

Liječenje

Liječenje je u nekim slučajevima vrlo složeno te nerijetko zahtijeva odlazak kod ginekologa endokrinologa, osobito u slučajevima neplodnosti, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. S obzirom na to da su kliničke slike i nalazi raznovrsni, tako su raznovrsni i terapijski principi. Jer, problem policističnih jajnika, sa svim simptomima i rizicima, iako različita intenziteta, prisutan je cijelog života. Stoga je nužno provesti neke od sljedećih mjera:

–redukcija tjelesne težine – Nakon smanjenja tjelesne težine najmanje pet, a optimalno deset posto kod većine žena uslijedi redovit ovulacijski ciklus i trudnoća. Mršavljenjem se postiže hormonska ravnoteža, koja je inače znatno narušena. A upravo je svrha liječenja uspostavljanje hormonske ravnoteže radi izbjegavanja, odnosno liječenja estetskih problema, problema reprodukcije i kasnih komplikacija,

tjelesne aktivnosti,

prestanak pušenja i uzimanja alkohola,

farmakološki pristup – Ovisan je o kliničkim nalazima i simptomima te reproduktivnim željama bolesnice, tj. ovisi o dobi žene i dominantnim simptomima (estetski, reproduktivni, metabolički…). Uglavnom se koristi hormonska kontracepcija, gestageni, radi regulacije menstruacijskog ciklusa i hormonskog statusa. U starijih žena preporučuje se hormonsko nadomjesno liječenje. Pacijentice s izraženim hiperandrogenim sindromom (akne, pojačana dlakavost, seboreja…) tretiraju se dodatnim antiandrogenima, kao što su ciproteron-acetat, finasterid, fluamid i dr.
Lijekovi za liječenje pretilosti (primjerice, metformin) koriste se, uz to što pomažu u smanjenju tjelesne težine, kao regulatori ciklusa i induktori ovulacije samostalno ili u kombinaciji s klomifen-citratom. Kako bi se ostvarila reproduktivna želja, mogu se koristiti i ostali induktori ovulacije. Indukcija ovulacije u žena koje boluju od sindroma policističnih jajnika treba se provoditi iznimno pažljivo u za to specijaliziranim centrima. Visoka učestalost višeplodnih trudnoća i spontanih pobačaja može se izbjeći obrati li se bolesnica liječnicima koji se bave problemima ginekološke endokrinologije;

kirurški pristup, tj. elektrokauterizacija (drilling) jajnika – Provodi se u pacijentica koje ne odgovaraju na medikamentoznu terapiju. Uz visok postotak izlječenja i relativno nizak poslijeoperacijski rizik (amenoreja), to je jedina metoda trajnog izlječenja tog metaboličkog poremećaja.

Policistični jajnici – prirodno liječenje

Kako biste doveli razinu hormona u red te tako potaknuli ovulaciju, možete se poslužiti prirodnim preparatima koji gotovo nikada ne zakazuju. Jedino što je potrebno jest čekati da počnu djelovati. Pijte čajeve – jednostavni su za pripremu, prihvatljivih su cijena i najbolje djeluju.

Čajevi za plodnost: kopriva, kadulja, stolisnik, vrkuta i anđelika.

Čajevi protiv stresa: matičnjak, lavanda, kamilica i odoljen.

Progesteronske biljke: sladić i konopljika.

Dodatno vam mogu pomoći biljke poput komorača, anisa, crvene djeteline i hmelja.

Za smanjivanje simptoma policističnih jajnika, regulaciju hormona i povećavanje plodnosti možete konzumirati biljne kapi od nevena, koprive, konopljike, sladića, kopra ili sjemena mrkve. Dnevno se u prosjeku konzumira oko 100-150 kapi koje se razrjeđuju u čaju ili vodi.

U zemljama Dalekog Istoka se ženama koje ne mogu zatrudnjeti poslužuje cimet u prahu. Neke žene su odabrale princip stavljanja cimeta u prahu na žvakaću gumu – kako bi cimet tijekom dana mogao kružiti organizmom. Ako vam se ova mogućnost ne sviđa, bit će dovoljno tijekom dana nekoliko puta jednostavno razmazati cimet po desnima.

Za mazanje donjeg dijela trbuha možete koristiti posebne kapi na bazi muškatne kadulje, lavande, bademovog i čempresovog ulja. Terapiju kapima treba koristiti otprilike 6 mjeseci. Ovakvu terapiju potrebno je provoditi uz konzultaciju s liječnikom/stručnjakom.

Kako biste pojačali djelovanje prirodnih lijekova, potrebno je uvesti promjene u prehrani. Pokušajte iz prehrane izbaciti velike količine ugljikohidrata.

Integralne žitarice nastojte konzumirati u umjerenim količinama. Jelovnik bi vam se trebao sastojati od morske i riječne ribe, sezonskog voća i povrća, piletine, jaja i biljnih mlijeka. Pojačajte unos tekućine – posebno vode.

Policistični jajnici u današnje vrijeme predstavljaju velik problem isključivo zbog nedovoljnog baratanja provjerenim informacijama koje je potvrdila medicinska struka.

Velik broj žena ostaje neplodan upravo zbog neodgovornosti, izbjegavanja liječenja i raznih drugih izgovora koji u konačnici rezultiraju razvitkom karcinoma koji je posljedica hormonske neravnoteže.

Riječ dvije za kraj…

Ovo svakako označava promjenu u životu žene – pomaže joj da razumije nastale promjene na svom tijelu, ali i traži od nje da promijeni svoj životni stil i usvoji zdrave navike koje do tada možda još nije imala. Pravilna prehrana, uklanjanje štetnih navika i redovna tjelesna aktivnost baza su koje svaka žena s PCOS-om mora usvojiti, a na to se nadograđuje dodatna terapija (lijekovima ili operativnim zahvatom). To zajedno omogućuje ženama normalnu kvalitetu života, ali uz posebno praćenje kada je u pitanju trudnoća.