Sindrom povišenog IgM (Hyper IgM Syndrome) karakterizira nemogućnost imunog sistema u organizmu pacijenta da u vrijeme obrane od različitih mikroorganizama koji ga napadaju, preusmjeri proizvodnju antitela (tj. imunoglobulina) sa imunoglobulina M (IgM) na imunoglobuline G, A ili E (IgG, IgA,IgE). Kao rezultat, javlja se smanjena koncentracija IgG i IgA i normalna ili povećana koncentracija IgM u organizmu ovih pacijenata. Brojni genetski faktori mogu uzrokovati pojavu Sindroma povišenog IgM (Hyper IgM Syndrome). Najčešći oblik ovog sindroma je nasljednog karaktera, prenosi se preko X kromosoma i pogađa samo dječake. Ostali oblici se nasljeđuju uglavnom autosomalnim odstupanjem (autosomal recessive), a pogađaju i dječake i djevojčice.
Kod pacijenata sa Sindromom povišenog IgM, B limfociti ( stanice – prijenosnici antitijela do mjesta infekcije) mogu i sami proizvoditi antitijela tipa IgM, ali uz određenu pomoć T limfocita (ove stanice uništavaju mikroorganizame/antigene koji potenciraju infekcije, pomoć je potrebna upravo prilikom preusmjeravanja proizvodnje antitijela sa IgM na IgG, IgA ili IgE. Kada ovaj mehanizam ne funkcionira javlja se Sindrom povišenog IgM sa mnoštvom različitih genetskih defekata koji pogađaju interakciju između T i B limfocita. Najčešća forma Hyper IgM sindroma (Hyper IgMS) karakterizira se poremećajem ili potpunim nedostatkom određenog proteina koji se nalazi na površini aktiviranog T limfocita. Taj protein se zove “CD40 ligand” i on se zapravo veže za protein na površini B limfocita koji se također zove CD40. Ligand CD40 nastaje pod utjecajem gena koji se nalazi na X kromosomu. Kod pacijenata sa Sindromom povišenog IgM (Hyper IgMS) ovaj gen je oštećen, zbog čega se ova primarna imunodeficijencija naslijeđuje recesivno kao X vezana i obično se može manifestirati samo kod dječaka. Uslijed nedostatka CD40 liganda, T limfociti kod ovih pacijenata, nisu u mogućnosti utjecati na B limfocite da preusmjere proizvodnju antitijela sa IgM na IgG, IgA ili IgE. Također, ligand CD40 je važan i za druge funkcije T limfocita, tako da pacijenti sa X vezanim sindromom povišenog IgM (X-HIM) imaju poremećaje i nekih drugih (npr. zaštitnih) funkcija T limfocita.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja klinički kao i dokazivanjem normalne ili povišene razine serumske IgM te niske ili nikakve razine drugih imunoglobulina.
Liječi se davanjem IV imunoglobulina 400 mg/kg mjesečno. Kod X–vezanog oblika, neutropenija se također liječi davanjem faktora koji stimulira granulocitne kolonije, a zbog loše prognoze preporučuje se transplantacija koštane srži ako postoji HLA–identičan brat ili sestra.
