Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti – uzroci, simptomi i liječenje

Simptomi

Često se brinemo oko spolno prenosivih bolesti tek kada se pojave neki simptomi. No, spolno prenosive bolesti često ne izazivaju simptome ili su simptomi vrlo oskudni te ih je zbog toga teško prepoznati. Kad se i pojave simptomi povezani sa spolno prenosivim bolestima, često ne pomislimo prvo da je to posljedica rizičnog spolnog odnosa. Ako simptoma, ima oni su najčešće vezani uz promjene u vaginalnom iscjetku (žene), iscjedak iz mokraćne cijevi i peckanje (muškarci). Kada je riječ o simptomima povezanima sa spolno prenosivim bolestima i mokraćno-spolnim organima, često osjećamo sram i krivnju i nismo spremni o tim tegobama govoriti na jednak način kao što bismo govorili o simptomima povezanima s drugim bolestima i drugim dijelovima tijela. To je dijelom razumljivo, s obzirom da je spolnost tabu tema, pa kada nam se i dogodi zaraza nekim uzročnikom spolno prenosivih bolesti, izbjegavamo razgovor o toj temi. Sve spolno aktivne osobe mogu biti u riziku od zaraze spolno prenosivim bolestima – događaju se u stalnim vezama, tijekom usputnih seksualnih susreta, u braku. Strah od liječničkog pregleda i dijagnoze je ljudski, ali je posljedica za zdravlje zbog neliječene spolno prenosive bolesti sigurno ozbiljnija i teža od neugode prilikom pregleda i razgovora o tome sa stručnjakom. Također, rano liječenje spolno prenosive bolesti je uspješnije i omogućuje sprječavanje komplikacija koje se mogu razviti ako spolno prenosive bolesti ne liječimo.

Spolno prenosive (venerične) bolesti su infekcije koje često, ako ne i uvijek, prelaze s osobe na osobu seksualnim kontaktom.

Budući da seksualni kontakt mikroorganizmima omogućuje da lako nađu novog domaćina, seksualnim se kontaktom mogu širiti vrlo različiti zarazni mikroorganizmi. Kreću se od mikroskopskih virusa (npr. virus humanog imunodeficita) do vidljivih kukaca (npr. uš na spolovilu). Prijenos nekih spolno prenosivih bolesti ne zahtijeva prodiranje u spolni organ. Premda spolno prenosive bolesti obično nastaju zbog vođenja vaginalnog, oralnog ili analnog seksa sa zaraženim partnerom, ponekad se mogu prenijeti ljubljenjem ili uskim dodirom tijela. Uzročnici nekih spolno prenosivih bolesti mogu se prenijeti hranom i vodom ili transfuzijama krvi, zagađenim medicinskim instrumentima ili iglama koje rabe narkomani.

KOJI SU SIMPTOMI?

Kao što je već rečeno, spolno prenosive bolesti često ne izazivaju simptome ili su simptomi nespecifični i oskudni te ih je zbog toga teško prepoznati. Upravo zbog toga, zaraženi pojedinci često ne traže liječničku pomoć i dalje prenose infekciju na zdrave partnere.

Kad je bolest klinički manifesna, odnosno kad su simptomi jasno izraženi, to su najčešće:

Kod žena:

pojačan ili promijenjen iscjedak iz rodnice
otežano i bolno mokrenje
svrbež i crvenilo spolovila
bol i krvarenje tijekom spolnog odnosa

Kod muškaraca:

iscjedak iz mokraćne cijevi
otežano i bolno mokrenje
crvenilo i svrbež spolovila
Također, bilo kakve druge kožne promjene u području spolovila i analnog otvora mogu upućivati na infekciju spolno prenosivom bolesti.

Spolno prenosive bolesti (SPB) i spolno prenosive infekcije (SPI) – koja je razlika?

Možda si primijetio/la da se oba ova termina koriste u različitim tekstovima. Koja je zapravo razlika? SPI znači da netko ima infekciju, ali to ne znači da nužno ima i razvijenu bolest, iako je infekcija obično prvi korak prema tome. Infekcija se odnosi na ulazak stranih organizama u tijelo (virusa, bakterija…) te njihovo umnožavanje. Narušavanje normalnog funkcioniranja organizma, pogotovo u slučaju pojave simptoma smatra se bolešću (ukoliko nije uzrokovano fizičkom ozljedom). To znači da zapravo sve SPB započinju kao SPI, a one koje se razviju u bolesti su SPB. Unatoč ovim razlikama, u tekstu je zbog lakše razumljivosti korišten termin spolno prenosive bolesti (SPB).

Najčešće spolno prenosive infekcije

Spolno prenosive bolesti pokazuju u posljednjim desetljećima velike promjene u uzročnicima, simptomatologiji, težini i prognozi. “Klasične” spolno prenosive bolesti kao sifilis i gonoreja sve su manje zastupljene, a u morbiditetu se sve više pojavljuju bolesti izazvane ne tako davno otkrivenim uzročnicima (klamidija, ureaplazma, humani papilomavirus i dr.).

Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to: virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzročnik AIDS-a, virusom genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima i virusima koji uzrokuju hepatitis B i C. Najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana je bakterijom Chlamydia trachomatis.

Ovdje ćemo navesti neke česte spolno prenosive bolesti i njihove simptome.

HPV INFEKCIJA

Što je uopće HPV?
Genitalna HPV infekcija je najčešća virusna spolno prenosiva bolest i najčešća spolno prenosiva bolest općenito. Većina spolno aktivnih osoba ima ili je imala HPV-infekciju, ali se ona djelovanjem imunološkog sustava najčešće izliječila sama od sebe.

Zbog čega nastaje HPV?
Uzročnik infekcije je humani papiloma virus. Taj naziv obuhvaća skupinu od stotinjak tipova virusa, a oko 30 ih je spolno prenosivo.

Koje su vrste HPV-a?
Najčešća podjela je na tipove niskog i visokog rizika.

HPV tipovi niskog rizika (6, 11, 30, 42, 43 i dr.) mogu uzrokovati bradavice, tzv. kondilome na genitalnom ili analnom području i nisu povezani sa zloćudnim promjenama.

Infekcija tipovima visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.) može dovesti do abnormalnih promjena u sluznici vrata maternice i nastanka prekanceroza poznatijih kao cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN). Kronična infekcija tipovima visokog rizika povećava rizik za razvoj karcinoma vrata maternice i karcinoma drugih područja genitalne i analne regije.

Koji su simptomi HPV-a?
Većina HPV-infekcija nema simptoma. Kod nastanka genitalnih bradavica mogu se javiti svrbež i krvarenje u području na kojem se nalaze.

Najveći dio infekcija će završiti samoizlječenjem u razdoblju od 6 mjeseci do 2 godine.

U stanju oslabljenog imunološkog sustava može se razviti perzistentna infekcija koja, ako je u pitanju HPV visokog rizika, može dovesti do već spomenutih malignih promjena.

Kako se otkriva HPV?
PAPA-testom se otkrivaju promjene na stanicama vrata maternice koje su povezane s HPV-om. Iako se tim testom ne može direktno utvrditi prisutnost virusa, test dobro opisuje stupanj staničnih promjena, što je bitno za procjenu napredovanja infekcije.

Također, kod ginekologa se može napraviti bris na HPV virus, kojim se radi izolacija te tipizacija virusa kako bi se odredilo je li u pitanju HPV niskog ili visokog rizika.

Može li se HPV izliječiti?
Liječiti se mogu vidljive promjene na koži i sluznicama, čime se nastoji smanjiti daljnje širenje tih promjena, ali lijeka za virus HPV-a nažalost nema. Međutim, kao što je već navedeno, u većini slučajeva će se organizam sam izboriti protiv virusa te se u slučaju infekcije uvijek preporuča jačanje imuniteta zdravim načinom života uz uzimanje dodataka za prehranu po potrebi.

Također, kao što ste možda mogli čuti i u medijima, postoji cjepivo protiv HPV-a koje se preporuča primiti prije izlaganja infekciji, odnosno prije započinjanja spolne aktivnosti. Cjepivo je besplatno za osobe do 14. godine i preporuča se dječacima i djevojčicama koji pohađaju osmi razred osnovne škole. U Hrvatskoj su registrirana tri cjepiva protiv HPV infekcije, a sva tri štite od infekcije tipovima 16 i 18 koji uzrokuju najveći broj karcinoma vrata maternice.

Klamidijska infekcija

Danas je u svijetu najrasprostranjenija i po ljudsku plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Infekcije uzrokovane bakterijom Chlamydia trachomatis izazivaju sve veću pozornost i to iz nekoliko razloga. Istraživanja su pokazala da je klamidija uzrokom čak 30-50% nespecifičnih upala spolovila i u muškaraca i u žena – u muškaraca uzrokuje upalu uretre, a u žena upalu rodnice. Štoviše, klamidijom uzrokovan uretritis je po nekim istraživanjima sada najučestalija spolna bolest u muškaraca. Naročito je raširena među mladeži, najčešće zbog njihova spolnog ponašanja – ranog početka seksualnog života i mijenjanja spolnih partnera.

Infekcija najčešće ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe zbog kojih bi se potražila liječnička pomoć, te se naziva i tihom upalom. To je razlog da često ostaje neprepoznata i neliječena. Klinički znakovi infekcije klamidijom nisu specifični te se tek posebnim pretragama mogu razlučiti od infekcije različitim drugim mikroorganizmima. U muškaraca se zamjećuje crvenilo, peckanje i pojačani iscjedak iz uretre. U žena su znakovi infekcije koji put vrlo oskudni i očituju se kao pojačani iscjedak i osjećaj iritiranosti rodnice.

Neliječena infekcija klamidijom se može proširiti i na druge dijelove spolnog sustava te uzrokovati ozbiljne posljedice. U žene se infekcija može širiti iz vrata maternice do jajovoda. Često neprepoznata i neliječena ili nedovoljno rano liječena upala, može izazvati djelomičnu ili potpunu neprohodnost jajovoda. Posljedice mogu biti izvanmaternična trudnoća ili neplodnost te spontani pobačaji. Moguća je i zaraza djeteta tijekom poroda, koje može u djeteta izazvati upalu pluća i oka. Infekcija klamidijom trahomatis može pogodovati ulazu drugih mikroorganizama što još pogoršava opasnost od ozbiljnih gnojnih upala. Kod muškarca infekcija se može iz mokraćne cijevi širiti sjemenovodima do nadsjemenika u kojem izaziva upalu i propadanje spermija. Posljedica može biti smanjena plodnost ili neplodnost muškarca. Kako bi se spriječile moguće posljedice, infekciju klamidijom valja energično liječiti. Važno je ponoviti da se liječiti moraju i muškarac i žena.

Tijekom liječenja, pa do potpunog izlječenja potvrđenog negativnim laboratorijskim nalazima, valja se pridržavati uputa o spolnom ponašanju. Najsigurnije je suzdržavati se od spolnih odnosa u tom razdoblju. Par koji održava spolne odnose tijekom terapije obvezan je redovito koristiti kondom.

Ne zaboravite:

Svaki simptom spolno prenosivih bolesti treba shvatiti ozbiljno i ne odlažite liječnički pregled.
U početku simptomi različitih bolesti mogu biti slični, te se po njima ne može suditi o ozbiljnosti infekcije.
Infekcije spolnih organa, osobito u mladih žena, mogu i bez alarmantnih simptoma, imati dalekosežne posljedice.
Terapija se uvijek propisuje za oba partnera i valja je provoditi točno prema uputama liječnika.
Iako nemate problema ne zaboravite da je pregled kod ginekologa barem jednom godišnje kao i redoviti papa-test najbolja prevencije posljedica zloćudnih procesa ženskih spolnih organa.

GONOREJA (triper, kapavac)

Što je gonoreja?
Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Infekcija najčešće zahvaća spolni i mokraćni sustav, ali može zahvatiti i spojnicu oka, ždrijelo i rektum. Također se može prenijeti s majke na dijete prilikom porođaja.

Koji su simptomi?
Simptomi se obično javljaju 2-14 dana nakon infekcije.

Žene često nemaju simptome, a ponekad se može javiti žućkasto-zelenkasti iscjedak iz rodnice te bol i osjećaj peckanja prilikom mokrenja. Ako se na vrijeme ne prepozna i ne liječi, infekcija se može proširiti dalje na zdjelicu i uzrokovati zdjeličnu upalnu bolest koja često završava sterilitetom i povećanim rizikom za vanmaterničnu trudnoću.

Kod muškaraca se također pojavljuje gnojni žućkasto-zelenkasti iscjedak iz mokraćne cijevi te bolno i učestalo mokrenje. Ako potraje, može se razviti kronična infekcija koja zahvaća prostatu, sjemenike i pasjemenike te se time posljedično može razviti i sterilitet. Kronična infekcija se često očituje kao oskudan iscjedak, odnosno ”jutarnja kap” iz mokraćne cijevi.

Kako se otkriva?
Gonoreja se dijagnosticira izolacijom uzročnika iz brisa vrata maternice, mokraćne cijevi, rektuma ili grla.

Kako se liječi?
Gonoreja se uspješno liječi antibioticima, najčešće cefalosporinima. Potrebno je liječiti oba partnera i učiniti kontrolne briseve nakon završetka liječenja.

Genitalni herpes

Među spolno prenosivim infekcijama posebno valja naglasiti genitalnu infekciju uzrokovanu virusom herpesa. Virus Herpes simplex raširen je po čitavom svijetu.

Tip 1 uzrokuje najčešće herpetični gingivostomatitis, te herpetičnu “groznicu” usana, a tip 2 se gotovo isključivo povezuje s infekcijom vanjskih spolnih organa. Infekcija se najčešće prenosi spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može pokazivati znakove bolesti ili biti asimptomatski nositelj virusa.

Primarna infekcija genitalnog herpesa poglavito se javlja u adolescenata i mladih odraslih osoba. Inkubacija traje 2-14 dana, a prvi su znakovi bolesti obično karakteristični mjehurići (vezikule) na vanjskim spolnim organima i okolnom području. Promjene na koži prati lokalna bol i osjetljivost, pečenje pri mokrenju, pojačani iscjedak iz rodnice žena i uretre muškaraca, ali i opći simptomi kao temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima.

Simptomi primoinfekcije obično su izraženiji u žena. Nakon primarne infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim ganglijima i putevima te usprkos prisutnosti protutijela, recidivi bolesti su česti. Ponovni napad može izazvati bilo koji provocirajući čimbenik – menstruacija, trauma, stres, temperatura, izlaganje suncu itd.

Za sprječavanje prijenosa i širenja herpesa vrijede ista temeljna pravila kao i za ostale spolno prenosive bolesti. Suzdržavanje od spolnih odnosa s nepoznatim osobama ili spolni odnos s nezaraženim partnerom u potpunosti otklanjaju rizik. Dobru zaštitu pruža pravilno upotrijebljen kondom, a dodatnu zaštitu pruža spermicidna krema ili pjena. Kondomi pružaju malu ili nikakvu zaštitu u slučaju kada je herpesna ranica nastala na mjestu koje kondom ne može pokriti. Ako mislite da imate herpes pođite liječniku dok su simptomi prisutni.

Ne postoji djelotvoran lijek koji liječi herpes, ali postoje lijekovi koji smanjuju broj izbijanja ponovnih napadaja i njihovo trajanje. Važno je izbjegavati spolne odnose u vrijeme izbijanja herpesa.

Sifilis

Iako se o sifilisu puno više pričalo prije nekoliko godina, nažalost još uvijek je ova bolest vrlo česta.

Što je sifilis?
Sifilis je sistemna spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Nakon ulaska kroz oštećenu sluznicu ili kožu, bakterija dolazi do obližnjih limfnih čvorova i vrlo brzo se krvlju proširi po čitavom tijelu. Infekcija je osobito opasna za vrijeme trudnoće jer može zaraziti plod i uzrokovati teške anomalije.

Koji su simptomi?
Simptomi sifilisa obično započinju nekoliko tjedana nakon infekcije i napreduju kroz tri stadija.

Primarni stadij: na mjestu infekcije, najčešće spolovilu, pojavljuje se bezbolna kvržica koja brzo prelazi u ranu s karakterističnim glatkim dnom i tvrdim rubom. Iz ranice se može cijediti bistra tekućina koja je jako zarazna. Regionalni limfni čvorovi su povećani, ali bezbolni. Ti se simptomi često previde pa osoba niti ne zna da je zaražena. Nakon otprilike mjesec dana ranica se povlači.
Sekundarni stadij: obično 6-12 tjedana nakon infekcije, pojavljuje se kožni osip osobito izražen na dlanovima i stopalima, rane u usnoj šupljini, uvećanje limfnih čvorova, gubitak težine, bol u zglobovima i drugi nespecifični simptomi. Taj stadij može potrajati i do nekoliko mjeseci.
Latentni stadij: nakon što se osoba oporavi od sekundarnog stadija, ulazi u latentni stadij koji nema simptoma. Taj stadij može trajati godinama, čak i desetljećima.
Tercijarni stadij: nastupa ako se infekcija nije liječila, najčešće nakon 10-20 godina. Nastaju oštećenja gotovo svih organa u tijelu, osobito srčano-krvožilnog i živčanog sustava koja mogu rezultirati teškim komplikacijama i smrću.
Kako se otkriva?
Ukoliko liječnik posumnja na sifilis na temelju specijalističkog pregleda, rade se krvne pretrage koje detektiraju protutijela u krvi. U primarnom i sekundarnom stadiju uzročnik se može dokazati i uzimanjem brisa tekućine iz rane. Ako je zahvaćen živčani sustav, radi se lumbalna punkcija.

Kako se liječi?
Sifilis se liječi injekcijama penicilina. Osobe koje su alergične na penicilin primaju druge antibiotike. Prognoza za primarni, sekundarni i latentni stadij je izvrsna, dok je za tercijarni stadij slabija jer često dolazi do nepovratnih oštećenja organa.

Važno je liječiti oba partnera i ne prakticirati spolne odnose dok se ne potvrdi izlječenje. Krvne pretrage se preporuča ponavljati kroz godinu dana nakon uzimanja terapije.

Vaginitisi (upale rodnice)

Upale rodnice mogu biti izazvane brojnim uzročnicima koji imaju različitu simptomatologiju, a kako težina simptoma nije uvijek u skladu s težinom infekcije i njenim mogućim posljedicama, posjet ginekologu ne treba nikako odgađati. Obično je prvi i vodeći znak infekcije spolnog sustava u žena iscjedak iz rodnice. U jedne trećine žena koje se žale na nenormalan i pojačan iscjedak, on je obilan, zelenkast ili sivkast te vrlo neugodnog mirisa uz manje ili više prisutan svrbež, osjetljivost i peckanje rodnice.

Specifičan i čest uzročnik je anaerobni protozoarni mikroorganizam Trichomonas vaginalis, ali se danas smatra da većinu infekcija uzrokuju bakterije (Gardnerella vaginalis, te anaerobni mikroorganizmi roda PrevotellaMobiluncus i dr.). Bakterijska vaginoza koju izaziva Gardnerella vaginalis karakterizirana je sivobijelim iscjetkom mirisa po ribi i najčešća je upala rodnice. Može nastati bez obzira na spolnu aktivnost, iako je češća u spolno aktivnih žena.

Infekcija gljivicom Candida albicans izaziva obilan sirasti bijeli iscjedak, upalu sluznice rodnice i stidnice, svrbež i bolan snošaj. Kandidijaza se može razviti nakon uporabe antibiotika, oralnih kontraceptiva ili unutarmaterničnog uloška, a češća je i u žena sa šećernom bolesti. Sve vaginoze se mogu izliječiti odgovarajućim lijekovima.

TRIHOMONIJAZA

Što je trihomonijaza?
Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest koja zahvaća spolni i mokraćni sustav, a uzročnik je parazit Trichomonas vaginalis. Prijenos spolnim putem je glavni način prijenosa, ali s obzirom da je uzročnik otporan u vanjskoj sredini, moguć je i prijenos nespolnim putem preko zajedničkih mokrih ručnika, bazena, toaleta i dr.

Koji su simptomi?
Simptomi kod žena su pjenušavi žućkasto-zelenkasti iscjedak iz rodnice, crvenilo, bol i svrbež u području spolovila, bol u zdjelici te smetnje pri mokrenju.

Kod muškaraca su simptomi blagi, najčešće oskudan iscjedak iz mokraćne cijevi te bolno i učestalo mokrenje.

Kako se otkriva?
Trihomonijaza se dijagnosticira uzimanjem brisa vrata maternice kod žena, odnosno mokraćne cijevi kod muškarca.

Kako se liječi?
Infekcija se liječi metronidazolom. Naravno, potrebno je liječiti oba partnera i za vrijeme liječenja ne prakticirati spolne odnose.

HIV-bolest ili SIDA

SIDA ili AIDS je dugotrajna progresivna zarazna bolest koju ulaskom u krvotok uzrokuje HIV (Human Immunodeficiency Virus) – virus humane imunodeficijencije oštećujući imunološki sustav u zaraženih. HIV se prenosi: spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajedničkim korištenjem igala i šprica kod uporabe droge, te od zaražene majke na dijete tijekom trudnoće i poroda. AIDS je kasna faza zaraze HIV-om i neizlječiva je bolest protiv koje za sada ne postoji lijek ili cjepivo.

Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe oko 10 ili više godina, tijekom kojih virus uništava obrambeni sustav tijela. U prvoj fazi kada je osoba zaražena, a nema simptome bolesti, ona može širiti infekciju jednim od navedenih puteva prijenosa. Spolni kontakti (vaginalni, analni, oralni) su najznačajniji put širenja HIV-zaraze. Socijalni kontakti kao rukovanje, boravak u istoj prostoriji, dodirivanje istih predmeta i sl., nisu putevi širenja bolesti. Sama bolest može početi povišenjem temperature i poteškoćama koje nalikuju gripi.

U ranoj i srednjoj fazi bolesti dolazi do povećanja limfnih čvorova i čestih infekcija kože. Nakon desetak godina od zaraze u polovice zaraženih javljaju se teški zdravstveni problemi: upale pluća, proljevi, teška slabokrvnost, tuberkuloza, bolesti živčanog sustava i dr. Sve ove bolesti su praćene općom slabošću i gubitkom tjelesne težine.

Bolest je smrtonosna, ali se danas terapijom može produžiti vrijeme preživljavanja. U sprječavanju širenja infekcije vrijede ista pravila – imati seksualne odnose samo s provjerenim partnerima i održavati stabilne, uzajamno vjerne veze.

MIKOPLAZMA I UREAPLAZMA

Što su mikoplazma i ureaplazma?
Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum su sićušne bakterije koje nemaju vlastitu staničnu stijenku te su zbog toga otporne na neke antibiotike. Uzročnici su infekcija spolnog i mokraćnog sustava i prenose se najčešće spolnim putem. Mikoplazma se može naći kod 15%, a ureaplazma kod čak 75% spolno aktivne populacije.

Koji su simptomi?
Infekcije su često asimptomatske. Mogu se javiti pojačan vaginalni iscjedak, bolovi u zdjelici te bol prilikom spolnog odnosa. Infekcija može zahvatiti i mokraćnu cijev i uzrokovati nespecifični uretritis. U muškaraca se također mogu javiti smetnje prilikom mokrenja i oskudni svjetliji iscjedak iz mokraćne cijevi.

Mikoplazma i ureaplazma se povezuju s neplodnosti, češćim pobačajima i različitim komplikacijama u trudnoći.

Kako se otkrivaju?
Infekcija se dijagnosticira izolacijom uzročnika iz brisa vrata maternice ili mokraćne cijevi.

Kako se liječe?
Mikoplazma i ureaplazma se liječe antibioticima, najčešće tetraciklinima, ali često postoje recidivi zbog kojih je liječenje dugotrajno.

Kao što ste mogli pročitati, postoji jako puno spolno prenosivih bolesti te su one mogu stvoriti puno problema. Važno je opet napomenuti kako spolno prenosive bolesti najčešće nemaju specifične simptome ili su oni oskudni te se zbog toga lako previde. Upravo je zbog toga važno raditi redovite ginekološke preglede i PAPA testove te napraviti briseve nakon promjene spolnog partnera.

Također, jako je važno napraviti sve briseve u trudnoći i prije trudnoće jer te infekcije mogu biti jako opasne, kako za majku, tako i za plod.

Odgovorno spolno ponašanje i korištenje prezervativa znatno smanjuju vjerojatnost obolijevanja od spolno prenosivih bolesti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *