Danas ću pisati kao na odgovor na vaše upite o tome što su morgeloni.
Inače ne volim pisati o nečemu što zadire u “teorije zavjera”, ali ovaj put ću napraviti iznimku i istražiti činjenice.
Uzmimo za primjer da stalno imate neobjašnjive senzacije na koži koje vam stvaraju nelagodu, da vam se pojavljuju neobične rane na koži te da iako se osjećate iznimno fizički bolesni kad odete doktoru on vam govori da je vaše stanje psihosomatsko. Da, i ovo je moguće. Nakon svinjske gripe u javnosti kruže priče o novoj bolesti. Njezin naziv je “morgellons”. Ime potječe od neobjašnjive bolesti koja se pojavila na koži djece, a dokumentirana je u Francuskoj početkom 17. stoljeća. Nepoznato je postoji li kakva direktna povezanost te bolesti i ove koju imamo danas. Međutim, Mary Leitao istražujući neobjašnjive pojave na koži svog sina upotrijebila je taj naziv te se on zadržao u upotrebi.
Što kaže članak iz Klinike Mayo objavljen u travnju 2020. godine?
“Bolest Morgellons” je neuobičajeno, nedovoljno istraženo stanje koje karakteriziraju mala vlakna ili druge čestice koje nastaju iz čireva na koži. Ljudi sa ovim stanjem često prijavljuju osjećaj kao da im nešto puzi po koži ili ih bode.
Neki liječnici stanje vide kao umišljenu zarazu i liječe ga kognitivnom bihevioralnom terapijom, antidepresivima, antipsihotičnim lijekovima i savjetovanjem. Drugi misle da su simptomi povezani sa određenim infektivnim procesom u stanicama kože. Potrebno je daljnje istraživanje.
Iako većina liječnika i znanstvenika tvrdi da je Morgellons psihološka bolest, nekolicina znanstvenika u posljednje vrijeme smatra da bi to oboljenje ipak moglo biti povezano s bakterijama. U članku objavljenom 2006. godine u American Journal of Clinical Dermatology autori navode da su mnogi pacijenti, koji tvrde da imaju bolest Morgellons, bili pozitivni na bakteriju Borrelia burgdorfgeri.
Tu bakteriju prenose krpelji, a ona je uzročnik Lyme bolesti, kožnog oboljenja koje se u kasnijoj fazi manifestira neurološkim smetnjama. Neki istraživači, pak, mogućeg krivca vide u bakteriji Agrobacterium koja se koristi u proizvodnji genetski modificiranih biljaka.
Kako bi se izbjegla nagađanja, stručnjaci Centra za kontrolu bolesti (CDC) u Atlanti odlučili su pokrenuti epidemiološku istragu o bolesti Morgellons. Ta bi istraga naposljetku trebala rezultirati razjašnjenjem misterija Morgellons.
Postoji još jedna “nevjerojatna” teorija o tome da su margeloni inteligentni nanostrojevi pušteni iz laboratorija ili čak vanzemaljski entiteti, ali kako o tome (za sada) nema nikakvih dokaza ne želim pisati.
Simptomi Morgellonove bolesti
Najčešći simptomi su prisutnost malih bijelih, crvenih, plavih ili crnih vlakana ispod kože, na njoj ili izbijanje iz čireva ili kože te osjećaj da nešto puzi po vašoj koži ili ispod nje.
Ostali simptomi slični su simptomima Lajamske bolesti i mogu uključivati:
- umor
- svrbež
- bolovi u zglobovima
- gubitak kratkotrajne memorije
- poteškoće s koncentracijom
- depresija
- nesanica
Osnovne karakteristike
- Česta vlaknasta struktura
- Najčešće geometrijska struktura ( cijevasti oblici)
- Životnost (pokretljivst, središnji nukleus)
- Vrlo brz rast
- Vlakna su florescentna i sjaje u mraku
- Imunološki sistem bolest će u potpunosti zaobići, na nju uopće ne reagira
- Ne izumiru ni u 91% -tnom alkoholu
- Ne gore osim na temperaturi znatno višoj od 530°C
- Mogu gorjeti u butanu bez posljedica
Svjedočanstva žrtvi
Ono što, uglavno sve, žrtve govore ide otprilike ovako: “vlakna koja su primjećena širom tijela kao da dolaze od nekog organizma ili oblika života, ili pak neke nano bakterije koja je submikroskopskih dimenzija. Nešto kao gel izlazi iz otvorene rane a nije krasta nego više nešto kao dio nekog organizma. Žrtve navode da se aktivnost odvija ispod zavoja, s vlaknima oko ruba, gdje se krasta može lako proširiti. Navode da se ispod zavoja dijelovi njihovih tijela zamjenjuju masom isprepletenih vlakana, koja čak zapravo nije ni tkivo, nego neka nova vrsta tkiva. Vlakna su često prozirna a ima ih i u raznim drugim bojama: crvenoj, plavoj i crnoj, pri čemu svako obojeno vlakno ima specifična ponašanja i funkcije. Vlakna tvore boje na način na koji nitko nebi očekivao od stvorenja zasnovanog na ugljiku budući da sićušno ugljično stvorenje ne sadrži sastavnice koje su za to potrebne.
Pokuša li se isčupati, vlakno će često na takav napad reagirati izbacivanjem viskozne ljepljive tvari.
Žrtve naveliko govore, a i spominju ako primjenite topikalni lijek kako bi uništili entitet, on postane agresivan kao da prijeđe u stanje hiper produkcije, uzrokujući pogoršanje vidljivih kožnih lezija i izlazak crnih, crvenih i bijelih vlakana. Napadne li ga se na način, na primjer, na jednom mjestu na tijelu (recimo ručnom zglobu) izraslina će vas početi mahnito napadati, kao da postoji komunikacijska mreža ili međusobna veza između vlakana ili dijelova organizma. Žrtve govore da vlakna posjeduju određenu razinu sposobnosti komunikacije i života.
Deluzije ili ozbiljan problem?
Mnogi pacijenti osjećaju se napušteno od strane medicinske zajednice, dok s druge strane osjećaju bizarne i vrlo bolne simptome. Problem je u tome što ne mogu dobiti adekvatnu medicinsku njegu, jer za sada ne postoji lijek za ovu bolest. Navodno, tračak nade postoji u tome što se neki pacijenti mogu liječiti s antibioticima. Uz duže korištenje pomoću njih se mogu ukloniti mnogi simptomi. Primjerice, dr. William Harvey iz Houstona u Teksasu smatra da je bolest povezana s lajmskom bolešću, i tvrdi da ju je uspješno liječio antibioticima. Istraživanja i kliničko iskustvo te broj liječenih je još na početku, tako da je teško reći može li ovaj način liječenja pomoći svakome. Također, dr. George Schwartz iz Santa Fea u Novom Meksiku vjeruje da bi uzrok mogli biti bakterija Stenotrophomonas maltophilia koja se širi vodom, i navodno je uspješno tretirao pacijente antibioticima, lijekovima protiv glista i dijatomejskom zemljom.
Neki liječnici iako su voljni liječiti oboljele, zbog ne poznavanja uzroka ove bolesti, jer njezino objašnjenje ne postoji u medicinskoj literaturi, mogu krivo protumačiti što se događa s njihovim pacijentima. Iako će neki od njih isključiti mogućnost psihosomatskih oboljenja, postoji jako puno slučajeva da dijagnoza koju daju pacijentima glasi da imaju mentalnu bolest zbog koje izmišljaju i zamišljaju da su napadnuti od strane parazita. Većina liječnika odmah zaključuje da pacijenti krivo interpretiraju svoje stanje. Medicinska zajednica još nije službeno priznala morgellons i oboljele se obično etiketira kao psihijatrijske slučajeve s deluzijskom parazitozom ili monosimptomatskom hipohondrijom. Prema tvrdnji Zaklade za istraživanje morgellonsa, gotovo ni jedan pacijent nije od svog liječnika primio ispravan dijagnostički tjelesni pregled. Dijagnoza se najčešće bazira na temelju povijesti uz nepotpune pretrage. Dodatni problem stvara to što kad se pacijenti jednom proglase mentalno bolesnima, tada liječnici imaju (neadekvatan) odgovor na svako pacijentovo pitanje. Oni koji dobiju dijagnozu da su mentalno bolesti, a zapravo boluju od morgellonsa, liječnici im govore da sami sebi stvaraju rane na koži te da time privlače pažnju. Također, u slučaju da dođe do prenošenja bolesti na partnera, liječnici to nazivaju međusobnim podržavanjem deluzija.
Dodatne nejasnoće pojavile su se kad je američka televizijska postaja 2005. godine objavila reportažu u kojoj je potvrđeno da u Americi više tisuća ljudi ima takve simptome. Zanimljivo je da je većina oboljelih iz medicinske profesije. Godine 2006. u Americi je Odjel za zdravstvene službe izjavio da dok ne bude postojao vjerodostojan, nacionalni standard za dijagnozu ovog stanja, nema temelja da ga se smatra bolešću koju treba prijavljivati. No, pritisak pacijenata koji su bili uvjereni da imaju morgellons je prevladao i počelo je organiziranje komisija za istraživanje bolesti kako bi se utvrdilo postoji li ona zaista. Kad se sve zbroji i oduzme, postavlja se pitanje-jesu li to doista deluzije kod stotina tisuća oboljelih diljem svijeta?
Kako se liječiti?
Svaki mjesec sve više ljudi postaje svjesno ove bolesti. CDC (The US Centers for Disease Control and Prevention) radi na epidemiološkom istraživanju ove bolesti. Prije ili kasnije, istina u vezi morgellonsa će izaći na vidjelo, a samim time i najbolji način liječenja. Zadatak CDC-a obuhvaća razumijevanje njezinih bioloških mehanizama, identificiranje njezinih elemenata i određivanje tretmana potrebnog za brzi i kompletan oporavak. No, za istraživanje ove bolesti potrebne su i određene donacije istraživačima o čemu jednim dijelom ovisi brzina samog istraživanja. Iako neki sugeriraju da se radi o bioterorizmu, ne postoje konkretni dokazi koji mogu to potvrditi. Navodno se za uzrok ove bolesti smatra neka bakterija koja je promakla budnom oku znanosti i sada uzrokuje ogromne probleme u svijetu. Međutim, određeni podaci govore da CDC ne želi priznati pravu pozadinu morgellons bolesti.
Dr.sc. Randy S. Wymore, profesor na Centru za znanost o zdravlju Državnog sveučilišta u Oklahomi, trenutni je direktor istraživanja koja provodi Zaklada za istraživanje morgellonsa. Za ovu bolest kaže da je najveći misterij kojim se ikada bavio. Neobične senzacije koje ova bolest izaziva na koži još uvijek su zagonetka. Wymore kaže da su njegovi testovi opovrgnuli mogućnost da se radi o tekstilnim vlaknima. No, testovi su opovrgnuli i da se radi o crvima, kukcima, životinjskom materijalu ili ljudskim dlakama. Prema njegovim riječima, vlakna ne potječu niti od vanjskog zagađenja. Umjesto toga, radi se o tvarima koje se na neki način materijaliziraju u tijelu, očigledno kao artefakti nečega infektivnog. Iako je uzrok još uvijek nepoznat, Wymore će uskoro započeti s kliničkim pokusima te u javnosti potvrđuje da oboljeli definitivno ne pate od deluzija.
