Limunska kiselina

Što znamo o limunskoj kiselini?

Korisni savjeti Savjeti o prehrani

Limunsku kiselinu je prvi put iz soka limuna dobilo švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele 1784. godine. Radilo se o spoju bez okusa i mirisa koji se proizvodio sve do ranih 1900. godina kada su istraživači otkrili kako ju je moguće proizvesti i iz crne plijesni (Aspergillus niger). Naime ta plijesan stvara limunsku kiselinu kada se hrani sa šećerom.

Najveći izvor prirodne limunske kiseline su agrumi – limun, naranče, grejp, mandarine, pomelo. Ima je i u drugom voću, ali u manjim količinama – ananasu, jagodama, malinama, trešnjama, višnjama brusnicama, rajčicama…

Limunska kiselina se naširoko primjenjuje u prehrambenoj industriji. Možete ju pronaći u cijelom nizu proizvoda – u bezalkoholnim pićima, sokovima, pecivima, siru, namazima, kolačima, keksima, sladoledu, pekmezima, marmeladama, gotovim juhama i umacima, konzervama itd.


Gledano ekonomski, prirodna proizvodnja limunske kiseline iz voća je neprofitabilna i preskupa te se od kraja XIX. stoljeća počelo s uspješnim eksperimentiranjem s različitim vrstama plijesni. Još 1893. kemičar C. Whemer je otkrio kako plijesni penicilina uz malo šećera stvaraju značajne količine limunske kiseline i vitamina C, no masovna proizvodnja iste se počela ostvarivati tek nakon što je kemičar i stručnjak za očuvanje hrane James Currie otkrio da A. niger stvara 70% više limunske kiseline od penicilina. Pfizer, jedna od najpoznatijih i najjačih farmaceutskih kompanija na svijetu je Curriju platila pozamašnu svotu kako bi osmislio prvi industrijski oblik proizvodnje limunske kiseline, te je pogon krenuo s radom sredinom 1917. godine.

Kada na proizvodima vidite oznaku E330 to znači da proizvod sadrži limunsku kiselinu napravljenu uz pomoć A. nigera, a ako vidite oznaku E574, to znači da se u proizvodu nalazi glikonska kiselina koja je također stvorena iz iste plijesni.

Kiselina od agruma u tijelu gubi kiselost, E330 ne.

Makar je pravi limun kiseo ukoliko ga kušamo u ustima, zbog specifičnih reakcija u probavnom sustavu ‘nestaje’ kiselina i nastaju soli pa nije posebno problematičan za sluznicu probavnog sustava, a posebno ako je sok limuna razrijeđen s vodom. Kristali limunske kiseline dobiveni fermentacijom šećerne trske u probavnom sustavu imaju druge puteve pa stoga kiselost ostaje vrlo intenzivna ukoliko se radi o neprimjereno visokoj količini i preosjetljivoj sluznici probavnog sustava.

Zdravstvene dobrobiti

Limunska kiselina stimulira funkciju enzima te odvaja toksine iz krvi, a dokazano je da je izvrstan u borbi protiv bolesti mokraćnog sustava, te pomaže tijelu da odbaci zucne kamence.

Limun je prepun vitamina, minerala i antioksidanata, a zbog njihove velike koncentracije preporučuje se piti njegov sok s vodom kako ne biste osjetili zube.
Pomiješan s toplom vodom, pomoći će kod probavnih smetnji. U slučaju dijeta spoj tople vode, svježeg limunovog soka i meda pomaže kod skidanja kilograma, a najbolje je popiti čašu prije prvog obroka.
Dokazano je da ljudi koji piju vodu s limunovim sokom svaki dan imaju jači imunitet.

Antioksidanti i vitamin C smanjuju crvenilo i bore na licu.

Voda s limunom je odlična stvar za povećane energije.
U stanju stresa, napetosti te tjeskobe preporuci se limunov sok čiji miris ima pozitivan utjecaj na živcati sustav.

Limunski kiselina umjesto limuna sadrži velike doze askorbinske kiseline (vitamin C) sto je prirodni lijek za rane i upalne procese. Stavite malo soka od limunske kiseline na ozljedu kako biste ubrzali zacjeljivanje. Osim toga, limunska kiselina je izvrsna za kosti, hrskavice i vezivna tkiva.

Također možemo navesti sve što i za prirodnu limunsku kiselinu.

Koje zdravstvene probleme može uzrokovati limunska kiselina

Poznato je, da je limunska kiselina lokalni iritant. To znači da nerazrijeđena limunska kiselina može nadražiti kožu.

Osim toga, velike količine limunske kiseline mogu uzrokovati eroziju zubne cakline.

Zbog istog razloga ne preporučuje se svakodnevno uzimanje velikih količina soka limuna ili drugih agruma, koje sadrži velike količine limunske kiseline.


Umjetna limunska kiselina se smatra jednim od najsigurnijih aditiva u prehrambenoj industriji.

Isto tako otkriveno je da limunska kiselina posjeduje antikancerogena svojstva.

Napomena:
Limunska kiselina i vitamin C se ne bi smjeli koristiti s gaziranim pićima jer oni sadrže natrij benzoat, jer kada se pomiješaju stvaraju kancerogeni benzen. Benzen uništava mitohondrijsku DNK, sami mitohondriji su stanična energetska postrojenja, bez zdravih mitohondrija naše stanice propadaju i mutiraju u tumore, no osim toga propadanje mitohondrija se povezuje i za brojne neurodegenerativne bolesti poput Parkinsona.

Limunska kiselina u kućanstvu

  • Limunska kiselina najčešće u kući se koristi za uklanjanje kamenca. To može biti kod kuhala gdje se par žličica limunske kiseline prokuha sa vodom u kuhalu. Ili se napravi pripravak od 15 dag limunske kiseline i 1L vode te se time pere kada, tuš kabina, perilica suđa ili odjeće.
  • Neki je koriste kao omekšivač. 10 dag limunske kiseline i 1 litra destilirane vode se pomiješa i izlije u dio za omekšivač. Može se dodati i par kapi eteričnog ulja za bolji miris.
  • Za pranje kuhinjskih površina, ormara… Potrebno je pomiješati 30 dag limunske kiseline i 1 litru destilirane vode. Ta smjesa se doda u posudicu koja raspršuje tekućinu i pošpricati dijelove koje želite. Nakon toga ih se prebriše kao i uvijek.
  • Super je pomoć za vraćanje sjaja staroj vunenoj odjeći. Potrebno je vunenu odjeću ostaviti neko vrijeme u 5 dag limunske kiseline i 5 litara vode. Nakon toga odjeća se opere kao i uvijek.
  • Koristi se za pranje prozora. U standardni deterdžent za pranje posuđa doda se jedna čajna žlica limunske kiseline. Pripravak se stavi u raspršivač da bi se prozori lakše poprskali.
  • Može se iskoristiti i za pripremu limunade. U litru vode dodaju se dvije čajne žlice limunske kiseline i šećera po želji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.