Među uzrocima smrti zbog nesretnih slučajeva, gušenje stranim tijelom zauzima visoko šesto mjesto. Najčešće se stranim tijelom guše djeca u prve tri godine života, potom ljudi poodmakle dobi. Djeca udahnu strano tijelo u dobi kad s tekuće i kašaste hrane prelaze na krutu hranu, ili kad stavljaju u usta sve što dohvate jer u to doba još ne znaju razlikovati hranu od raznih predmeta i igračaka. Stariji ljudi udahnu strano tijelo jer su im oslabili refleksi gutanja, pa zalogaj ili umjetno zubalo znaju prijeći kamo ne treba.
Povod prelaženju zalogaja u dišne putove umjesto u jednjak može biti prebrzo jedenje, gutanje velikih nesažvakanih zalogaja, razgovor ili smijeh u tijeku jela itd.
Znaci gušenja stranim tijelom
Strano tijelo može zapeti već u grkljanu, kao najužem dijelu dišnih putova, ili u dušniku, ili niže u bronhima, što uzrokuje prestanak rada pripadajućeg dijela plućnog krila. Strano tijelo može izazvati djelomično začepljenje dišnog puta, kad nije potpuno prekinut protok zraka, ili je začepljenje potpuno pa zrak uopće više ne može prolaziti kroz začepljeno mjesto. Pri djelomičnoj neprolaznosti čuje se hroptavo disanje, hvata se zrak, postoji nadražajni kašalj, glasovi su izobličeni. Obično pomažu snažno kašljanje i čvrsti udarci po leđima među lopaticama. Pri potpunoj neprolaznosti unesrećeni ne diše, ne kašlje, ne može govoriti. Trči u paničnom strahu, prvo poblijedi pa poplavi. Zbog manjka kisika u mozgu, za pola minute gubi svijest, potom prestaje rad srca i smrt nastupi za 4-7 minuta. Takva dramatična slika u odrasla čovjeka može nalikovati na srčani udar, pa treba razlučiti radi li se o tome ili o gušenju. To se može razriješiti pitanjem: “možete li govoriti?”. Čovjek koji se guši to ne može. Može on, ako je o tome prije kad poučen, pokazati da se guši hvatanjem rukama za grkljan /Heimlichov znak/.
U tijeku 1995. komisija Hrvatskog Crvenog križa, sastavljena od desetak stručnjaka za izobrazbu laika /ljudi koji nisu zdravstveni radnici/ iz pružanja osnovne prve pomoći, sastavila je prvu hrvatsku doktrinu o jedinstvenom načinu pružanja laičke prve pomoći. Pravila doktrine sabrana su u priručniku “Prva pomoć” što ga je 1997. izdao Hrvatski Crveni križ. Jednom prihvaćena doktrinarna pravila u izobrazbi laika, ne mijenjaju se dok se ne prihvate nova znanstvena saznanja. Tako je i s prvom pomoći osobi koja se guši stranim tijelom: sada još važeća doktrina preuzeta je iz preporuka Američkog kardiološkog društva.
Spasonosni hvat
Osobu kojoj je dio dišnih putova potpuno neprolazan, može se spasiti ako joj se može pomoći u najkraćem roku, koju minutu od kad je došlo do potpunog zatvora dišnog puta. Kao prvo, primjenjuje se Heimlichov hvat. Jedino Heimlichov hvat ima snagu kašlja ili blizu tome, što je jedino dovoljno da izbaci strano tijelo iz grkljana. Osobi koja stoji ili sjedi (Slika 1.) zatvorenom se šakom, obuhvaćenim dlanom, pritisne znažno i naglo preko sredine između donjeg ruba prsne kosti i pupka. Pritom se ne smije tiskati koštani vršak prsne kosti, tako se smanjuje mogućnost osljeđivanja organa u dubini. Učini se pet trzaja u dubinu spram grkljana i tako se zrak iz pluća kroz dušnik potisne do grkljana. Taj tlak zraka trebao bi izbaciti strano tijelo poput čepa iz šampanjske boce. Poslije prvih pet (neuspješnih) hvatova, može se pokušati s pet snažnih udaraca između lopatica (Slika 2.). Udarci u leđa snagom su još slabiji od snage kašlja nego Heimlichov hvat. Potom se opet pokuša s pet Heimlichovih hvatova. Samo u debelih ljudi i trudnica ne može se obuhvatiti to područje, pa se tiska preko donje trećine prsne kosti, preko mjesta gdje se inače tiska pri vanjskoj masaži srca. Heimlichovi hvatovi rade se ili do uspjeha ili dok, zbog manjka kisika, osoba ne izgubi svijest. Ako je osoba bez svijesti, prvo se opet, na ležećoj osobi, primijeni pet Heimlichovih hvatova (Slika 3.). Tada se prstima, vrlo oprezno da se strano tijelo ne utisne još dublje, pokušava izvući stršeći kraj stranog tijela iz grkljana (Slika 4.). Ako nema nikoga da pomogne, unesrećena osoba može se sama baciti na rub naslona stolice, ili na nešto slično, dijelom trbuha između pupka i donjeg ruba prsne kosti, ili se najprije sam tiska šakom obuhvaćenom dlanom.
Jednako kao i s odraslim ljudima radi se i s djecom između 1. i 8. godine starosti, ali samo dlanom samo jedne ruke. U djece u prvoj godini života (Slika 5.) počinje se s pet udaraca u leđa među lopaticama.
Pomoć djeci pri gušenju
Ako to ne uspije, primjenjuje se Heimlichov hvat, ali ne kao u odraslih povrh pupka preko trbuha, jer bi se dječje trbušne organe lakše ozlijedilo nego u odraslih. Tiska se, kao pri vanjskoj masaži srca, preko sredine srednje trećine prsne kosti (to je između bradavica), s dva prsta. Vađenje stranog tijela koji viri iz grkljana u malog djeteta vrlo je riskantno jer se lako može ugurati dublje.
Medicina je dinamična znanost, njena se dijagnostička i terapeutska pravila mijenjaju u skladu s novim znanstvenim saznanjima, pa je tako i s prvom pomoći. Amerikanac Heimlich je, poslije stotine pretežno uspješnih pokusa na majmunima, savjetovao svoj hvat i na ljudima.
Medicina je dinamična znanost, njena se dijagnostička i terapeutska pravila mijenjaju u skladu s novim znanstvenim saznanjima, pa je tako i s prvom pomoći. Amerikanac Heimlich je, poslije stotine pretežno uspješnih pokusa na majmunima, savjetovao svoj hvat i na ljudima.
Na njima se počeo primjenjivati 1975. Od tada do danas sakupljaju se iskustva i zapažanja s tim hvatom na cijelom svijetu. Rezultati su različiti. Prvo se činilo da je uspjeh bio 90-postotan, a kod udarca u leđa samo 50-postotan.
No, javljale su se ozbiljne komplikacije zbog toliko potrebnog snažnog i naglog tiskanja u trbuh: oštećenje jetre, slezene, želuca, pluća, potiskivanje kiselog želučanog sadržaja u jednjak i iz njega u ždrijelo.
Zbog toga je Američko kardiološko društvo savjetovalo da se prije Heimlichova hvata ipak počne s udarcima u leđa. No, to je pokazalo slabiji uspjeh, pa se 1992. vratilo na to da se počne i jedino koristiti Heimlichov hvat.
Čini se da su komplikacije ipak češće od uspjeha.
Zato Europsko vijeće za reanimaciju u posljednje vrijeme ne preporuča primjenu Heimlichova hvata preko trbuha, nego samo tisak preko donje trećine prsne kosti, kao pri vanjskoj masaži srca, uz sličan efekt, a rjeđe komplikacije.
Tom se stavu priklanja i Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Zagreb, ne odbijajući još izobrazbenu laičku doktrinu. Vjerojatno će se za eventualnu izmjenu naše doktrine sačekati nova konferencija Američkog kardiološkog društva (posljednja je bila 1992.) te stavove Europskog vijeća za reanimaciju.
Preuzeto sa www.zzjzpgz.hr
Slika preuzeta sa www.printablee.com
