Srce zdrave, odrasle osobe uobičajeno ima od 60 do 100 otkucaja u minuti (mirovanju), a kod sportaša čak i manje. Ako se taj broj poveća na više od 100 otkucaja, riječ je o tahikardiji, odnosno poremećaju srčanog ritma, koji može biti dugotrajan ili kratkotrajan.
Bolesnici tahikardiju opisuju kao osjećaj ”preskakanja srca”, snažnog udarca u prsnoj šupljini ili pak kao ”lupanje srca”.
Ako je srce zdravo, tahikardija je većinom samo neugodna i prolazna pojava koja povremeno narušava kvalitetu života, no ako je riječ o bolesnom srcu, tahikardija može izravno ugroziti život bolesnika.
Ovisno o njihovom izvorištu tj. prema mjestu nastanka razlikujemo tri vrste tahikardije:
Uzroci tahikardije
Tahikardija se najčešće javlja kao reakcija organizma na određena stanja kao što su:
- izrazito fizičko naprezanje,
- stres,
- iznenadni šok ili strah,
- povišena tjelesna temperatura,
- infekcije,
- anemiju,
- anksioznost,
- pojačanu aktivnost štitne žlijezde (hipertireoza),
- slabost i virusne upale srca,
- akutno stanje smanjenog dotoka krvi u srce,
- suženje krvnih žila ili pritisak želuca na srce,
- infarkt miokarda.
Sinusna tahikardija
Sinusna tahikardija je sinusni ritam čija je frekvencija veća od 100/min. Sinusna tahikardija je normalni odgovor organizma na pojačanu fizičku aktivnost ili psihičku uznemirenost (ljutnja, stres, strah…).
Ako nije uzrokovana tim čimbenicima (što je ponekad teško sa sigurnošću isključiti), sinusna tahikardija može biti uzrokovana nizom bolesti i stanja.
Kao česti uzroci navode se:
- Temperatura – sinusna tahikardija je normalni i potrebni odgovor na upalu u organizmu koja je uglavnom uzrok povišene tjelesne temperature.
- Stimulansi – uzimanje kave, cigareta, droga, nekih lijekova.
- Volumen krvi – smanjenje efektivnog volumena krvi dovodi do nužnog obrambenog mehanizma ubrzanja srčane frekvencije kako bi se održala jednaka opskrba tkiva krvlju. Smanjeni unos tekućine, gubitak tekućine znojenjem, proljevima, pojačanim mokrenjem samo su neki od češćih uzroka smanjenog volumena krvi.
- Anemija – smanjen apsolutni broj eritrocita u krvi koji prenose kisik dovodi do nužnog obrambenog mehanizma ubrzanja srčane frekvencije kako bi se održala zadovoljavajuća opskrba kisikom u organizmu.
- Hipertireoza – bolest u kojoj je pojačano otpuštanje hormona štitnjače u krvotok. Praćena je mršavljenjem unatoč pojačanom apetitu, pojačanim znojenjem, drhtanjem ruku, proljevima, umorom, nepodnošenjem vrućine i napora.
Kao rjeđi uzroci nastanka sinusne tahikardije navode se sepsa, popuštanje srca odnosno bolesti srca koje rezultiraju oslabljenom funkcijom srca kao pumpe i/ili oslabljenom rastezljivošću srca kod punjenja krvlju, srčani udar, plućna embolija i dr.
Kod sportaša i mlađih ljudi nerijetko se javlja i neprimjerena sinusna tahikardija kojoj je uzrok nepoznat, ali sumnja se na poremećaje rada autonomnog živčanog sustava. Karakterizira je sinusna tahikardija u mirovanju i/ili neprimjerena tahikardija za vrijeme fizičkog napora, bez strukturne bolesti srca ili drugih stanja koja bi je mogla uzrokovati. Bolesnici se uglavnom žale na simptome u vidu palpitacija ili slabosti (rijetko poremećaja svijesti), a mogu biti i asimptomatski.
Sinusna tahikardija uspješno se liječi primjenom lijekova (beta blokatora), a moguće je (rijetko je potrebno) učiniti invazivni zahvat ablacije (djelomičnog uništavanja) sinusnog čvora kateterima preko vene u preponi.
Ventrikularna tahikardija
Kao što i sam naziv kaže, ventrikularna tahikardija nastaje u klijetki (at. ventriculus) te često predstavlja za život opasno stanje koje može dovesti do ventrikularne fibrilacije, asistolije i iznenadne smrti (ventrikularna tahikardija navodi se kao glavni uzrok iznenadne srčane smrti).
Radi se o nizu od 3 ili više povezanih ektopičnih udaraca s frekvencijom obično 140-200 otkucaja u minuti.
Ventrikularna tahikardija gotovo je uvijek posljedica organske bolesti srca, najčešće koronarne, ali može se i pojaviti kod strukturno zdravog srca. Napadaj je obično iznenadan i žestok te može potrajati samo nekoliko sekundi ili nekoliko minuta, ali se isto tako može produžiti satima, izuzetno danima.
Kod mladih osoba i sportaša, ventrikulske ekstrasistole se viđaju pri nižim frekvencijama srca, naročito u snu.
No, povećanjem frekvencije pri fizičkom naporu njihov broj se značajno smanjuje ili čak u potpunosti nestanu, što je ključno da se proglase bezopasnima.
Ventrikularna tahikardija može biti i posljedica neravnoteže neurovegetativnog živčanog sustava ili pojačane psihičke napetosti. Osim bolesti srca, pojava ventrikularne tahikardije može se isprovocirati i pušenjem, uzimanjem opojnih sredstava, većih količina crne kave ili raznim psihostimulansima.
Također ventrikulske ekstrasistole mogu biti i znak upale srčanog mišića nakon nepreležane i neliječene virusne infekcije (poglavito gripe), na koju se nije obratila pozornost.
Ventrikularna tahikardija gotovo je uvijek ozbiljno stanje, koje je najbolje tretirati bolnički.
U akutnim stanjima terapija se temelji na primjeni antiaritmika, a ukoliko nema reakcije, pacijent se uvodi u kratkotrajnu intravensku anesteziju te se radi električna konverzija ritma (DC šok).
Liječenje svakog napadaja ventrikulske tahikardije koji izaziva simptome je nužno, a također je nužno liječenje napadaja ventrikulske tahikardije koji traju više od 30 sekundi kad ona i ne izaziva simptome.
Produljena ventrikulska tahikardija obično nastaje u malim područjima patološki promijenjenog tkiva u klijetkama, a ta se područja katkada mogu i kirurški odstraniti.
Ljudima s ventrikulskom tahikardijom koji ne reagiraju na terapiju lijekovima može se ugraditi aparat koji se zove automatski kardioverter—defibrilator.
Supraventrikularna tahikardija
Supraventrikularna tahikardija karakterizirana je naglim, neočekivanim napadajem lupanja srca, s frekvencijom 150-220 udaraca u minuti, pri čemu je srčana akcija sasvim ritmična. Nakon različita trajanja, od nekoliko sekundi do nekoliko sati ili još dulje, napadaj naglo prestaje kao što je i započeo.
Ovaj poremećaj najčešće se javlja kod posve zdravih osoba, a češći je kod djece i mlađih osoba. Napadaji se u različitim intervalima mogu ponavljati godinama, a da se nikad ne manifestiraju znakovi neke organske bolesti srca. No, bez obzira ovakvi napadaji uzrokuju smetnje te simptomi mogu biti vrlo neugodni.
Kada je frekvencija vrlo brza, preko 180 u minuti, pacijent će osjetiti slabost i omaglicu uslijed smanjenog cerebralnog protoka.
Kao glavni okidači (trigeri) supraventrikularne tahikardije najčešće se navode: kofein, alkohol, pušenje, tablete / lijekovi za mršavljenje, razne droge.
Tahikardija – dijagnoza
Tahikardiju je najjednostavnije dijagnosticirati uz kliničku sliku i EKG, odnosno elektrokardiografiju.
Glavni nedostatak EKG-a je to što on pokazuje srčani ritam u vrlo kratkom razdoblju, a srčane aritmije su u većini slučajeva povremene tijekom dana. Prilikom utvrđivanja dijagnoze, pacijente se najčešće podvrgava nošenju prenosivog elektrokardiografskog monitora (Holter monitor) kojeg pacijent nosi 24 sata. Holter monitor pruža znatno više podataka o srčanom ritmu jer prati srčane otkucaje tijekom duljeg vremena pa je i šansa za “uloviti” aritmiju veća.
Uz pomoć holter monitora se mogu otkriti i sporadične aritmije za vrijeme obavljanja dnevnih aktivnosti.
“Učestalost kontrola određuje nadležni liječnik obiteljske medicine i/ili kardiolog, a za postavljanje dijagnoze su ključne anamneza i klinički pregled uz EKG.
Tahikardija – liječenje
Kako bi se tahikardija mogla prikladno liječiti potrebno je utvrditi uzrok, ali i vrstu tahikardije.
Tahikardija – terapija
Većina aritmija u prošlosti je liječena lijekovima, dok se danas bolesnici s nekim aritmijama, prvenstveno određenim supraventrikulskim te nešto rjeđe ventrikulskim tahikardijama, mogu trajno izliječiti radiofrekventnom ablacijom (metoda kod koje se elektrodom uvedenom u srce venskim putem, isporučuje radiofrekventna energija na područje srčanog mišića odgovorno za nastanak aritmije te toplinom uzrokuje trajno oštećenje tkiva i prekida ciklus aritmija).
Kod bolesnika s po život opasnim, tzv. malignim aritmijama (dugotrajne i učestale ventrikulske tahikardije, fibrilacija ventrikula) može se ugraditi kardioverter defibrilator kojim se prema potrebi isporučuju električni impulsi koji bolesnika vraćaju u normalan ritam.
Ugradnja trajnog elektrostimulatora srca (eng. pacemaker) dugogodišnja je uspješna metoda liječenja bolesnika s tzv. bradiaritmijama (sporim radom srca ili značajnim usporenjem provođenja impulsa u srcu) i posljedičnim simptomima. Ovaj se uređaj ugrađuje ispod kože pacijenta s ciljem održavanja normalnog srčanog ritma.
Za određene, prvenstveno benigne aritmije i dalje je terapija izbora medikamentna, lijekovima antiaritmicima, od kojih se najviše upotrebljavaju oni iz skupine beta blokatora, antagonisti kalcija (verapamil), propafenon i amiodaron.
Koje su posljedice neliječene tahikardije?
Aritmijama srca nazivaju se promjene u automaciji ili provođenju impulsa, koje mogu imati izvor u svim dijelovima i sustavima srca.
Vrlo su česte u kliničkoj praksi, a jedna aritmija može u nekih osoba dovesti do značajnih simptoma i hemodinamskih posljedica (palpitacije, hipotenzija, omaglice, sinkope, zatajivanje srca, anginozni napadaji) te ponekad i iznenadne smrti, dok kod drugih izaziva minimalne ili nikakve simptome. Prognostički su značajnije one koje se javljaju u bolesnom srcu.
Kako možete sami sebi pomoći
Puls ćete najlakše usporiti ukoliko zadržite dah na neko vrijeme, popijete čašu hladne vode ili se umijete hladnom vodom. Uz to, konzumiranje omega-3 masnih kiselina može pomoći kod usporavanja rada srca.
Cigarete, alkohol, čaj i kava mogu povećati osjetljivost, stoga se preporučuje da smanjite njihove količine ili ih potpuno izbacite iz upotrebe.
Za sprečavanje napadaja liječnik vam može odrediti neko sredstvo, koje će smanjiti razdražljivost srčanog mišića. U ovu svrhu često se koriste beta – blokatori.
Neke se aritmije mogu liječiti i kirurškim putem ili drugim invazivnim načinima. Npr. aritmije koje su posljedica koronarne bolesti srca mogu se riješiti angioplastikom ili aortokoronarnim premoštenjem (by-pass).
Katkada aritmija nastaje zbog prisustva patološkog tkiva u srcu, koje provocira nastanak aritmija. U tom slučaju takva se tvorba može ukloniti kateterskom ablacijom (odašiljanje radiofrekventne energije preko katetera koji je smješten u srcu).
