Teški metali – utjecaj na zdravlje

Pod pojmom teški metali računaju se metali gustoće veće od 5g/cm3. Većina je tih metala, u obliku elemenata u tragu, neophodna za čovjekov metabolizam, što se očituje pojavom različitih simptoma prilikom njihovog nedostatka. Ipak, neki od teških metala imaju toksično djelovanje te, ovisno o količini, različito djeluju na organizam, dok su ostali elementi otrovni za čovjeka u bilo kojoj mjeri. Izvori tih elemenata u prirodi su različiti, a izloženost pojedinca bit će ključna za postavljanje dijagnoze te naposlijetku i liječenje. Danas se za određivanje teških metala u biološkim materijalima, kakvi su krv i mokraća, koristi provjerena metoda atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS). Da bi se u uzorku mogla utvrditi prisutnost metala, on mora biti u tekućem stanju. Kada ove tvari jednom dospiju u naš organizam, talože se u masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu, a odatle pokazuju djelovanje na biokemijske i hormonske procese, kao što su metabolizam i rast stanica, te plodnost.

Teški metali prisutni su svugdje u prirodi, a dijele se na one koji su neophodni za normalno funkcioniranje metabolizma – bakar, cink, mangan i željezo i one koji su toksični – olovo, živa, kadmij, arsen, aluminij, kositar, kobalt, paladij, platina.

Štetni metali se koriste u industriji i energetici i kao sitne čestice iz industrijske prašine dospijevaju u tlo, rijeke, mora i jezera i tako završavaju u hrani koju jedemo.

Teški metali talože se u tkivima, živčanom sustavu, mozgu ili kostima gdje uobičajeno djeluju cink, magnezij, bakar, kalcij ili magnezij. Posebno im je olakšan put, ako postoji manjak nekog od spomenutih minerala ili elemenata u trgovima. Tada organizam pojačano ugrađuje teške metale u stanice, a teže ih otpušta jer nema dovoljno minerala ili elemenata u tragovima s kojima se vežu. Tako se godinama teški metali nakupljaju u organizmu.

Kronični umor, anemija, problemi s reproduktivnim organima, autizam, Parkinsonova i Alzheimerova bolest… samo su neke od bolesti čiji uzrok može biti opterećenost organizma opasnim teškim metalima – živom, kadmijem, olovom, arsenom, kromom i drugima.
Teško nam ovdje može pomoći ijedan lijek ili tretman dok se iz tijela ne izbace teški metali.

Oni se talože u našim tkivima uzrokujući akutne, ali i kronične bolesti i tegobe te predstavljaju najveću prepreku izlječenju.

Izvori teških metala

Ovo su neki od teških metala koji imaju toksično djelovanje i njihovi glavni izvori:

• olovo (ispušni plinovi iz automobila, građevinski materijali, voda, neki čajevi)
• živa (amalgamske zubne plombe, cjepiva, otopina kontaktnih leća, plodovi mora)
• kadmij (cigarete, baterije, hidrogenizirana ulja, kava)
• arsen (perad jaja)
• aluminij (dezodorans, cjepiva, posuđe, neki čajevi)
• bizmut (šminka, lijekovi)

Unos teških metala u organizam može se ograničiti konzumiranjem mesa iz organskog uzgoja, morskih plodova iz divljeg ulova te upotrebom prirodnih dezodoransa i kozmetičkih proizvoda te izbjegavanjem hidrogeniziranih ulja. To su neki od načina koje svi možemo poduzeti, ali nemoguće je u potpunosti izbjeći teške metale.

Znakovi trovanja teškim metalima

Znakovi akutne toksikacije teškim metalima su: jaki grčevi, vrtoglavica, povraćanje, otežano disanje, oštećenje motoričkih i kognitivnih sposobnosti.

Znakovi da su veće količine teških metala prisutne u tijelu i da je potrebna detoksikacija su suptilniji:

• umor, glavobolja, akne, loša probava,
• nadutost,
• plinovi problemi s hormonima, neplodnost, preklampsija,
• pretjerano znojenje,
• debljanja u predjelu struka,
• snažna žudnja za određenim namirnicama,
• buđenje u sred noći,
• bolni zglobovi,
• promijene raspoloženja

U stručnom časopisu Interdisciplinary Toxicology (2015.), skupina stručnjaka objašnjava da toksikacija teškim metalima može uzrokovati niže razine energije te ošteti funkcije mozga, bubrega, jetre, krvi i drugih organa. Dugotrajna izloženost teškim metalima može potaknuti mišićne i neurološke degenerativne procese koji mogu imati slične simptome kao multipla skleroza, Parkinsonova i Alzheimerova bolest te mišićna distrofija. U nekim slučajevima dugotrajna izloženost teškim metalima može uzrokovati rak (Jarup, 2003).

Olovo – nemoguće ga je izbjeći

Olovo je najrasprostranjeniji teški metal u okolišu što je posljedica upotrebe olovnog goriva. Od 200 do 300 μg (mikrograma) olova na dan otežavaju život. Olovo se može naći u svim namirnicama i pićima, ima ga u pšeničnim klicama, gljivama (ne bi ih trebalo jesti više od dva puta tjedno), iznutricama, voću i povrću (pranjem se ukloni 20 do 30% olova=, u starim vodovodnim cijevima.

Kadmij – pušači ga imaju dvostruko više

Kadmij je druga najčešća štetna tvar u okolišu, a najviše kadmija ispuštaju čeličane i spalionice smeća. Prisutan je u svim namirnicama, u kruhu ga ima 39 μg, u iznutricama 100 do 150 mikrograma, dok ga najviše ima u sipama čak do 150 μg. Pušenjem se količina kadmija povećava jer se on jedva može izlučivati i zato 50-godišnji pušači imaju dvostruko više kadmija u organizmu nego nepušači.

Živa – ima je i u ribi te amalgamskim plombama

Prema jednom istraživanju njemačkog ureda za okoliš, krvne vrijednosti žive povećavaju se kod česte konzumacije ribe. Pri tom riječne ribe imaju više žive od ribe iz Atlantika ili iz otvorenog mora. Jetra sadržavaju deset puta veću koncentraciju žive od ostalog mesa iste jedinke. Deset posto od toga odlazi izravno u moždane stanice i tamo sljedećih dvadeset godina djeluje kao živčani otrov. I amalgamske plombe izvor su žive, pa se iz osam većih amalgamskih plombi na dan ispire 10 μg žive.

Aluminij – vreba iz kozmetike i hrane iz konzervi

Od 50 do 150 mikrograma aluminija na dan djeluje na razgradnju moždanih stanica. Unosimo ga preko konzervi i aluminijskog posuđa, a sadržavaju ga i lijekovi za uravnoteženje želučane kiseline, dezodoransi, vodice za ispiranje usne šupljine i mnogi drugi proizvodi.

Taloženje u stanicama

Uneseni u organizam, teški metali se talože u masnim i vezivnim tkivima, a kad tamo više za njih nema mjesta, taložit će se u organima, kostima, u svim stanicama tijela. Kako im i samo ime govori, oni su teški pa iz stanica istiskuju laganije, tijelu nužne elemente – vitamine i minerale, onemogućujući metaboličke procese i stvaranje enzima nužno potrebnih za zdravlje i život. Kad se „udruže“ s nasljednim genskim kodom, izazivaju i promjene koje mogu uzrokovati stvaranje karcinoma. Teški metali udruženi s drugim štetnim organizmima i tvarima u našem tijelu imaju još jače negativno djelovanje.

Primjerice, patogene bakterije zajedno sa živom, prvenstveno prisutnom u amalgamskim zubnim plombama, čine naš organizam otpornim na djelovanje antibiotika, a i gljivice i plijesni „vole“ teške metale, zbog čega je, primjerice, Candidu albicans iz tijela nemoguće odstraniti ako se organizam ne očisti i od žive, s kojom kandida jača.

U spoju s bjelančevinama i sumpornim spojevima teški metali uzrokuju razvoj autoimunih bolesti jer naš imunosni sustav te spojeve prepoznaje kao toksine pa napada stanice opterećene teškim metalima. To je dobra tjelesna reakcija, no može uzrokovati teška oštećenja stanica i tkiva.

Kako potiskuju minerale i izazivaju bolesti

Teški metali u organizmu lako zamjenjuju minerale, pa će olovo zamijeniti kalcij i uzrokovati osteoporozu, no može dospjeti i do mozga, u kojem će istisnuti kalcij, željezo, magnezij i ostale vitalne elemente te, moguće, uzrokovati i neke psihičke bolesti. Kadmij, pak, lako može zamijeniti cink u muškim i ženskim reproduktivnim organima te tako pridonijeti neplodnosti.

Teški metali su, nakon mikrobioloških opasnosti, mikotoksina i pesticida, na četvrtome mjestu ugroze zdravlja ljudi, od ukupno 22 skupine tvari koje predstavljaju opasnost. Izmjerene količine teških metala u hrani, vodi i predmetima opće uporabe su, međutim, male, ispod dozvoljenih granica.

Čišćenje organizma od teških metala i toksina

Ima jako puno metoda čiščenja, kao npr. autofagija, sokovi od hladno cjeđenog voća i povrća, pomoću dodataka prehrani,…

Ovdje ćemo navesti jedan primjer koji možete napraviti odmah kod kuće..
Radi se o izvanrednom soku za detoksikaciju, koji je jako efikasan za izbacivanje teških metala i toksina. Evo i koji su sastojci potrebni:

• 2 male cikle (ili 1 velika),
• 500 g listova od kelja, sitno isjeckanih,
• 225 g celera, sitno isjeckanog,
• 1 krastavac srednje veličine, oljušten i sitno isjeckan,
• 1/2 limete,
• 1 veza peršuna,
• 1 veza korijandera,
• komad korjena đumbira (oko 5 cm),
• 1 do 2 žlice chija sjemenki (po želji),
• 2 dl vode.

Priprema detox napitka

Sve sastojke, osim chija sjemenki, stavite u sokovnik ili ih izmiksajte u jačem blenderu. Potom dodajte chia sjemenke, promješajte i ostavite nek sve odstoji desetak minuta. Cijelu količinu popijte u toku dana.

Dodaci prehrani – Zeolit

Od dodataka prehrani preporučio bih Zeolit i nanozeolit.
Da ne pišem sada ponovo o njima, slobodno kliknite na linkove iznad i pročitajte više.

Teški metali i dozvoljene koncentracije u hrani

Dozvoljene koncentracije teških metala u hrani utvrđene su Uredbom komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminata u hrani, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju koncentracije utvrđene ovom uredbom postale su zakon i u našoj državi. Da bi se osigurala učinkovit zaštita javnog zdravlja, proizvodi koji sadrže kontaminate koji premašuju najveće dopuštene količine ne smiju se stavljati na tržište kao takvi, ali ni nakon miješanja sa drugom hranom ili koristiti kao sastojak u drugoj hrani. Teški metali najopasniji za ljudsko zdravlje a mogu se pronaći u ribi su živa, kadmij i olovo.

Uredbom su utvrđene slijedeće najveće dopuštene količine teških metala u mišićnom mesu ribe:

• živa 0,5 (mg/kg mokre težine), s iznimkom kod nekih vrsta kao što su grdobina, tune, sabljarke i sl. gdje najveća dopuštena količina 1,0 (mg/kg mokre težine)
• olovo 0,50 (mg/kg mokre težine)
• kadmij 0,1 (mg/kg mokre težine)

Teški metali i tune

Veliki predatori, kao što su tuna, sabljarka i sl. nalaze se na vrhu prehrambenog lanca u morskom ekosistemu, te iz tog razloga mogu bioakumulirati veliku količinu žive i to posebno u obliku metil-žive. Tune, sabljarke i njima srodne vrste su vrste sa vrlo brzim metabolizmom, a shodno tome i unos hrane u organizam je čest, također to su i dugoživuće vrsta, te zbog toga postoji vrlo velika mogućnost za bioakumulaciju žive u njihovom organizmu. Mnoga znanstvena istraživanja dokazuju da se koncentracija žive i teških metala povećava kod tuna, sabljarki i njima srodnim vrstama sa starenjem. Iz navedenih razloga ne preporuča se konzumirati tune i njima srodne vrste u velikim količinama kroz dugi period. Često smo mogli čuti da se trudnicama ne preporuča jesti tunu, a razlog tome je upravo moguća akumulacija žive i teških metala kod velikih i starih tuna. Ovo naravno nije slučaj kod tune koja se uzgaja u Jadranu kako zbog kraćeg životnog vijeka tako i zbog kontrolirane hranidbe. U slučaju prekomjerne konzumacije ribe koja u sebi sadrži visoku količinu teških metala posebice žive može doći do narušavanja normalnog razvoja fetusa. Poput sve druge ribe, tune i njima srodne vrste iznimno su zdrav izvor proteina ali moramo biti pažljivo koliko često je jedemo, to nije hrana koju trebamo jesti svaki dan.

Mala plava riba

Vrste riba koje se smatraju kao najbolji izvor zdravlja iz mora su mala plava riba (srdela, inćun, lokarda, skuša). Sve vrste koje spadaju u malu plavu ribu su kratkoživuće vrste, i zbog toga je bioakumulacija teških metala kod tih vrsta vrlo mala. Mediteranska prehrana često se spominje kao najzdraviji način prehrane na svijetu, i to upravo jer se tradicionalno bazira na maloj plavoj ribi i maslinovom ulju, a mala plava riba bogata je omega masnim kiselinama ima i vrlo malu (ili nikakvu) koncentraciju teških metala u sebi.