Tetanus je ozbiljna bakterijska bolest koja utječe na živčani sustav, što dovodi do bolne kontrakcije mišića, osobito u čeljusti i vratnih mišića. Tetanus može ometati sposobnosti disanja i, u konačnici, ugrožavati život.
Zahvaljujući cjepivu protiv tetanusa, slučajevi ove bolesti su rijetki. Tetanus se može liječiti, ali ne uvijek učinkovito. Smrtnost je najviša kod pojedinaca koji nisu cijepljeni i kod starijih odraslih osoba s neadekvatnom imunizacijom.
U zemljama s niskom razinom cjepiva, djeca također imaju velik rizik od ozbiljnih bolesti i smrti.
Bacili tetanusa stvaraju otporne spore koje mogu preživjeti godinama, a nalaze se u tlu i životinjskom fecesu. Procjenjuje se da tetanus diljem svijeta uzrokuje više od pola milijuna smrtnih slučajeva godišnje, većinom kod novorođenčadi i male djece, no kako se bolest vrlo rijetko prijavljuje, ove su brojke samo gruba procjena. U SAD–u je 2001. prijavljeno samo 37 slučajeva. Incidencija bolesti izravno je povezana s razinom procijepljenosti populacije, što svjedoči o učinkovitosti preventivnih aktivnosti. U SAD–u znatno više od 1/2 starijih bolesnika nema dovoljnu razinu protutijela, te se kod njih pojavljuje 1/3 do 1/2 svih slučajeva bolesti. Većina se ostalih slučajeva javlja u nedovoljno imuniziranih osoba, starih između 20 i 59 god. Manje od 10% bolesnika mlađe je od 20 god. Obolijevanju od tetanusa osobito su skloni bolesnici s opekotinama, kirurškim ranama, te intravenski ovisnici. Tetanus, ipak, može nastati i nakon trivijalnih, pa čak i nevidljivih rana. Nakon poroda može doći do infekcije maternice (ginekološki ili postpartalni tetanus) ili pupka novorođenčeta (tetanus neonatorum).
Manifestacije tetanusa uzrokovane su egzotoksinom (tetanospazminom). Toksin može ući u CNS duž perifernih motornih živaca, ili pak do živčanog tkiva dolazi krvotokom. Tetanospazmin se veže za gangliozide u membranama živčanih sinapsi, čime sprječava oslobađanje inhibitornog neurotransmitera iz živčanih završetaka i tako uzrokuje generalizirani tonički spasticitet, na koji se obično nadovezuju intermitentni tonički grčevi. Jednom vezan, toksin se ne može neutralizirati.
Tetanus simptomi
Osnovni simptomi tetanusa su grčevi i ukočenost mišića.
Simptomi ukočenosti mišića se javljaju ovim redoslijedom:
- U većini slučajeva, najprije se ukoče mišići čeljusti.
- Ukočenost se zatim proširi na mišiće vrata i grla pa zaražena osoba ima problema s gutanjem.
- Ukoliko se ukoče i mišići prsa, osoba neće moći niti pravilno disati pa postoji vrlo visoka mogućnost od gušenja.
- Kod nekih osoba ukoče se i mišići abdomena i udova.
- U najtežim slučajevima, bakterija pogodi i mišiće kralježnice, osobito kod djece.
Ostali simptomi tetanusa, nevezani uz ukočenost mišića, su:
- osjetljivost na dodir
- proljev
- krvava stolica
- glavobolja
- mučnina
- temperatura
- natečeno grlo
- ubrzano lupanje srca
- znojenje
Tetanus: inkubacija
Bakteriji treba od dva dana do dva mjeseca da počne pokazivati prve učinke na zaraženo tijelo. Najčešće se prvi simptomi pojave 14 dana nakon zaraze. U pravilu, što je mjesto infekcije udaljenije od živčanog sustava, to će bakteriji trebati više vremena da ga napadne.
Dijagnoza
Za dijagnozu je ključan podatak o nedavnoj povredi kod bolesnika s ukočenošću mišića ili spazmima. Tetanus se može zamijeniti s bakterijskim ili virusnim meningoencefalitisom, no očuvana svijest, normalan nalaz cerebrospinalnog likvora i mišićni spazmi ukazuju da se radi o tetanusu. Trizmus valja razlikovati od peritonzilarnog ili retrofaringealnog apscesa ili nekog drugog lokalnog uzroka. Fenotijazini mogu izazvati ukočenost sličnu tetanusu.
C. tetani se ponekad može izolirati iz rane, no taj nalaz nije odlučujući za dijagnozu.
Tetanus – liječenje
Budući da ne postoji lijek za tetanus, liječenje se sastoji od rane skrbi, lijekova za ublažavanje simptoma i suportivne njege:
Rana skrb – čišćenje rane je bitno za sprječavanje razvoja spora tetanusa. To uključuje uklanjanje prljavštine, stranih predmeta i mrtvog tkiva iz rane.
Lijekovi – liječnik vam može propisati antitoksin tetanusa, koji će neutralizirati toksine koji još nisu vezani za živčano tkivo. Antibiotici, oralni ili putem injekcije, također mogu biti propisani. Nakon infekcije tetanusom, morat ćete primiti cjepivo protiv tetanusa kako bi se spriječilo buduće infekcije tetanusom. Liječnici obično koriste sedative za kontrolu grčeva mišića. Ostali lijekovi, kao što su magnezij sulfati i određeni beta blokatori, mogu se koristiti kako bi se prisilno reguliralo mišićnu aktivnost, poput otkucaja srca i disanja. U tu svrhu može se koristiti i morfij ili sedativi.
Suportivna njega – infekcija tetanusom često zahtijeva dugo razdoblje liječenja u okruženju intenzivne njege. S obzirom na to da sedativi mogu dovesti do plitkog disanja, možda ćete privremeno morati biti na respiratoru.
Tetanus – samoliječenje
Ubodne rane ili druge duboke posjekotine, životinjski ugrizi ili posebno prljave rane, mogu povećati rizik od infekcije tetanusom.
Ako su rane duboke i nečiste, a osobito ako niste sigurni u vaš status imunizacije, odmah se obratite liječniku. Ostavite nečistu ranu otvorenom, kako bi se izbjeglo skupljanje bakterija.
Vaš liječnik će možda morati očistiti ranu, propisati antibiotik i dati vam revakcinaciju cjepiva. Ako ste prethodno bili cijepljeni, vaše tijelo treba brzo napraviti potrebna antitijela kako bi vas zaštitilo protiv tetanusa.
Ako imate manje rane, sljedeći koraci će vam pomoći kod sprječavanja tetanusa:
- Kontrola krvarenja – ako rana krvari, izravnim pritiskom zaustavite krvarenje.
- Držite ranu čistom – nakon što zaustavite krvarenje, temeljito isperite ranu čistom tekućom vodom (ili slanom otopinom, ako vam je dostupna) te očistite područje oko rane sapunom i ručnikom, a ako su krhotine u rani, hitno potražite liječnika.
- Nanesite antibiotsku kremu ili mast – nakon što ste očistili ranu, nanesite tanak sloj antibiotske kreme ili masti, kao što su Neosporin i Polysporin. Ovi antibiotici neće ubrzati liječenje rane, no mogu spriječiti razvoj bakterija i infekcije. Određeni sastojci ove masti mogu uzrokovati blagi osip kod nekih ljudi. Ako se osip pojavi, prestanite koristiti mast.
- Pokrijte ranu – izloženost zraku može ubrzati ozdravljenje, no zavoji mogu pomoći zadržati ranu čistom i spriječiti infekcije štetnim bakterijama. Plikovi koji se cijede su posebno ranjivi, držite ih pokrivenima dok se ne pretvore u krastu.
- Redovito mijenjajte zavoje – promijenite zavoj barem jednom dnevno ili kada postane mokar ili nečist, kako biste spriječili infekciju. Ako ste alergični na ljepilo, koje se koristi kod nekih zavoja, upotrijebite zavoj bez ljepila, sterilnu gazu ili papirnatu traku.
Tetanus – prirodni lijek još uvijek nije pronađen, ali se mnogi ljudi kunu u preparate od češnjaka za liječenje tetanusa. Ne može se sa sigurnošću reći da djeluje, ali više o ljekovitosti češnjaka pročitajte ovdje.
Cijepljenje protiv tetanusa je jedina prava zaštita
Tetanus je teška bolest koja se može spriječiti samo odgovarajućom imunizacijom jer se prebolijevanjem infekcije ne stječe imunitet. Nakon uvođenja obvezne imunizacije u Hrvatskoj se još uvijek prijavljuju sporadična oboljenja od tetanusa i to samo kod osoba starije životne dobi.
Uvođenje obvezne imunizacije 1955. godine dovelo je do postupnog pada mortaliteta od tetanusa u Hrvatskoj tako da se u posljednjih deset godina bilježi prosječno troje oboljelih na godinu. Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 18 godina i sa 60 godina.
Seroprofilaksa protiv tetanusa obvezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu cijepljene protiv tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina. Cijepljenje je najuspješnija i najjeftinija metoda sprečavanja zaraznih bolesti. Rezultati su pokazali postupno smanjenje incidencije tetanusa nakon uvođenja obvezne imunizacije.
