Uganuće gležnja

Uganuće gležnja – uzrok, simptomi i liječenje

Simptomi

Uganuće gležnja je ozljeda ligamenata koji okružuju i spajaju kosti potkoljenice i stopala. Ozljeda se događa prilikom iznenadnog iskretanja gležnja preko mogućnosti njegovog prirodnog opsega pokreta što može dovesti do istegnuća ili pucanja ligamenata koji povezuju kosti u gležnju.

Svi ligamenti imaju određeni opseg pokreta i granice koje im omogućuju da zglobove održavaju stabilnima. Kada su ligamenti gležnja istegnuti preko svojih prirodnih granica uzrokuju ozljedu gležnja koju nazivamo uganuće. Ova ozljeda česta je kod sportaša i rekreativaca koji su tjelesno aktivni, ali događa se i svakodnevno pri uobičajenim aktivnostima kao što su hodanje i spuštanje stepenicama.

Uganuće gležnja – uzroci

Primjeri situacija koje mogu dovesti do uganuća gležnja uključuju:

  • pad koji uzrokuje uganuće gležnja,
  • nespretan doskok ili okret,
  • hodanje ili vježbanje na neravnoj površini,
  • pad ili nespretan korak u visokim potpeticama.

Uganuće gležnja se može podijeliti u stadije:

  • Uganuće gležnja koje uključuje istegnuće mekih tkiva (ligamenata i mišića), bez puknuća, prisutnost boli i otoka, minimalna ograničenost pokreta, manji hematom, oporavak traje između 3 – 10 dana.
  • Uganuće gležnja koje uključuje parcijalnu rupturu mekih tkiva – snažna bol, oteklina, hematom, ograničenost pokreta, vrijeme oporavka iznosi i do 6 tjedana.
  • Uganuće gležnja koje uključuje potpunu rupturu mekih tkiva – potencijalna fraktura kosti, vrijeme oporavka ovisi o posljedicama ozljede, odnosno o tome koliko je ozljeda komplicirana.

Istegnuće ligamenata gležnja jedna je od najčešćih sportskih ozljeda koja iznosi oko 25 % svih sportskih ozljeda. Gotovo da nema osobe koja se aktivno bavi sportom ili plesom, a da nije nezgodno nagazila i osjetila neugodnu bol u gležnju.

Ozljeda lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja jest najčešća sportska ozljeda, koja čini i do 25% svih sportskih ozljeda. No, do te ozljede dolazi i pri svakodnevnim aktivnostima pa ne treba čuditi podatak da se u SAD-u svakodnevno zbog te ozljede javlja oko 23 000 ljudi liječniku. Istraživanje provedeno u skandinavskim državama potvrđuje tako veliku incidenciju i prema tom izvješću između 7 i 10% bolesnika pregledanih u hitnom prijemu dolazi upravo radi uganuća gležnja.

Simptomi

Istegnuće jest najblaži stupanj ozljede pri čemu je uvijek riječ o istegnuću prednje talofibularne sveze. Ozljeđenik se žali na blagu bol na pritisak i to najčešće na polazištu sveze na lisnoj kosti, a javlja i blažu bolnost prilikom kako aktivnih tako i pasivnih pokreta gležnja. Može potpuno opteretiti stopalo prilikom hoda uz pojavu samo blaže bolnosti. Prisutna je manja oteklina gležnja.

Drugi stupanj ozljede karakterizira puknuće prednje talofibularne sveze te djelomično puknuće kalkaneofibularne sveze. Ozljeđenik se žali na bol u mirovanju te na njeno izrazito pojačanje pri izvođenju kako aktivnih tako i pasivnih pokreta. Ta bol znatnije onemogućuje normalan hod. Prisutna je veća oteklina zgloba uz vidljive ekhimoze i hematom.

Treći stupanj ozljede karakterizira potpuno puknuće prednje talofibularne sveze i kalkaneofibularne sveze, a katkad je prisutno i djelomično puknuće stražnje talofibularne sveze kao i zglobne čahure. Bol je tako snažna da onemogućuje hod, a izrazito se pojačava i pri samom pokušaju pokreta zgloba. Valja istaknuti značajno ograničenje pokretljivosti zgloba zbog velike otekline zgloba i hematoma.

Liječnik će vas uputiti na operativni zahvat ako je došlo do ozbiljnog oštećenja ligamenata dok kojih je nestabilnost gležnja često je vidljiva i bez pregleda. Ovisno o vrsti ozljede primijenit će se jedna od dvije vrste zahvata:

  • artroskopija
  • rekonstrukcija

Nakon operativnog zahvata bit će vam potrebna i fizikalna terapija, a oporavak može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci.

Mjere samopomoći

Liječničku pomoć trebalo bi potražiti ako osjećate simptome ozljeda II. i III. stupnja, a u svakom slučaju je korisna i potrebna samopomoć koja uključuje sljedeće postupke:

Mirujte
Tijekom barem 24 sata od trenutka kad je došlo do ozljede nastojte kretanje svesti na najmanju moguću mjeru. Nemojte nositi terete, a ako je riječ o ozljedama II. i III. stupnja, tada nemojte ni na koji način opterećivati tu nogu. Ako je potrebno i imate mogućnost, koristite štake za kretanje.

Hladite gležanj
Hladnim oblozima i/ili lokalnim pripravcima za hlađenje koji u sebi sadrže mentol, smanjit ćete bolnost, utjecati na smanjenje otekline i spriječiti ili barem ublažiti stvaranje modrice (hematoma). Ako koristite led, nemojte ga stavljati izravno na kožu, nego ga umotajte u tkaninu poput gaze. Takav oblog nemojte držati na koži dulje od desetak minuta, a postupak ponavljajte svaka dva do tri sata. Ako koristite pripravke za hlađenje, lagano ih utrljavajte na ozlijeđeno mjesto te svakako nakon toga operite ruke kako biste izbjegli da vam pripravak dođe u dodir s očima.

Koristite elastičan zavoj
On može pomoći da otečenost gležnja bude manja, odnosno da se hematom proširi na veću površinu. Pa ipak, treba znati kako zavoj ispravno staviti. Motanje počinjete na stopalu, odnosno od korijena prstiju do ispod koljena. Pritom ne zamatate nožne prste, oni ostaju slobodni, kao i peta. Nemojte previše stezati zavoj i pazite da je pritisak svuda jednakomjeran kako ne bi došlo do ometanja cirkulacije.

Držite nogu u povišenom položaju
Lezite, a pod nogu stavite jastuk kako biste utjecali na smanjenje otečenosti gležnja. Takav je položaj povoljan jer olakšava vensku i limfnu drenažu.
U fazi oporavka pratite upute liječnika kako bi oporavak bio potpun. To se upozorenje posebno odnosi na sportaše – povratak sportskim aktivnostima ne smije biti bez mjera predostrožnosti, čak i nakon povlačenja svih simptoma. Ako ste opterećeni bolom, tražite mišljenje svog liječnika (ili ljekarnika) o lokalnom antireumatiku koji bi vam mogao pomoći.

Uganuće gležnja – dijagnoza

Prilikom pregleda liječnik najviše pozornosti usmjerava prema načinu na koji je došlo do ozljede. U gotovo svakoj pa i onoj bezazlenoj situaciji, liječnik će vas poslati na rendgensko snimanje.

Liječnik će ovisno o ozljedi provesti nekoliko testova među kojima je i stabilnost gležnja – test prednje ladice i inversion stress test. O rendgenskoj slici ovisi daljnje liječenje. U nekim slučajevima je potrebno staviti longetu.

Liječenje uganuća gležnja

Danas je osnova liječenja ligamentarne ozljede gležnja tzv. funkcionalno liječenje i smatra se da u liječenju nema mjesta dugotrajnoj imobilizaciji zgloba. Naime, imobilizacija može rezultirati ograničenjem pokretljivosti (kontrakturom zgloba), atrofijom mišića potkoljenice i stopala te gubitkom propriocepcije. Ipak valja istaknuti potrebu činjenja longete od sadre ili plastičnih materijala svim bolesnicima odmah nakon ozljede i to radi sprečavanja tendencije bolnog i otečenog gležnja da postavi stopalo u ispruženi položaj i to tako da bude još i blago uvrnuto prema unutra, a taj položaj ne samo da postavlja već ozlijeđene ligamente u loš položaj za cijeljenje nego značajno usporava dobivanje punog opsega pokreta.

Nakon prvih 72 sata tijekom kojih se ta longeta može nositi čitavo vrijeme ona se tijekom daljnjeg liječenja koristi samo tijekom noći. Naime, nakon tog vremena se zglob tijekom dana zaštićuje ortozom koja omogućuje kretnje stopalom prema gore i dolje, ali ne i u stranu čime se daje poticaj i poboljšava proces cijeljenja ligamenata. Najbolje rezultate daje nošenje ortoze ispunjene zrakom ili gelom, a takav princip liječenja se može provesti i ako ozljeđenik nosi ortozu za gležanj na vezivanje.

Već tijekom inicijalne etape liječenja ozljeđenika valja uputiti da provodi vježbe za održavanje pokretljivosti zgloba, a od velike je važnosti i potreba za što ranijim započinjanjem opterećivanja ozlijeđene noge i to isprva uz pomoć podlaktičnih štaka.

Cilj druge etape liječenja, koja u pravilu započinje oko tjedan dana nakon ozljede i koja obično traje oko tri tjedna jest dobivanje punog opsega pokreta te započinjanje provođenja vježbi jačanja mišića aktivnih stabilizatora zgloba od kojih su najvažniji peronealni mišići te započinjanje provođenja vježbi propriocepcije na balansnoj dasci i to isprva obavezno na obje noge.

Tijekom treće etape, koja obično traje oko tri tjedna prelazi se s izvođenja izometričkih vježbi snaženja muskulature na dinamičke vježbe snaženja prilikom kojih se najčešće čine vježbe s elastičnom gumom za vježbanje. Osim toga, tijekom ove etape čine se vježbe podizanja na prste te izmjeničnog hodanja na prstima i petama. Vježbe propriocepcije se započinju činiti samo na ozlijeđenoj nozi i to s vremenom i zatvorenih očiju. Naravno da trajanje i druge i treće etape može biti i nešto kraće jer ovisi u prvom redu o stupnju ozljede, odnosno ukoliko nema jače boli kada se dobije pun opseg kretnji tada se može brže napredovati tijekom druge i treće etape liječenja.

Zadnja etapa funkcionalnog liječenja započinje s trčanjem i potom se prelazi na specifični sportski trening, a savjetuje se nošenje ortoze za gležanj na vezivanje tijekom tog razdoblja.


Kirurško liječenje je danas rezervirano samo za bolesnike koji nakon provedenog liječenja imaju tegobe. Ukoliko je osnovna tegoba bol tada se savjetuje detaljna dijagnostička obrada i to u prvom redu magnetska rezonanca zbog mogućeg koštano-hrskavičnog oštećenja gležanjske kosti, a ukoliko se uz bol javljaju i povremene otekline uz ograničenje pokretljivosti tada treba sumnjati na tzv. anterolateralni sinovijalni sindrom sraza (engl. anterolateral impingement of the ankle). U oba slučaja od pomoći je artroskopija gležnja. No, s druge strane ukoliko je osnovna tegoba osjet nestabilnosti u zglobu ili pak ponavljajuće ozljede tada se savjetuje jedan od brojnih kirurških zahvata kojim se pojačavaju i/ili rekonstruiraju ligamenti lateralnog kompleksa. Danas se najviše rabi Broströmova metoda nakon koje je potrebna rehabilitacija između 4 i 6 mjeseci do ponovnog započinjanja sportske aktivnosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.