Vrat je definiran sa sedam kralježaka koji se nazivaju vratna kralježnica (gornji dio kralježnice). To je složena kombinacija radnih dijelova – mišića, ligamenata, kralježaka, krvnih žila,… koji podržavaju vašu glavu.
Ako dođe do oštećenja živaca, kralježaka ili drugih dijelova vrata, to može dovesti do napetosti mišića, odnosno boli.
Ukočenost vrata – uzrok
Daleko najčešći uzrok ukočenog vrata jest istegnuće vratnog mišića ili mekog tkiva koje ga okružuje. To se može dogoditi zbog:
- spavanje s glavom u neprirodnom položaju,
- nagli trzajevi (u sportu, tijekom vožnje),
- ponavljajuće okretanje glave na istu stranu (primjerice plivanje kraulom),
- pognutost i nepravilno držanje dok se sjedi za stolom i služi računalom ili glava usmjerena prema dolje za vrijeme tipkanja na mobitelu,
- stres ili anksioznost koji mogu uzrokovati napetost u mišićima vrata.
Ostali rjeđi uzroci koji mogu uzrokovati ukočenost vrata i koji nose sa sobom zahtjevniju terapiju su:
- ozljeda i oštećenje vratne kralježnice (frakture, iščašenja, prolaps diska, osteoartritis),
- hematom (krvarenje) u epiduralnom i subarahnoidalnom prostoru kralježnične moždine,
- meningitis,
- peritonzilarni i duboki vratni apsces (gnojna nakupina),
- vratni limfadenitis,
- Guillain-Barré sindrom,
- miastenija gravis,
- tumor mozga.
Ukočenost vrata i ramena
Većinom isti razlozi ukočenosti vrata obuhvaćaju i ukočenost ramena, potrebno je još nadodati:
- upala tetiva od prekomjernog korištenja,
- nestabilnost ramenog zgloba,
- frakture ključne ili nadlaktične kosti,
- sindrom smrznutog ramena,
- ukliješten živac.
Ukočenost vrata – simptomi
Variraju u intenzitetu, od blage neugode do vrlo bolne, probadajuće i ograničavajuće boli. Ukoliko se uzmu u obzir samo najčešći uzroci ukočenosti vrata, njihovi simptomi su približno slični :
- bol,
- ukočenost ,
- ograničeno okretanje vrata,
- glavobolja,
- slabost u ruci.
Kod ostalih mogućih uzroka ukočenosti vrata najbitnije je prepoznati znakove meningitisa i hitno se javiti liječniku:
- zakočenost šije, nemogućnost spuštanja brade na prsa,
- visoka tjelesna temperatura,
- fotofobija (nepodnošenje svijetla).
Dijagnostika i klinički pregled
Dijagnoza bolnog sindroma vratne kralježnice postavlja se tek poslije dobro uzete anamneze, kliničkog pregleda i rendgenološke obrade vratne kralježnice (AP-anteroposteriorne, LL-laterolateralne, polukose i funkcionalne snimke), a rjeđe su potrebni CT (kompjutorizirana tomografija), NMR (nuklearna magnetska rezonancija) i EMNG (elektromioneurografija) gornjih ekstremiteta te laboratorijska obrada.
Važne informacije se doznaju od samog bolesnika: gdje, kada i kako su počeli bolovi, putevi širenja, je li postojao povod za njihovu pojavu (nagli trzaj, trauma), jesu li bolovi počeli naglo ili postupno, koji čimbenici pojačavaju ili smanjuju intenzitet bolova, kakva je kvaliteta bolova (tupi ili oštri – sijevajući), jesu li se prije pojavljivale iste tegobe, postoje li smetnje osjeta (trnci), boluje li od drugih bolesti, način na koji obavlja svoj posao (sjedeći, stojeći, druga dodatna opterećenja).
Klinički pregled obuhvaća inspekciju (gledanje), palpaciju (pipanje), ispitivanje opsega pokreta vratne kralježnice, osjeta, refleksa i mišićne snage. Inspekcijom se utvrdi stanje kože, postojanje oteklina, asimetrije u visini ramena, lopatica i stanje fiziološke zakrivljenosti vratne kralježnice (lordoza).
Gledano sa strane, vratna kralježnica normalno je udubljena prema naprijed. Međutim, u slučaju bolnoga vratnog sindroma, ona se izravnava, dok se rjeđe izbočuje prema natrag (kifoziranje). Dodirom uz lagani pritisak opipavamo trnaste nastavke i mišiće uz vratnu kralježnicu. Bol i napetost mišića (pojačan mišićni tonus), a katkad i prisutnost bolnih “kvržica” (miogeloze) u mišićima, upućuju na dijagnozu.
Pokretljivost vratne kralježnice ispituje se aktivno i pasivno u svim smjerovima: pomicanje vrata naprijed (inklinacija), natrag (reklinacija), na stranu (laterofleksija), okretanje oko osi (rotacija). U cervikalnom sindromu najprije su ograničeni pokreti u stranu i oko osi, premda sve kretnje mogu biti ograničene.
Kad se procjenjuje rendgenogram, važno je znati da mogu biti vidljive rendgenske promjene bez ikakvih kliničkih smetnji, odnosno da je potpuno uredan rendgenski nalaz kod izraženoga kliničkog sindroma.
Liječenje ukočenog vrata
Pristup liječenju vratnoga bolnog sindroma razlikuje se u akutnoj i kroničnoj fazi.
U akutnoj fazi, kad su bolovi intenzivni, a vratna kralježnica ukočena, cilj liječenja je smanjenje bolova i popuštanje mišićnog spazma, odnosno prekinuti začarani krug bol – spazam – bol. To postižemo primjenom analgetika i/ili nesteroidnih protuupalnih lijekova u punoj dozi i kortikosteroida koji djeluju na bolnu i upalnu komponentu procesa, a miotonoliticima i sedativima djelujemo na popuštanje mišićnog spazma. Tijekom te faze potrebno je mirovanje vratne kralježnice u mekom ovratniku (Schantzov ovratnik) tijekom dana i noći, a poslije samo tijekom noći dok traju simptomi. Lokalno, na kožu iznad mišića koji se nalaze uz vratnu kralježnicu, primjenjuje se masaža ledom (kriomasaža).
U kroničnoj fazi, kad se smanji intenzitet bolova, a kralježnica postane pokretljivija, primjenjuju se, prema potrebi, analgetici ili nesteroidni protuupalni lijekovi. Za popuštanje bolova i spazma primjenjujemo toplinske procedure, masažu, elektroterapiju i trakciju (istezanje). Toplinske procedure primjenjuju se u obliku toplih obloga, toplih kupki, tuširanja, infracrvene svjetiljke ili terapijskog ultrazvuka.
Sve navedene procedure (toplinske, elektro i masaža) služe kao uvod u kineziterapiju (terapija pokretom, medicinska gimnastika). Vježbe istezanja, izometričke vježbe za snaženje mišića, rasteretne vježbe i vježbe posture (držanja) provode se pod nadzorom fizioterapeuta. Valja istaknuti važnost medicinske gimnastike u ponovnom vraćanju i/ili održavanju funkcije vratne kralježnice.
Liječenje bolnog sindroma vratne kralježnice može se uspješno provesti i metodama kiropraktike, ali samo u rukama dobrih stručnjaka. Operativno liječenje bolnog sindroma vratne kralježnice rijetko je potrebno.
U prevenciji bolova u vratu važna je edukacija. Zaštitnim položajima i pokretima pri radu, usklađivanjem visine radne površine i stolca, korištenjem valjkastog jastuka, spavanjem na boku ili leđima, izbjegavanjem dulje vožnje automobilom i drugim postupcima smanjuje se stres na vratnu kralježnicu. Svakodnevno 20-minutno vježbanje održat će mišiće vratne kralježnice dovoljno snažnima kako bi sačuvali funkciju i ublažili brojne traume kojima je vratna kralježnica svakodnevno izložena.
