Upala mokraćnog mjehura (poznata još pod nazivom cistitis) uzrokovana je razmnožavanjem bakterija u mokraći, zbog čega govorimo i o bakterijskom cistitisu. Ovo stanje prvenstveno zahvaća žensku populaciju uslijed specifičnosti građe donjeg urogenitalnog trakta (kratka uretra te neposredna blizina vaginalne i fekalne bakterijske flore). Oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, a gotovo dvije trećine žena će jednom u životu imati cistitis.
Rizični čimbenici kod upale mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala
Kod zdravih ljudi mokraća je sterilna, a do mokraćne infekcije dolazi nakon što bakterija uđe kroz mokraćnu cijev u mokraćni mjehur i počne se u njemu razmnožavati. Žene su u većem riziku za razvoj infekcije mokraćnog sustava od muškaraca zbog kratke mokraćne cijevi uslijed čega se bakterije lakše unesu u mokraćni mjehur kod pražnjenja crijeva i spolnog odnosa. Čimbenici koji povećavaju šansu da bakterije uđu u mokraćni mjehur su:
- spolni odnos,
- upotreba tampona, dijafragme i spermicidnih sredstava,
- nedovoljna higijena,
- zadržavanje mokraće i odgađanje mokrenja,
- povećanje prostate kod muškaraca,
- razdoblje menopauze kod žena,
- opstrukcija normalnog toka mokraće uslijed kamenca, tumora,
- prisutnost urinarnog katetera,
- anatomske i funkcionalne promjene mokraćnog sustava (vezikoureteralni refluks kod djece),
- metaboličke i endokrine bolesti, poput šećerne bolesti,
- spolne bolesti,
- trudnoća.
U većini slučajeva uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje su normalni stanovnici debelog crijeva odakle se prenesu u mokraćni mjehur i izazovu infekciju. Najčešći uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterija Escherichia coli (uzrokuje preko 80% urinarnih infekcija), enterokoki, Proteus mirabilis, Staphylococcus saprophyticus i Pseudomonas aeruginosa.
Simptomi upale mjehura
Smetnje koje se javljaju su bolno mokrenje, pečenje prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina mokraće, kao i jaki nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv u mokraći. Mokraća je često tamna, gusta, neugodna mirisa, a do povišene tjelesne temperature rijetko dolazi. Dijagnoza cistitisa se potvrđuje analizom urina.
Infekcije mokraćnog mjehura obično izazivaju čestu, neodoljivu potrebu za mokrenjem i pečenje ili bol tijekom mokrenja. Bol se obično osjeća iznad stidne kosti u križima. Još jedan simptom je često mokrenje tijekom noći. Mokraća je često zamućena te može sadrži vidljivu krv u oko 30% ljudi.
Ponekad infekcija mokraćnog mjehura ne izaziva simptome pa se otkrije slučajno prilikom pregleda mokraće (sedimenta) pri sistematskom pregledu ili iz nekog drugog razloga. Kod nekompliciranog cistitisa simptomi mogu proći spontano, bez liječenja.
Simptomi ukratko:
- Mutna mokraća ili mokraća u kojoj su vidljivi tragovi krvi.
- Mokrite češće nego inače.
- Mokraća neugodnog mirisa.
- Bol ili osjećaj pečenja tijekom mokrenja.
- Stalni osjećaj pritiska u mjehuru i sile na WC.
- Grčevi ili pritisak u donjem dijelu abdomena ili dijelu leđa.
- Visoka temperatura s jakim bolom u predjelu bubrega.
Kako se može spriječiti upala mjehura?
Potrebno je piti puno tekućine, a preporuča se konzumiranje soka ili čaja od brusnica. Također, važno je ne zadržavati i isprazniti mjehur čim se osjeti potreba za time. Važno je i pravilno brisanje nakon nužde, kao i izbjegavanje korištenja parfumiranih proizvoda za intimnu higijenu.
Dijagnoza upale mjehura
Liječnik može dijagnosticirati infekciju mokraćnog mjehura na osnovi njezinih tipičnih simptoma. Za analizu mokraće se uzima srednji mlaz, kako mokraća ne bi bila onečišćena bakterijama iz rodnice ili s vrška penisa. Osoba mokri u sanitarni čvor, zatim prestane, te nastavi mokriti u sterilnu posudicu. Mokraća se pregledava mikroskopom kako bi se vidjelo sadrži li crvene ili bijele krvne stanice ili druge tvari. Bakterije se prebrojavaju a uzorak se uzgaja kako bi se utvrdila vrsta bakterije. Ako osoba ima infekciju, obično je jedna vrsta bakterija prisutna u vrlo velikom broju.
U muškaraca, srednji mlaz mokraće obično je dovoljan za postavljanje dijagnoze. U žena su ovi uzorci ponekad onečišćeni bakterijama iz rodnice. Kako bi se izbjeglo onečišćenje mokraće, liječnik često mora uzeti uzorak mokraće neposredno iz mokraćnog mjehura, pomoć katetera.
Vrlo je važno pronaći uzrok infekcija koje se često ponavljaju. Liječnici mogu učiniti i rendgenske pretrage s primjenom kontrasta pri čemu se kontrastno sredstvo uštrca bolesniku u venu, a zatim rendgenski prati njegovo izlučivanje u mokraću putem bubrega. Rendgenske slike daju uvid u bubrege, mokraćovode i mokraćni mjehur. Cistouretrografija, kod koje se kontrastno sredstvo uvodi u mokraćni mjehur te se rendgenski snima njezin izlazak, je dobar način pronalaženja mogućeg vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode, osobito u djece a može otkriti i svako suženje mokraćne cijevi. Retrogradni urogram, kod kojeg se kontrastno sredstvo uvodi ravno u mokraćnu cijev, koristan je za pronalaženje suženja, izbočenja ili nenormalnih povezanosti (fistula) mokraćne cijevi i kod žena i kod muškaraca. Gledanje neposredno u mjehur uz pomoć instrumenta (cistoskopija) može pomoći pri postavljanju dijagnoze u slučajevima kada se infekcija mjehura ne popravlja unatoč liječenju.
Upala mjehura – liječenje
Blagi slučajevi upale mjehura mogu nestati spontano, bez liječenja. No, radi opasnosti od širenja infekcije na bubrege, obično se preporučuje liječenje.
Prvo i najjednostavnije što se može poduzeti je unošenje mnogo tekućine u obliku čiste vode ili čajeva kako bi se isprale bakterije iz mokraćnog mjehura. Tako se kod blage upale mjehura može odstraniti veći dio bakterija, a ostalo će obrambeni mehanizam organizma sam ukloniti.
Kod jačih upala prepisuju se oralni antibiotici koji se obično uzimaju tijekom 3 dana. Mogu se produžiti na 7 do 10 dana u slučaju upornije infekcije.
Ako su česti recidivi, odnosno vraćanje infekcije nakon liječenja, liječnik može prepisati male doze antibiotika koji se uzimaju neprekidno kako bi spriječili povratak upale. Takve male doze uzimaju se svakodnevno, nekoliko puta tjedno ili nakon spolnog odnosa. Od antibiotika se koriste: kotrimoksazol, nitrofurantoin, amoksicilin i fluorokinoloni.
Liječnik može prepisati i druge lijekove koji će smanjiti bol i nelagodu simptoma pa se tako atropin prepisuje za opuštanje mišića, a fenazopiridin za smanjivanje boli i upale.
Simptomi se mogu ublažiti i “kućnim lijekom”, ispijanjem vode sa žličicom sode bikarbone kako bi se mokraća učinila lužnatom, odnosno kako bi se smanjila kiselost mokraće pa tako i osjećaj pečenja prilikom uriniranja.
Česte upale mjehura koje su uzrokovane nekom fizičkom zaprekom toka mokraće moraju se liječiti kirurškim zahvatom. To je potrebno najčešće ženama kojima se nakon poroda spustila maternica ili mokraćni mjehur.
Cistitis je neugodan, ali obično dobro odgovara na liječenje.
Upala mjehura kod djece
Uzrok upale mjehura kod djece često je zadržavanje mokraće. Naime, redovitim mokrenjem izbacuju se potencijalne štetne bakterije iz mokraćnog sustava. Djeca su sklona predugo držati mokraću, ponekad jer jednostavno zaborave da trebaju urinirati, a ponekad im je neugodno reći kako trebaju na toalet.
Zadržavanje mokraće drži kontrahirane (u napetosti) mišiće urinarnog sustava zbog čega se oni ne mogu potpuno opustiti prilikom mokrenja pa se mjehur ne isprazni do kraja. Takvo stanje je vrlo pogodno za razmnožavanje bakterija u mjehuru.
Upale mjehura kod djece su česte i u trenucima kada se puno tekućine izlučuje iz tijela na druge načine; znojenjem preko ljeta ili tijekom bolesti praćenih povišenom temperaturom, proljevom ili povraćanjem. Tada se rijetko mokri, što potiče razvoj bakterija u mjehuru.
Novorođenčad nema tipične simptome upale. Kod njih simptomi ne moraju uopće upućivati na probleme s mokraćnim sustavom.
Najčešće se pojavljuju:
- teškoće prilikom hranjenja,
- žutica,
- mučnina i povraćanje,
- proljev,
- grčevi u trbuhu,
- stagniranje (ne razvijanje) tjelesne težine.
U tim slučajevima, ako sumnjate na upalu mjehura, najbolji indikator može biti neugodan miris mokraće ili noćno mokrenje u djece koja su već naučila to regulirati.
Upala mjehura u trudnoći
Upale mjehura su češće u trudnoći, a razvije ih 1 – 10 trudnica, najčešće od 1. do 6. mjeseca trudnoće.
Maternica koja u tom periodu naglo raste može vršiti pritisak na mjehur i mokraćovod otežavajući prolaz urinu, zbog čega se povećavaju šanse za razvoj bakterija u mjehuru.
Učestalo mokrenje u trudnoći je uobičajeno, stoga se rijetko prepoznaje kao simptom upale mjehura. Ipak, kod svake sumnje potrebno je odmah otići liječniku jer se u trudnoći vrlo lako infekcija može proširiti na bubrege.
Na sreću, izbjegavanjem unošenja bakterija u mokraćnu cijev moguće je spriječiti nastanak upale.
Zato je, posebno u trudnoći, važno znati kako prevenirati razvoj infekcije.
Prirodno liječenje
Za ublažavanje simptoma i liječenje upale mjehura, osim antibiotika, koriste se biljni lijekovi i pripravci dostupni u ljekarnama bez recepta. Najpoznatiji i najkorišteniji su čajevi s listom medvjetke (uvin čaj, urološki čajevi). List medvjetke djeluje kao uroantiseptik – uništava bakterije koje se nalaze u urinu. Uglavnom se u čajnim mješavinama kombinira s biljkama koje pospješuju izlučivanje urina i djeluju protiv grčeva kako bi se što prije ublažili simptomi upale i pojačalo djelovanje same medvjetke. Tako se u urološkim čajevi nalaze list medvjetke, list breze, list ortosifona, korijen zečjeg trna, list koprive, list zlatnice i dr.
Slično djelovanju uvin čaja, djeluje i list brusnice. Brusnica je svima poznata kao biljka urinarnog trakta, ali potrebno je razlikovati djelovanje lista i ploda brusnice. List brusnice djeluje tako da uništava bakterije u urinu, dok plod brusnice sadrži spojeve koji onemogućuju vezanje bakterija na stijenke mokraćnog trakta. List medvjetke ne smije se kombinirati s plodom brusnice.
Glavninu svojeg djelovanja plod brusnice ostvaruje preko D-manoze, jednostavnog šećera koji se nepromijenjen izlučuje urinom. Istraživanja pokazuju da je D-manoza najučinkovitiji prirodni lijek za ispiranje E.coli iz urinarnog trakta. Preporučena dnevna doza D-manoze je 2 g, a ovaj šećer dostupan je kao samostalni standardizirani pripravak ili u pripravcima s ekstraktom ploda brusnice. Prirodni načini liječenja upale mjehura vrlo su učinkoviti kako kod blažih upala, tako i kod ponavljajućih upala mokraćnog mjehura. Osobe koje su sklone čestim upalama mjehura koriste prirodne načine i za prevenciju ponavljanja upale. Na taj način može se izbjeći česta primjena antibiotike. Prevencija upale mjehura provodi se kroz duži vremenski period (barem 6 mjeseci) svakodnevnim uzimanjem D-manoze ili ploda brusnice. Osobe sklone kroničnim uroinfektima trebaju pripaziti i na životne navike. Pravila kojih bi se trebali držati su:
- Uzimanje dovoljne količine vode (barem 2 litre dnevno)
- Redovito mokrenje bez odgađanja
- Izbjegavanje uske odjeće i donjeg rublja
- Higijena genitalne regije prije i nakon spolnog odnosa
Unošenje većih količina vitamina C također može učiniti urin nepovoljnim za razvoj bakterija, a također ojačava imunološki sustav pa tako može biti učinkovitiji u borbi protiv infekcije.
Češnjak je također vrlo učinkovit u podizanju imuniteta i borbi protiv loših bakterija, stoga ga povećajte u prehrani ako bolujete od upale mjehura.
Kao tradicionalan lijek za upalu mjehura koristi se i uvin čaj, međutim nikako u kombinaciji sa sokom od brusnica i vitaminom C. To su kiseli sastojci, a uvin čaj bolje djeluje u lužnatoj sredini pa tako istovremeno uzimanje brusnica i ovog čaja međusobno poništava učinak.
