Upala uha – uzrok, simptomi i liječenje

Jeste li znali da neliječena upala uha može uzrokovati trajne posljedice na sluh? Ako imate osjećaj pritiska ili punoće u uhu, ako primijetite da slabije čujete, obavezno posjetite liječnika, kako bi se na vrijeme krenulo s terapijom.

Upala uha učestala je pojava kod djece i kod odraslih osoba. To je bakterijska ili virusna infekcija koja djeluje na prostor iza bubnjića. Razlog nastanka upale uha odnosi se na Eustahijevu cijev koja zbog određenih razloga nije u mogućnosti propuštati zrak te tako dolazi do stvaranja većeg pritiska u uhu. U srednjem uhu zna se nakupljati tekućina, stoga može biti riječ o prilično bolnim zdravstvenim stanjima.

Upale uha često započinju običnom prehladom, točnije virusima koji se ne liječe antibioticima.

Najčešće bolesti uha su:

• infekcija i upala srednjeg uha,
• infekcija zvukovoda ili “plivačko uho”,
• kronična disfunkcija Eustahijeve cijevi – sprječava izjednačavanje atmosferskog tlaka s tlakom u uhu što dovodi do nakupljanja tekućine u srednjem uhu,
• nakupljanje cerumena u ušima (“čep” stvoren od ušnog voska),
• strano tijelo zaglavljeno u uhu,
• ozljeda uha (prilikom čišćenja štapićem za uši),
• perforacija bubnjića (puknuće zbog povećanog tlaka),
• mastoiditis – bakterijska infekcija koja nastaje nakon upale srednjeg uha.

Uzroci boli u uhu koji nisu povezani s bolestima uha mogu biti:

• infekcija i upala grla,
• upala jednjaka,
• rak,
• upale živaca,
• upala parotidne žlijezde,
• problemi s vratnom kralježnicom,
• upala sinusa,
• ukočeni mišići lica,
• barotrauma (ozljeda organa uha) – uzrokovana naglim promjenama tlaka,
• bruksizam (škrgutanje zubima ili pritisak zubima).

Upale uha i simptomi

Ako se upali koža zvukovoda, kanalića koji provodi zvuk do bubnjića, govorimo o upali vanjskog uha. Upala vanjskog uha ne mora uvijek biti bakterijske ili virusne prirode, već može biti i gljivična infekcija. Tada je uz jaku bol prisutan i neugodan svrbež. Ako je upala jaka, može dovesti do puknuća bubnjića iz kojeg tada izlazi gnoj. Ali pojačani iscjedak iz ušiju nije posljedica samo tog tipa upale, već i upale srednjeg uha.

Treći tip upale uha je upala unutarnjeg uha. Ona je najčešće virusnog porijekla i uglavnom je jedna od posljedica infekcije sinusa, odnosno gornjih dišnih puteva. Upala unutarnjeg uha može nastati i ako se upala srednjeg uha nije dovoljno dobro izliječila, pa se proširila. Ostali uzročnici ovog tipa infekcije mogu biti bolesti poput meningitisa i tumora, jake traume ili nuspojave nekih lijekova.

Kod upale unutarnjeg uha imamo nešto drugačije simptome nego kod upale vanjskog i srednjeg uha. Oni su najprije zujanje u uhu, a onda i vrtoglavica, popraćena poremećajem ravnoteže, što dovodi i do mučnine, pa i povraćanja. To je zato što se u unutarnjem uhu nalazi centar za ravnotežu, pa bolest utječe i na njega. I ovu upalu, kao i sve ostale, može pratiti slabiji sluh.

Anamneza

Sadašnja anamneza treba utvrditi smještaj, trajanje i izraženost boli, te da li je ona trajna ili povremena. Ako je povremena, važno je utvrditi je li slučajna ili se pojavljuje pri gutanju ili pokretanju čeljusti. Važni istovremeni simptomi su iscjedak iz uha, gubitak sluha i grlobolja. Bolesnika se pita je li pokušao očistiti zvukovod (npr. vatenim štapićem) ili je nedavno podvrgnut instrumentalnom zahvatu na uhu, kao i o stranim tijelima, nedavnom putovanju ili ronjenju te plivanju i drugom ponavljanom izlaganju ušiju vodi.

Osvrtom na druge organske sustave treba pitati i o simptomima kronične bolesti, poput mršavljenja i vrućica.

Ranija anamneza treba sadržavati pitanja o dijabetesu ili drugim imunokompromitirajućim bolestima, prethodnim bolestima uha (osobito infekcijama) te obilnosti i trajanju izlaganja duhanu i uzimanju alkohola.

Fizikalni pregled

Od vitalnih znakova treba provjeriti postojanje vrućice.

Pregled se usmjerava na uši, nos i grlo.

Na uški i području iznad mastoidnog nastavka traži se crvenilo i edem. U zvukovodu se traži crvenilo, iscjedak, cerumen ili strano tijelo i druge promjene. Na bubnjiću se traži crvenilo, perforacija i znakove nakupljanja tekućine u srednjem uhu (npr. izbočivanje, deformaciju, promjene normalnog svjetlosnog refleksa). Treba poduzeti kratko ispitivanje sluha bolesnika.

U grlu se traži crvenilo, eksudat na tonzilama, peritonzilarni edem i bilo koje promjene sluznice koje ukazuju na rak.

Funkciju TMZ treba utvrditi palpacijom zglobova pri otvaranju i zatvaranju usta, a treba zabilježiti trizmus ili znakove bruksizma.

Vrat treba opipati u potrazi za limfadenopatijom. U obzir dolazi i fiberoptički pregled farinksa i larinksa, osobito ako se rutinskim pregledom ne uočava razloga za bol a opisuju se simptomi koji ne potječu iz uha, poput promuklosti, otežanog gutanja ili opstrukcije nosa.

Liječenje upale uha

Za liječenje upale uha koriste se lijekovi koji će smanjiti otjecanje Eustahijeve cijevi. Upala uha se kod odraslih osoba liječi 10 – ak dana i to primjenom jačih doza amoksicilina ili penicilina. Budući da je moguća i pojava visoke tjelesne temperature, preporučuju se brufeni, panadoli i analgetici za umirenje.

Budući da upala uha može biti alergijska reakcija, za ublažavanje tegoba u tim se slučajevima koriste i antihistaminici, odnosno lijekovi protiv alergija. Važno je naglasiti da se prilikom korištenja pojedinih lijekova za povlačenje simptoma savjetujete s liječnikom ili ljekarnikom.

Nakon što vam je liječnik prepisao lijekove, vodite računa o tome da se pridržavate njegovih uputa čak i onda kada su se simptomi ublažili i djelomično povukli. Ako se ne pridržavate uputa možete potaknuti ponovno nastajanje infekcija, no ovaj put bakterije mogu biti otporne na antibiotike.

U slučaju da ste slučajno preskočili dozu, možete se savjetovati i s ljekarnikom. Jedina vrsta upale uha koja se liječi isključivo antibioticima jest kronična upala uha. Nju je teško izliječiti, a antibiotici se koriste u obliku kapi za uši.

Kronične upale uha odnose se na nakupljanje mnogo tekućine u srednjem uhu i na iznimno česte infekcije. Takva je stanja uvijek potrebno pozorno pratiti. Osim primjene antibiotika, postoje i drugi načini na koje možete smanjiti bol u uhu koja je nastala upalom uha, no o tome ćete se savjetovati s liječnikom.

Nakon što se bolest povuče, otorinolaringolog će vam preporučiti ispiranje ušiju odnosno ušnog kanala od nakupljenog gnoja. Nerijetko se preporučuje i korištenje kapi za nos. Osim kapi za nos, antibiotika, analgetika i ostalih lijekova, preporučujemo vam da se s vašim ljekarom savjetujete i oko prirodnih metoda liječenja te ljekovitih biljnih pripravaka.

Prirodno liječenje

Tradicija govori kako se u tu svrhu koristio svježi sok od čuvarkuće, koji rastvara sekret iz uha te samim time uzrokuje popuštanje pritiska u ušima. Ispiranje ušiju s čajem od kamilice također je alternativna metoda liječenja spomenutih tegoba

Izbjegavajte kombiniranje medicinskih lijekova i prirodnih pripravaka na svoju ruku! Upala uha zahtjeva disciplinu i pravilan pristup u liječenju te ne predstavlja bezazlenu stvar.
U slučaju boli ili pritiska u ušima, preporučuje se posjet liječniku jer to može značiti početak razvoja upale uha.

Nužan je pravovremeni posjet otorinolaringologu kako bi se osigurala bezbrižnost te kako ne bi došlo do određenih komplikacija.

Neki od prirodnih načina za liječenje boli u uhu su:

• toplina – dobro pomaže u borbi protiv boli u uhu tako da držite zagrijani termofor, toplu bocu s vodom ili neki drugi topli predmet na bolnom području.
• para – dobra za odčepljivanje ušnih kanala i olakšavanje boli, a možete je iskoristiti grijanjem vode u loncu i udisanjem ili nakon vrućeg tuša ili kupke.
• ulje s češnjakom – sitno nasjeckani češnjak pomiješajte s maslinovim uljem i kratko kuhajte pokušavajući istisnuti što više tekućine iz češnjaka, a ovako pripremljenu otopinu spremite u tamnu bocu i potrošite tako da kapnete dvije kapi u svako uho u periodu od 7 dana.
• jabučni ocat – može pomoći u sprječavanju razvoja infekcije, a dovoljno ga je malo nakapati u uho i ostaviti jednu minutu prije ispiranja.
• hidrogen peroksid – par kapi peroksida se nakapa na pamučnu vaticu koja se kratko umetne u uho, a tako se mogu razbiti nakupine ušnog voska.

Tekućine nikada nemojte kapati u uho ako vam je probušen bubnjić.

Komplikacije upale uha

Upala uha nije bezazleno zdravstveno stanje te ju je potrebno pravilno liječiti, kako ne bi došlo do komplikacija. Neliječene upale uha mogu dovesti do trajnog gubitka sluha, do problema s govorom i infekcijama u drugim dijelovima glave.

Akutni mastoiditis: upala kosti odnosno mastoidnih zračnih prostora

Simptomi: crvenilo, vrućica, jaka bol, odstojeća uška, otečenost i sl. Simptomi su vidljivi 4-7 dana nakon početka akutne upale srednjeg uha. Dijagnoza se postavlja na temelju laboratorijskih nalaza, rendgena, kliničke slike

Liječenje: pomoću antibiotika ili kirurško liječenje (uklanjanje mastoidnih zračnih prostora).

Prevencija upale uha

Iako se ne možemo posve zaštiti od infekcija, pa tako ni sasvim spriječiti nastanak upale uha, postoje neka pravila čijim pridržavanjem možemo smanjiti mogućnost zaraze i oboljenja. Glavno pravilo vezano za uši je da se u njega ne stavlja ništa tanje od lakta – ukratko – u uši ne bismo trebali gurati nikakve predmete, niti štapiće za uši niti išta slično. Štapićima ne samo da guramo cerumen dublje u uho, nabijajući ga u bubnjić i oštećujući kožu, nego njima možemo i puknuti bubnjić. Uši se čiste isključivo mlazom tople vode te se brišu ručnikom.

Upale ćemo spriječiti i ako dobro osušimo uši nakon pranja ili plivanja. Osobe sklone upalama bi za vrijeme plivanja trebale koristiti čepiće na uši, ali samo one koji se nataknu na ulaz ušne cijevi, a ne guraju u zvukovod. Osim ušiju, nakon kupanja treba dobro osušiti i kosu, te pričekati pola sata prije izlaska na (hladni) zrak, jer uši će biti prve u opasnosti od prehlade uzrokovane mokrom kosom.

Upala uha kod djece: kako je prepoznati i pravilno reagirati

Do treće godine života 80% djece preboli barem jednu upalu srednjeg uha, a najčešće u dobi između 6. i 24. mjeseca života.

Osim upale, uzrok boli u uhu mogu biti zubi, upale ždrijela ili disfunkcija Eustahijeve tube. Upale vanjskog uha rijetko se vide kod djece mlađe od godinu dana. Pogoduju im vlaga, manipulacije u zvukovodu ili strano tijelo. Vide se crvena, otečena koža te iscjedak, a sluh je oslabljen zbog zatvaranja zvukovoda.

Koža je tu tanka i čvrsto prirasla za kost i hrskavicu pa otok izaziva jaku bol. Upale vanjskog uha liječe se kapima i mastima te lijekom protiv bolova, rjeđe antibiotikom na usta.

Ušna smola štiti zvukovod i prirodno se čisti pokretima za vrijeme govora, zijevanja, žvakanja. Ne smije se čistiti ušnim štapićima. Prstom omotanim u tanku gazu očisti se samo dio koji je na izlazu iz zvukovoda. Uši ne treba prati šamponima ni sapunima.

Kada je potreban antibiotik?

Istraživanja navode da 80% svih akutnih upala srednjeg uha prolazi nakon tri dana bez terapije antibiotikom. To vrijedi za virusne uzročnike i neke od češćih bakterijskih.

Upale uzrokovane pneumokokom spontano prolaze u malom postotku, te zahtijevaju antibiotsku terapiju. Važno je već kod prvih simptoma postići prohodnost nosa i smanjiti otok sluznice. Temelj terapije su:

• ispiranje fiziološkom otopinom,
• izvlačenje sekreta,
• ovlaživanje zraka i
• lijek za bolove.

Djeci mlađoj od šest mjeseci te starijima s kroničnim bolestima ili komorbiditetom, teško narušenim općim stanjem, tjelesnom temperaturom preko 39℃, propisuje se antibiotik na početku bolesti.

Starijoj od šest mjeseci, inače zdravoj djeci s jednostranom upalom uha i dobrog općeg stanja, preporučuje se simptomatsko liječenje tijekom dva dana, a potom, za manji broj onih kojima simptomi potraju, antibiotik na usta. Jednom propisan, antibiotik je potrebno uzimati u punoj dozi, sedam do deset dana kako bi se izbjeglo stvaranje sojeva bakterija otpornih na terapiju.

Pri tome je važno da roditelj može biti prisutan uz dijete i sposoban provesti simptomatsko liječenje, odnosno prepoznati pogoršanje.

Kod djece se često javlja kronična serozna upala srednjeg uha. Radi se o stvaranju prekomjernog sekreta u bubnjištu zbog loše funkcije Eustahijeve tube i manjkave ventilacije bubnjišta, često uz povećane adenoidne vegetacije. Očituje se slabijim sluhom, bez boli ili povišene temperature.

Faktori rizika

Sva djeca su osjetljiva na upale uha, ali neka su im djeca sklonija. Djeca s najvećim rizikom uključuju:

• dječake
• djecu koja idu u vrtiće
• djeca čija su braća i sestre imala česte upale uha
• djeca u čijoj obitelji postoje slučajevi astme, alergija ili ekcema
• djeca koja su izložena pasivnom pušenju

Pored toga istraživanja su pokazala da dojenčad hranjena na bočicu dva do tri puta češće obolijevaju od upale uha nego djeca dojena barem 4 mjeseca.

Prevencija

Ne možete u potpunosti zaštititi dijete od upala uha, ali možete znatno smanjiti djetetov rizik ako poduzmete sljedeće korake:

• Izaberite mali vrtić za boravak svog djeteta ako je moguće. Djeca koja idu u vrtić imaju veći rizik od upale uha nego djeca koja su kod kuće. I što je više djece u vrtiću, veća je vjerojatnost da će se dijete prehladiti, što može dovesti do upale.
• Zaštitite dijete od duhanskoga dima (pasivno pušenje). Kod djece koja udišu duhanski dim vjerojatnije je da će se razviti upale uha. Ako se razbole, također će im trebati dulje vremena da ozdrave. Najbolji je način zaštite djeteta da nikomu ne dopuštate pušenje u Vašem domu. Također, u većini zemalja, u dječjim vrtićima se ne smije pušiti. Provjerite udovoljava li vrtić u koji ide Vaše dijete tom zahtjevu.
• Dojite dijete što je moguće dulje. Kod dojenčadi hranjene na bočicu dva do tri puta je veća vjerojatnost da će dobiti upalu uha nego kod djece koja su dojena barem 4 mjeseca. Dojenje pomaže tako što prenosi majčin imunitet koji štiti od upala srednjeg uha (i drugih infekcija). Također pomaže kod sprečavanja začepljenja djetetovih Eustahijevih cijevi. Ako dijete hranite na bočicu, držite ga u uspravnom položaju. Izbjegavajte hraniti dijete iz bočice dok leži na krevetu.
• Upitajte liječnika za cjepivo protiv bakterije pneumokoka. Ovo cjepivo djeluje protiv sedam najčešćih podtipova bakterije pneumokoka koji se nalaze kod djece. Daje se kao serija od četiri injekcije u dobi od 2, 4, 6 i 15 mjeseci.

Što možete učiniti sami

• Iako upala uha nije hitno stanje, može dovesti do jakih bolova tijekom prva 24 sata. Kućno liječenje može pomoći u olakšavanju djetetovih bolova. Možete pokušati jedno ili više od sljedećeg:
• Upitajte pedijatra o korištenju lijeka protiv boli koji se izdaje bez recepta (OTC).
• Koristite se ispravnom dozom lijeka prema djetetovoj dobi i težini. Ako se daju dugotrajno ili u velikim dozama, svi ti lijekovi mogu imati ozbiljne nuspojave.
• Nemojte davati acetilsalicilnu kiselinu djeci mlađoj od 16 godina. Ona može uzrokovati Reyev sindrom, stanje koje može ugroziti život.
• Zagrijavajte uho.
• Stavljanje tople, vlažne krpice može pomoći ublaženju boli i donijeti olakšanje djetetu. Razmislite o kapima za uši koje sadržavaju lokalni anestetik. One neće izliječiti upalu, ali mogu pomoći ublaženju bolova.
• Ne koristite kapi ako djetetu istječe krv i gnoj iz uha. Prije primjene kapi stavite bočicu s kapima u toplu vodu kako biste je zagrijali. Zatim nježno položite dijete na ravnu površinu s upaljenim uhom prema gore. Nemojte pokušavati ukapati kapi dok vam je dijete na rukama ili u krilu.
• Kad ste ukapali kapi, stavite preko djetetova uha toplu vlažnu krpicu ili grijalicu na najnižu temperaturu.