Urtikarija ili koprivnjača

Urtikarija ili koprivnjača – uzroci, simptomi i liječenje

Simptomi

Urtikarija, u narodu poznata i kao koprivnjača, je heterogena skupina bolesti kojoj je zajedničko stvaranje urtikarijalnih lezija na koži (urtike), a koje mogu biti povezane i s nastankom angioedema. Izgled urtika identičan je promjenama koje izaziva kopriva u kontaktu s kožom, po čemu je u narodu i dobila ime – koprivnjača. Urtike su blago izdignute crvenkaste ili blijede, manje ili veće promjene kože koje nastaju i nestaju u valovima uz uvijek prisutan, često intenzivan osjećaj svrbeža. Urtikarija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Tijekom života oko 20% ljudi razvije akutnu urtikariju, dok je kronična urtikarija rjeđa i javlja se do 3% ljudi.

Prema trajanju urtikarija se dijeli na: 
  • akutnu urtikariju koja traje od nekoliko sati do 6 tjedana, te može biti alergijskog ili ne-alergijskog porijekla
  • kroničnu urtikariju koja je prisutna barem 6 tjedana, a može trajati i do 10 godina te obično nije alergijskog porijekla

Kada uzrok kronične urtikarije nije poznat, takva vrsta se naziva kronična spontana urtikarija.

Što uzrokuje urtikariju?

Središnju ulogu u nastanku urtikarije imaju stanice imunosnog sustava pod nazivom mastociti. Njihovom aktivacijom dolazi do oslobađanja brojnih proupalnih čimbenika poput histamina, interleukina i citokina, čijim djelovanjem nastaje vazodilatacija (širenje krvnih žila), povećanje vaskularne propusnosti, podražaj živčanih okončina u koži, te posljedičnog nastanka urtika, edema i svrbeža.

Danas su razjašnjeni određeni čimbenici koji dovode do nastanka urtikarije. Tako je poznato da kod kronične spontane urtikarije u podlozi mogu biti autoreaktivnost (tj. autoimuna upala), intolerancija na određenu hranu (pseudoalergeni) ili na lijekove te infektivne bolesti. Kronična inducirana urtikarija nastaje uslijed djelovanja specifičnih provocirajućih čimbenika, a u dječjoj dobi provocirajući čimbenici su vrlo često virusne infekcije te određene vrste hrane.

Neki od sljedećih uzroka mogu izazvati pojavu urtikarije:

  • određeni lijekovi protiv bolova poput aspirina, ibuprofena i naproksen natrija,
  • ubod insekta,
  • dezodorans,
  • prezervativi,
  • parazit,
  • kontakt s gljivičnim sporama,
  • češanje kože,
  • toplina ili hladnoća,
  • kontakt s koprivom,
  • opeklina od meduze,
  • izlaganje stresu,
  • Sunčeva svjetlost,
  • vježbanje,
  • određeni materijali i tkanine,
  • namirnice (plodovi mora-školjke, ribe, orašasti plodovi-kikiriki, indijski oraščići, plemeniti sirevi, konzervirana hrana, jagode, …),
  • alkohol,
  • aditivi,
  • pritisak na kožu.

Žene imaju dvostruko češće probleme s urtikarijom. Urtikarija je posebno česta kod djece i mladih. Poseban problem je javljanje urtikarije u trudnoći. To se često događa upravo zbog toga što je imunitet žene znatno slabiji, a posebno ako je žena izložena dodatnom stresu.

Anamneza

Sadašnja anamneza treba obuhvaćati podrobne opise svake pojedine pojave urtikarije, uključujući njezin raspored, veličinu i izgled promjena; čestoću nastanka; trajanje pojedinih promjena i sve prethodne pojave. Treba zabilježiti aktivnosti i izlaganja za vrijeme, neposredno i u 24 h prije nastanka urtikarije. Kliničari trebaju posebno pitati o nedavnoj tjelovježbi, izlaganju mogućim alergenima, i dodiru s kukcima ili životinjama, primjeni novog deterdženta za rublje ili sapuna, novim namirnicama u prehrani, nedavnim infekcijama ili stresnim životnim zbivanjima. Bolesnika treba pitati o duljini vremenskog razdoblja između bilo kojeg sumnjivog uzročnog čimbenika i pojave urtikarije i reći mu na koje uzročnike se sumnja. Važni istovremeni simptomi su svrbež, rinoreja, edem lica i jezika i dispneja.

Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome uzročnih poremećaja, uključujući vrućicu, zamor, abdominalnu bol i proljev (infekcija), nepodnošenje topline ili hladnoće, tremor ili promjene tjelesne težine (autoimuni tireoiditis), bol u zglobovima (krioglobulinemija, SLE), leptirasti eritem (SLE), suhoću očiju i usta (Sjögrenov sindrom); kožne vrijedove i hiperpigmentirane promjene nakon povlačenja urtikarije (urtikarijski vaskulitis), male pigmentirane papule (mastocitoza), limfadenopatiju (viroza, rak, serumska bolest), akutni ili kronični proljev (virusni ili parazitski enterokolitis) i vrućicu, noćno znojenje ili mršavljenje (rak).

Ranija anamneza treba obuhvaćati podrobne podatke o alergijama, uključujući i poznate atopije (npr. alergije, astmu, ekcem) i poznate moguće uzroke (npr. autoimune bolesti, rak). Treba razmotriti sve uzimane tvari, uključujući i lijekove koji se kupuju bez recepta i biljne pripravke, posebice sve one povezane s urtikarijom. Obiteljskom anamnezom treba rasvijetliti postojanje reumatoidne bolesti, autoimune bolesti ili raka. Društvena anamneza treba obuhvatiti sva nedavna putovanja i rizične čimbenike za prijenos zaraznih bolesti (npr. hepatitisa, HIVa).

Liječenje urtikarije (koprivnjače)

Liječenje urtikarije je većinom palijativno, a kurativno u slučaju dokazanog uzroka! Mnogi bolesnici sa kroničnom urtikarijom zahtijevaju dugotrajno liječenje, koje može trajati mjesecima i/ili godinama s egzacerbacijama.

Liječenje akutne urtikarije uključuje: 

  • dijetu (striktnu tijekom 7 dana, a dalje hipoalergenu)
  • prekidanje uzimanja aspirina i protuupalnih lijekova
  • prekidanje uzimanja konzervirane hrane i pića (gazirana i obojena)
  • primjena nesedirajućih antihistaminika – H1 antagonista (u preporučenoj dozi i u četverostrukom povišenju u teškim slučajevima)
  • parenteralni kortikosteroidi za teške slučajeve koji uključuju angioedem

Liječenje kronične urtikarije uključuje:

  • antihistaminike (H1 antagonisti)
  • doksepin
  • kostikosteroide za generaliziranu urtikariju
  • prekid primjene sumnjivih lijekova koji su prethodno uporabljeni
  • prekid primjene vitamina, laksativa, antacida, cigareta, obojenih gaziranih napitaka, zubne paste, žvakaćih guma, kozmetike
  • prekid uzimanja voća, rajčice, oraha, jaja, školjki, čokolade, alkohola, mlijeka, sira, kruha
  • uklanjane plijesni iz okoliša

Sustavna primjena kortikosteroida preporučuje se samo kratkotrajno u hitnim stanjima. Adrenalin se primjenjuje u generaliziranoj urtikariji i u laringealnom angioedemu ili u kardiovaskularnom kolapsu.

Zaključno, akutna urtikarija se može dogoditi bilo kome, u bilo kojem trenutku u životu. Ako se javlja u dječjoj dobi, češće je povezana s infektološkim uzročnicima, nego alergijskom etiologijom. U odraslih nije potrebno činiti širu obradu u slučaju prve atake, a u slučaju ponavljanja potrebno je učiniti širu obradu, te potvrditi ili isključiti alergijske i ne-alergijske etiološke čimbenike.

Liječenje kronične urtikarije, osobito kronične spontane urtikarije veliki je terapijski izazov. Danas su u svijetu registrirani i biološki lijekovi za liječenje ovog tipa urtikarije, npr. omalizumab.

Liječenje djece, trudnica i dojilja

Ista prva linija liječenja  kao za odrasle se preporučuje i kod djece. Potreban je oprez kod povišenja doze te sljedećih linija terapije, budući da nema adekvatnih studija kod djece. Antihistaminici druge generacije dobro su proučeni u dječjoj populaciji, te je potvrđena njihova dugoročna sigurnost. Pitanje je samo dostupnosti modernih antihistaminika druge generacije na tržištu u obliku prikladnom za djecu. Treba naglasiti da se odobrenje za uporabu odnosi na djecu stariju od 6 mjeseci života.

U trudnoći se općenito izbjegava sustavno liječenje, napose u prvom tromjesečju. Ako je neophodno primijeniti sustavnu terapiju, tada se prednost daje loratadinu s mogućom ekstrapolacijom na desloratadin, te cetiriznu s mogućom ekstrapolacijom na levocetirizin. Nadalje, svi H1-antihistaminici se izlučuju u mlijeku. Potreban je oprez kod povišenja doze, a svakako se savjetuje izbjegavati antihistaminike prve generacije. Ciklosporin je embriotoksičan, te stoga svakako kontraindiciran u trudnoći i dojenju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *