Ovo neugodno i po život opasno iskustvo sam imao kao tinejdžer u 15. godini.
Nas nekoliko prijatelja je šetalo kroz šumu i svega čega se mogu sjetiti da mi se desilo taj dan jest to da sam se ubo na nekakav trn ili tako nešto dok smo prolazili kroz šikaru.
Tu večer kada sam se vratio doma baš me neobično češala ruka (kao nekakav žar) na koju sam se bio ubo. Ono najinteresantnije se dešavalo odmah po završetku mog češanja.
Što se više češeš, u početku, sve se više širilo po ruci a kasnije i po cijelom tijelu. Izgledalo je kao kada se opečeš, u početku mali plikići a potom sve veći plikovi koji su se na poslijetku počeli spajati u jedan veliki.
Kako u kući nismo znali o čemu se radi, majka je zvala doktoricu doma (bila nedjelja navečer) i ona nas je pozvala k sebi doma da provjeri o čemu se radi. Živjela je ulicu dalje od nas.
Kada je vidjela o čemu se radi, rekla nam je da odemo u ljekarnu po sinopen u kremi (ako se još uvijek dobro sjećam, bilo je to prije 30 godina).
Vjerujem da se danas koristi nešto drugo. Još je napomenula ukoliko se stanje pogorša da odmah idemo na hitnu jer da može doći do oticanja jezika i gušenja, a u najgorem slučaju i do smrti.
Uz napomenu da se ne smijem češati, koliko god da me češalo. Naravno, odlijevao bih koliko mogu a onda bih se isčešao kao budala.
Sinopen krema je pomagala i počelo se povlačiti, ali je i dalje nepodnošljivo svrbilo. Onda svako toliko vremena kada se počešem (ponekad i nesvjesno) bi odmah buknulo. Tako je bilo i tu večer prije spavanja, malo sam se jače isčešao jer više nisam mogao podnositi taj svarb i tada je doslovno sve počelo oticati, pa i glava. Prepali smo se da ne počme jezik oticati i otišli na hitnu gdje sam dobio sinopen intravenozno i odmah mi se cijeli otok počeo povlačiti.
Nakon toga sam se na silu prestao češati, nisam smio piti mlijeko neko vrijeme dok ovo sve ne prođe.
Iako se više nikada nije vratilo u ovom obliku, dan danas u pojedinim situacijama (npr. vani je zima a uđeš u kuću gdje je vruće, više od preporučenog) me zna češati na taj način ali ništa više od toga. Hvala Bogu!
Više o urtikariji možete pročitati OVDJE.
Slika preuzeta sa – Plivazdravlje.hr
