Vitamin D

Vitamin D

Savjeti o prehrani

Vitamin D ili kalciferol pripada u grupu vitamina topljivih u mastima. Zahvaljujući UV svjetlosti (sunce) može se sintetizirati u koži pomoću endogenog kolesterola (7-dehidrokolesterola). Početna hidroksilacija je na 25-hidroksi vitamin D, metabolizmom u jetri, nakon čega se aktivira hormon kalcitriol ili 1,25 (OH)2 vitamin D. U ljudi i sisavaca se u organizmu stvara D3 vitamin, a u biljnim izvorima nalazi se vitamin D2.

Studije objavljene u The Journal of Alimentary Pharmacology and Therapeutics pokazuju da skoro 50% populacije ima nedostatnu koncentraciju vitamina D u krvi, posebice tijekom zime i ukoliko žive sjeverno od 35. paralele. Nedovoljne količine vitamina D mogu predstaviti javnozdravstveni problem, koji se može korigirati odgovarajućom prehranom i suplementacijom vitamina D. Rizične skupine u pandemiji COVID-19 su osobe starije dobi i polimorbidni bolesnici, upravo one skupine u kojih se ujedno bilježe niske vrijednosti vitamina D u krvi. Vitamin D predstavlja kariku u lancu kompleksnih čimbenika koji doprinose imunosnom odgovoru te stoga održavanje optimalnog statusa vitamina D u krvi strategija koja potencijalno može doprinijeti obrani od infekcija respiratornog sustava, posebice u starijih osoba i bolesnika s komorbiditetima.

Znanstvene studije su ukazale na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti više infektivnih bolesti, poglavito infekcija gornjeg respiratornog sustava te enteroviroza, ali i pneumonije, upale uha, denga groznice, hepatitisa B i C te HIV infekcije. Temeljni mehanizam na kojem se temelji antiinfektivni učinak je utjecaj na ekspresiju katelicidina i beta – defenzina 2 u fagocitima i stanicama epitela.

Vitamin D u organizmu i njegova uloga

Struktura molekule vitamina D slična je strukturi molekule hormona, primjerice estrogena i kortizona, a i njegovo djelovanje je više slično djelovanju hormona nego vitamina.

Najpoznatija uloga vitamina D vezana je za zdravlje kostiju. Naime, on uz odgovarajuću razinu kalcija i fosfata u serumu omogućava normalu mineralizaciju kosti te rast i razvoj koštanog tkiva i zubi. U ovom procesu vitamin D usko surađuje s vitaminom K2 koji aktivira osteokalcin koji veže kalcij i omogućava osteoblastima ugradnju kalcija u kost.

Osim što pospješuje apsorpciju kalcija, vitamin D modulira rast stanica, te sudjeluje u normalnom radu neuromišićnih i imunoloških funkcija. Poznato je da isti vitamin modulira biosintezu neurotransmitera i neurotropnih faktora, štoviše pronađeni su receptori za vitamin D u samom mozgu. Stoga nedostatak ovog vitamina predstavlja čimbenik rizika za razvoj neurodegenerativnih bolesti poput depresije, demencije i Alzheimerove bolesti.

U posljednje vrijeme sve više se ističe i protuupalno i imunomodulatorno djelovanje vitamina D, odnosno njegovo djelovanje na naš imunitet.

COVID-19 i vitamin D

Temeljem dosadašnjih istraživanja možemo postaviti hipotezu kako dobar status vitamina D može smanjiti rizik virusnih epidemija i pandemija na više načina. Adekvatna razina vitamina D neupitno je važna za održanje mineralne gustoće kosti te mišićne mase i snage, a loš status vitamina D veže se uz maligne, kardiovaskularne, autoimune i neurološke bolesti te kronične respiratorne bolesti, dijabetes i hipertenziju. Upravo se ove bolesti povezuju s najvećim brojem smrtnih ishoda među oboljelima od COVID-19.

Vjerojatno se učinak vitamina D na smanjenje rizika od infekcija respiratornog sustava temelji na tri osnovna mehanizma: održavanjem čvrste epitelne barijere putem djelovanja na uske sveze (tzv. tightjunctions), ubijajući ovijene viruse produkcijom katelicidina i defenzina te smanjujući produkciju proupalnih citokina i tako smanjujući rizik od citokinske oluje koja je obilježje teške pneumonije (poput onih koje se viđaju kod COVID-19).

Puno je podudarnosti u paralelnim pandemijama COVID-19 i globalnog nedostatka vitamina D. Rizične skupine u pandemiji COVID-19 su osobe starije dobi i bolesnici s kroničnim bolestima, upravo one skupine u kojima se bilježe niske vrijednosti vitamina D u krvi. Nadalje, izbijanje epidemije dogodilo se u trenutku kad zbog sezonskih varijacija populacija ima najniže vrijednosti vitamina D u krvi. Posebno rizična skupina u kojoj se bilježi veća smrtnost i teži oblici bolesti su pretile osobe, a u pretilih je nedostatak vitamina D posebno izražen jer se ovaj vitamin sekvestrira (pohranjuje) u masnom tkivu. Slična je situacija i s pušačima, a u ovoj skupini također se bilježe prosječno niže vrijednosti vitamina D u krvi.

Početkom travnja 2020. Pojavile su se prve preporuke stručnih društava i svjetskih stručnjaka iz Kine i Italije koji su se suočili sa svim aspektima liječenja bolesnika s COVID-19. Ekspertno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom SARS-CoV-2 Europskog društva za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN) navodi kako je suplementacija ili nadomjesna primjena vitamina dio konvencionalnog nutritivnog pristupa prevenciji virusnih infekcijau svrhu potencijalnog smanjenja negativnog učinka bolesti. COVID-19 prvi put je otkriven u zimu 2019. godine i najčešće su obolijevale osobe zrele i starije dobi. Buduća istraživanja trebaju potvrditi je li nedostatak vitamina D češći u bolesnika s infekcijom COVID-19 i je li koncentracija 25-OH vitamina D u krvi bolesnika povezana s ishodom ove bolesti. Na životinjskom modelu, točnije na kravama, pokazano je da su niže koncentracije vitamina D bile povezane s većim rizikom infekcije koronavirusom.

Caccialanza i suradnici u radu u kojem predstavljaju pragmatični nutritivni protokol za COVID-19 pacijente objavljenom 3. travnja 2020. u časopisu Nutrition navode kako se u slučaju laboratorijski potvrđenog nedostatka vitamina D promptno treba uvesti nadoknadu kolekalciferolom (D3).

Zhang i Liu objavili su pregledni rad u kojem navode nutrijente bitne za obranu od infekcije virusom SARS-CoV-2 temeljeno na ranijim spoznajama učinaka određenih nutrijenata na imunosni sustav i specifičnu obranu od respiratornih infekcija. Vitamin D spominje se kao potencijalna terapijska opcija, a ističe se potreba za adekvatnom opskrbom i drugim nutrijentima: vitaminom A, C, E, B kompleksom, omega-3 masnim kiselinama, te mineralima selenom, cinkom i željezom. Nadalje, poznato je da je za optimalno iskorištenje vitamina D važan i dobar status magnezija.

Optimalno doziranje vitamina D

Za optimalnu zaštitu od infektivnih bolesti, poželjno je postići koncentraciju vitamina D u krvi između 75 i 125 nmol/L. Kod odraslih osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se preventivne doze vitamina D koje se kreću od 1500 – 2000 IJ vitamina D. Kod dokazanog nedostatka vitamina D za odrasle osobe kroz prvih 8 tjedana propisuje se 6000 IJ i potom održavanje s 1500 – 2000 IJ. Nakon provođenja terapije nadomjesnim vitaminom D preporučuje se ponovna provjera koncentracije 25 – OH D u krvi nakon tri mjeseca.

Preporučene dnevne količine vitamina D:

  • Dojenčad i djeca do 18 godina 400 IJ
  • Odrasli od 19 – 24 godina 400 IJ
  • Odrasli od 25 – 50 godina 200 IJ
  • Iznad 50 godina 200 IJ
  • od 51 – 70 godine 400 IJ
  • 71 godina i više 600 IJ

Simptomi manjka vitamina D

Kronična bol u mišićima koja se čini nepovezana s tjelovježbom je jedan od čestih simptoma manjka vitamina D. Zatim, bol u kostima, koju možete prepoznati po tome što zahvaća veće dijelove tijela u usporedbi s mišićnom boli, je čest simptom hipovitaminoze vitamina D. Osim toga, kroničan umor i smanjenje izdržljivosti kod tjelovježbe su mogući fizički simptomi. Od psihičkih simptoma, posebice u zimsko doba, mnogi pate od lošeg raspoloženja koje može prerasti u depresiju, što je djelomično objašnjeno smanjenju izlaganja sunčevoj svjetlosti. Također, manjak vitamina D može poremetiti miran san i smanjiti njegovu kvalitetu. Drugi mogući simptomi su sporo zarastanje rana, vrtoglavica, ispadanje kose, kardiovaskularni problemi te kronične upale kao posljedica slabog imuniteta.

Kako provjeriti razinu vitamina D?

Jednostavnim krvnim testom možete saznati razinu vitamina D, aktivnog oblika (25-OH)D u organizmu. Danas se u medicinsko-biokemijskim laboratorijima upotrebljava brza i pouzdana imunokemijska metoda koja koristi precizno mjerenje elektrokemiluminiscencije (tzv. ECLIA) uzorka. Referentne vrijednosti iznose izražavaju se u nmol/L; prosječne su vrijednosti koje podrazumijevaju dostatnu količinu vitamina D u serumu nalazimo u širokom rasponu od uglavnom od 75-250; ozbiljan deficit predstavlja stanje kod kojeg je vitamin D manji od 25 nmol/L seruma, dok intoksikacija može nastupiti kada su u serumu prisutne vrijednosti više od 251 nmol/L. Preporuka je da se koncentracija vitamina D u serumu održava u granicama unutar 50-200 nmol/L.

U slučaju hipovitaminoze vitamina D, lako ga je nadomjestiti u kratkom roku i osjetiti poboljšanje simptoma.

Vitamin D u hrani

Osnovni prehrambeni izvor vitamina D u prvom redu je plava riba poput srdela, inčuna, papalina, skuše i onih većih kao što su tuna, haringa i losos, koja zbog visokog sadržaja masti (omega-3 masnih kiselina) skladišti vitamin D, dok biljne izvore predstavljaju gljive (shiitake) i kvasci.

Vitamin D i sunce

Oko 80 % tjelesnih potreba za vitaminom D, ovisno o razini pigmentacije kože koja upija UV svjetlo i stupnju izloženosti suncu, može se proizvesti u organizmu. Ta se količina u obliku aktivnog oblika vitamina D kojeg obilježavamo kao D3 i nazivamo kolekalciferol, stvori iz preteče molekule 7‑dehidrokolesterola nakon 20 minuta izlaganja nezaštićenih dijelova tijela sunčevoj svjetlosti. Preostali dio može se u obliku vitamina D3 i vitamina D2 (ergokalciferola) pribaviti iz prehrambenih izvora, ali i iz dodataka prehrani. Zdrava jetra i zdravi bubrezi nužni su za stvaranje aktivnog oblika vitamina D u našem organizmu.

Vitamin D i funkcija probavnog sustava

Uočeno je da pacijenti koju boluju od ulkusa želuca ili duodenuma imaju snižene vrijednosti vitamina D u krvi.

Neosporna je uloga vitamina D u održavanju funkcije i ravnoteže zdravlja gastroenteralnog sustava, posebno crijeva. Receptori vitamina D nalaze se na površini epitelnih stanica crijeva, posebice u debelom crijevu. Vitamin D održava integritet crijevne barijere sluznice, a njegov nedostatak rezultira kroničnom disbiozom (poremećajem ravnoteže između dobrih i loših bakterija u crijevima) i potencijalnim prijelazom patogenih produkata crijevnih bakterija iz lumena crijeva u cirkulaciju. Time se narušava i zdravlje probavnog sustava i sveukupno zdravlje organizma te stvaraju uvjeti prisustva vrlo opasne, često teško primjetne, sistemske i kronične upale. Takva upala na duge staze narušava normalno funkcioniranje imunološkog sustava, ali i neurološke funkcije. Naime, danas se često govori o povezanosti zdravlja crijeva, količine vlakana i vitamina D u prehrani i pojavnosti neurodegenerativnih poremećaja, posebno Parkinsonove bolesti.

Višak vitamina D i njegova toksičnost

Višak vitamina D također može uzrokovati zdravstvene smetnje, koje variraju od blagih do jače izraženih. Blagi poremećaji očituju se kroz potrebu za povraćanjem, razdražljivošću te čestim gubitkom na težini. Kad je intoksikacija u pitanju, simptomi su izraženi i očit je veći zastoj u tjelesnom i umnom razvoju, a dolazi do nakupljanja kalcija uslijed prevelike resorpcije iz hrane putem crijeva, odnosno prevelike mobilizacije kalcija iz kosti. Takve nakupine i kalcifikate nalazimo u glatkom tkivu i na krvnim žilama.

Toksičnost vitamina D obično nastaje zbog uzimanja pretjeranih količina. Simptome obično uzrokuje izrazita hiperkalcijemija. Dijagnoza se tipično zasniva na povišenim razinama 25(OH)D u krvi. Lijerčenje se sastoji od prekida uzimanja vitamina D, ograničenja unosa Ca hranom, ispravljanja manjka tekućine, te ako su toksični učinci teški, primjene kortikosteroirda ili bifosfonata.

Budući da je sinteza njegova moćnog metabolita 1,25(OH)2D strogo nadzirana, do toksičnih učinaka vitamina D obično dolazi samo kad se uzimaju prevelike doze. Količina vitamina D od 1000 μg (40.000 i.j.)/dan izaziva u djece toksičnost za 1 do 4 mj.; čak i male količine, poput 50 do 75 μg (2000 do 3000 i.j.)/dan mogu izazvati toksičnost, ako se uzimaju godinama. U odraslih, uzimanje 2500 μg (100.000 i.j.)/dan tijekom nekoliko mjeseci može izazvati toksičnost. Toksičnost vitamina D može biti izazvana jatrogeno, prilikom liječenja hiperparatireoze.

Ukoliko vas zanima optimalna suplementacija i savjetovanje, slobodno nam se javite.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *