Zatvor stolice ili opstipacija

Zatvor stolice ili opstipacija

Simptomi

Što je zatvor, zašto zatvor nastaje i kako ga uspješno rješavati te ponovno uspostaviti normalno pražnjenje crijeva?

Stanje u kojem osoba ima neugodno ili rijetko pražnjenje crijeva nazivamo zatvorom stolice. Osoba sa zatvorom stolice ima tvrdu stolicu. Uzrok zatvora stolice u većini slučajeva je promjena prehrane ili smanjenje fizičke aktivnosti. Zatvor stolice mogu uzrokovati neki lijekovi. Akutni zatvor stolice mogu ponekad uzrokovati ozbiljni problemi kao što je začepljenje debelog crijeva, slaba opskrba krvlju debelog crijeva ili ozljeda živca ili leđne moždine. Osoba može imati i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Akutni zatvor stolice počinje naglo i zamjetljivo. S druge strane, kronični zatvor stolice može započeti podmuklo i trajati mjesecima ili čak godinama te izazvati ozbiljne zdravstvene poteškoće.

Što je to zapravo uredno pražnjenje crijeva? Veliki broj ljudi (osobito starije životne dobi) smatra da bi trebali imati stolicu svakodnevno i ukoliko se to ne dogodi odmah posežu za pripravcima koji bi im trebali pomoći. No, svaki organizam je različit pa je tako i probava specifična kod svakog pojedinca. Neke osobe imaju i po tri stolice dnevno, dok drugi normalno funkcioniraju s praženjenjem crijeva tri puta tjedno i pri tome nemaju neugodnih simptoma. Stoga se smatra da osoba ima zatvor ukoliko je pražnjenje rjeđe od tri puta tjedno. Kod težih oblika pražnjenje može biti i samo jednom tjedno.

Što je opstipacija a što konstipacija?

Opstipacija ili zatvor predstavlja izostanak spontanog pražnjenja crijeva, dok se konstipacijom smatra otežano pražnjenje oskudne, tvrde stolice, najčešće manje od tri puta tjedno u periodu dužem od 12 tjedana, odnosno preciznije prema dijagnostičkim kriterijima navedenim dalje u tekstu. Terminološki se u našoj sredini mnogo češće upotrebljava pojam opstipacija, dok se u anglosaksonskim zemljama češće rabi termin konstipacija.

Kriteriji za funkcijsku konstipaciju:

U posljednjih 12 tjedana u proteklih godinu dana 2 ili više simptoma:

Naprezanje prilikom pražnjenja stolice u više od četvrtine defekacija
Tvrda stolica ili stolica u kuglicama u barem četvrtine defekacija
Osjećaj nepotpunog pražnjenja u barem četvrtine defekacija
Osjećaj anorektalne opstrukcije u barem četvrtine defekacija
Manualna evakuacija prilikom barem četvrtine defekacija
Stolica manje od 3 puta na tjedan
Nema vodenastih stolica, te nedostatka kriterija za sindrom iritabilnog crijeva

Kada je potrebno konzultirati liječnika

Simptomi su novonastali i predstavljaju značajnu promjenu prema uobičajenom traju dulje od 3 tjedna značajan intenzitet tegoba simptomi povezani sa značajnim općim tegobama (gubitak tjelesne mase, pojava krvi u stolici/toaletnom papiru, vrućica, kronični umor)

Koji su uzroci zatvora crijeva?

Zatvor stolice najčešće se javlja zbog funkcijskih razloga, kao rezultat užurbanog načina života praćenog nepravilnom i neraznolikom prehranom s premalim unosom voća, povrća i vlakana. To je vrlo često praćeno i nedovoljnim unosom tekućine („čiste” vode, voćnih, nezaslađenih sokova), kao i sjedilačkim načinom života. Postojeći problem dodatno može pogoršati stres, kojem smo danas svi više-manje izloženi.

Veliki broj ljudi ne voli obavljati nuždu u novim, nepoznatim prostorima kao što su hoteli, aerodromi, nova sredina, zbog čega se na putovanju može javiti ovaj problem, koji je srećom prolaznog karaktera i povratkom kući ponovno se stabilizira.

Zatvor u trudnoći najčešće se javlja od drugog tromjesečja i prema kraju trudnoće intenzivira.

Razne bolesti, bilo da se radi o bolestima probavnog sustava ili drugih organskih skupina, kao prateći simptom mogu imati i otežano pražnjenje stolice. Kad su u pitanju lijekovi, postoje određene skupine koje imaju veliki potencijal za izazivanje zatvora, uključujući lijekove protiv boli, diuretike i one za liječenje Parkinsonove bolesti, visokog krvnog tlaka i depresije.

Usporen rad mišići debelog crijeva može biti dodatni uzrok presporog prolaska hrane kroz probavni sustav. Usporen metabolizam i lijena crijeva češće se javljaju kod dulje primjene laksativa, jer dolazi do stvaranja navike, zbog čega crijeva ne mogu samostalno raditi.

Akutna opstipacija javlja se u stanjima akutne dehidracije, akutne opstrukcije i kao nagla pojava bilo kojeg uzroka kronične opstipacije koja nalaže hitnu gastroenterološku ili kiruršku intervenciju jer odlaganje dijagnostičko terapijskog zahvata može dovesti do vrlo ozbiljnih komplikacija sa mogućim smrtnim ishodom.

Uzroci opstipacije su brojni a shodno tome raznolika je i klasifikacija. Za praktične svrhe prihvatljiva je klasifikacija opstipacije (prof. dr. R. Živković): 1. funkcionalna 2. organska i 3.miješana opstipacija . Opstipacija se može podijeliti na običnu opstipaciju ( ne postoji jasan uzrok) i sekundarnu opstipaciju (posljedica je niza bolesnih stanja ili uzimanja lijekova).

Funkcionalna opstipacija

Funkcionalna obstipacija posljedica je funkcionalnih poremećaja crijeva i gašenja defekacijskog refleksa. U skupini funkcionalne opstipacije razlikujemo proktogenu (najčešća), spastičnu i atoničnu opstipaciju.

Proktogena opstipacija najčešće nastaje u osoba koje iz razno raznih razloga odlažu defekaciju i zadržavaju stolicu. U ovom slučaju ključni su faktori okoline: higijenski loš toalet, neadekvatno vrijeme poziva na stolicu, nepovoljni radni uvjeti, putovanja, bolnički sredina i druga socijalno neprikladna stanja. Ako se loša navika odlaganja i ignoriranje poziva na defekaciju ponavlja, postupno nestaje podražaj lokalne distenzije rektuma i dolazi do habitualne opstipacije. Drugi mogući uzrok proktogenoj opstipaciji sa slabljenjem ili potpunim gašenjem defekacijskog refleksa mogu biti i patološki procesi anorektuma (hemoroidi, upalni proces anusa, fisura, fistula), a vrlo često i nekritična upotreba raznih čistila i aplikacija klizmi. Inače defekacijski refleks je reverzibilan i javlja se ponovo kad prispjela nova fekalna masa rastegne rektum. Gašenje refleksa defekacije uzrok je dugotrajne opstipacije i zadržavanja fecesa u donjem završnom dijelu kolona.

Spastična opstipacija nastaje grčenjem poprečnog i silaznog debelog crijeva sa primjesama sluzi u stolici, a može se javiti u psihički labilnih osoba mlađe životne dobi.

Atonična opstipacija ili „lijeni kolon“ česta je u starijih osoba, invalidnih osoba i osoba vezanih uz krevet (lezije pelvičnih plexusa, sakralnih segmenata leđne moždine ili caude equine), osoba koje pate od habitualne opstipacije osobito kad postanu ovisne o čistilima i klizmama (češće žene). S vremenom se kao komplikacija razvija progresivno proširenje kolona, dolazi do impakcije fekalnih masa, pseudodijareje , „sterkoralne groznice“ a nije rijetka niti glavobolja. Bolesnici se žale na bolove trbuha i bolne napone , ponekad i na grčeve u trbuhu (ampula rekti puna fekalnih masa koje bolesnik ni uz napor ne može isprazniti), neki bolesnici puštaju vodeni fekalni sadržaj (ampula rekti puna tvrdoelastične mase poput gume).

Organska opstipacija

Organska opstipacija vrlo je ozbiljna bolest koja je najčešće upalne prirode (divertikulitis, upalne stenoze kolona, Chronova bolest, tuberkuloza ) , neoplastička (karcinom ili limfom kolona), posljedica bolesti živčanog sustava ( resekcija nn. erigentes, tumor caudae equine, meningocela, paraplegija, M. Parkinsoni, tumor mozga, vaskularni poremećaji mozga, progresivna paraliza, tabes dorzalis), razne endokrinološke bolesti (miksedem, hiperparatireoidizam, feokromocitom, diabetes insipidus), iatrogena izazvana lijekovima koji obično izazivaju zatvor (anestetici, mišićni relaksansi, antihipertenzivi, analgetici , antidepresivi, antacidi, rtg. dijag, sredstva i lijekovima koji ponekad izazivaju zatvor (hipnotici, sedativi, antidepresivi, diuretici, antianemici, Al-hidroksid, bizmut) ili kongenitalne anomalije kolona (megakolon, Hirschprungova bolest, dolikokolon).

Mješovita opstipacija

Mješovita opstipacija izazvana je organskom bolešću u kombinciji sa funcionalnim poremećajima kolona (teže infekcije).

Simptomi opstipacije

Opstipacija u svojoj simptomatologiji je vrlo raznolika i bogata kako u pojavnom obliku tako i u intenzitetu i lokalizaciji bolova te nerijetko zbunjuje i dijagnostički navodi na krvi put liječnika a bolesniku produljuje patnju. Simptomi mogu biti opći i nespecifični do lokaliziranih i specifičnih te se u tom spektru simptomatologije i od liječnika i od bolesnika očekuje obostrana suradnja u smislu povjerenja i strpljivosti.

Simpomatologija opstipacije bolesnika svodi se na:

lokalne simptome rektuma: osjećaj punoće i pritiska u rektumu, bolno napinjanje i tjeranje na pražnjenje crijeva. Izazvani su nagomilavanjem fekalnog sadržaja u završnom dijelu debelog crijeva.

abdominalne simptome: epigastrična bol, žgaravica, povraćanje i jaka trbušna bol; nastaju uslijed uzimanja laksativa ili nekritične primjene klizme sa patofiziološkim odgovorom motiliteta gastrointestinalnog trakta.

refleksne simptome: ubrzani rad srca, vrtoglavica ili glavobolja. Simptomi su posljedica nagomilavanja plinova u kolonu a nestaju nakon defekacije.

sistemne manifestacije: glavobolja, vrtoglavica, blaga anemija, psihoneuroze i vazomotorni poremećaji. Posljedica su prodora toksina iz crijeva u cirkulaciju radi duže staze crijevnog sadržaja.

Prevencija

Preporuke Svjetskog gastroenterološkog društva uključuju redovite preventivne kontrolne preglede u svrhu ranog otkrivanja raka i dobroćudnih polipa debelog crijeva, što upućuje na prevenciju zloćudne preobrazbe dobroćudnog polipa u rak. Prema tim preporukama, svaka osoba, bez obzira na simptome, trebala bi sa 50 godina starosti obaviti pregled debelog crijeva u cijelosti, tj. kolonoskopiju, a osobe kod kojih je netko u bližoj obitelji imao rak debelog crijeva, prvu kolonoskopiju trebale bi učiniti i 10 godina prije, znači najkasnije sa 40 godina starosti.
Ako osoba ima simptome krvarenja iz debelog crijeva, česte izmjene proljevaste stolice i zatvora, pregled i pretrage preporučuju se i prije.

Potrebno je izbjegavati odgađanje pražnjenja i zadržavanje stolice. Ukoliko se refleks praženjenja učestalo ignorira može doći do njegovog slabljenja i pojave zatvora ili pogoršanja već postojećeg.

Poželjno je poduzeti određene mjere kako bi se smanjio stres i omogućio normalan rad crijeva.

Ukoliko koristite lijekove koji dovode do zatvora svakako se posavjetujte s liječnikom koji će vam dati daljnje preporuke.

Fizička aktivnost će pomoći normalnom funkcioniranju probavnog sustava jer je sjedilački način života jedan od čimbenika rizika za pojavu zatvora. Ukoliko nemate puno vremena za vježbanje, od pomoći može biti i nekoliko kraćih (po 10 do 15 minuta) šetnji dnevno. Svakako je važno pričekati s kretanjem barem sat vremena nakon obroka kako bi se dio obroka probavio prije aktivnosti.

Dovoljan unos tekućine u obliku vode i prirodnih voćnih sokova pomoći će održavanju normalne tvrdoće stolice. Pomoći može i izbjegavanje napitaka koji dovode do dehidracije, kao što su kava i alkohol. Jedan od pokazatelja unosite li u organizam dovoljno tekućine može biti i boja mokraće – normalna boja mokraće je blijedo žuta, tamnija boja upućuje na dehidraciju, a bezbojna mokraća može značiti preveliki unos tekućine.

Što jesti protiv zatvora?

Da bi se loša probava što prije riješila potrebno je prije svega uravnotežiti prehranu. To podrazumijeva smanjenje unosa prerađene hrane (npr. suhomesnatih proizvoda), soli i šećera te povećanje unosa hrane bogate vlaknima. Vlakna utječu na pokretljivost crijeva, a za taj proces dnevno nam je potrebno 25 – 30 g vlakana.

U nastavku donosimo pregled preporučenih namirnica i nekoliko savjeta:

od voća s najvećom količinom vlakana tu su npr. bobičasto voće, breskve, marelice, šljive i grođice. Svakako se preporuča voće dobro oprati i konzumirati s korom.

dobro bi bilo izbjegavati bijelo brašno i rižu, a umjesto njih koristiti cjelovite žitarice (zob, integralna riža, kvinoja, ječam i raž) koje sadrže veću količinu vlakana

od povrća najviše vlakana sadrže grah i leća, a znatno manju količinu salata, no, mahunarke mogu biti uzrok nadutosti, pa ukoliko se dobro ne podnose treba ograničiti njihov unos

u prehrani će svakako dobro doći i orašasti plodovi (orah i badem), ali i sjemenke poput lana i chia sjemenki

obroci trebaju biti manji i češći jer se na taj način postiže bolji metabolizam i smanjuje mogućnost otežanog i neredovitog pražnjenja crijeva.

Liječenje

Stimuliranje rada crijeva i prirodno pražnjenje nije samo preventivna mjera, on je ujedno i početni oblik liječenja. Za učinkovitost u liječenju i prevenciji zatvora savjetuje se dnevni unos od oko 30 grama vlakana. U slučajevima da i dalje imate poteškoće i kronične zatvore stolice obavezno se javite gastroenterologu. Način liječenja će specijalist definirati nakon temeljne kliničke obrade.

Posebna napomena

Samo ako je doista nužno, možete posegnuti za laksativima, no bez pretjerivanja i uvijek u dogovoru s liječnikom. Dugotrajno, prečesto ili nepravilno korištenje ovih lijekova može izazvati nadraženost crijeva te neku vrstu ovisnosti uslijed koje bi pražnjenje bez laksativa moglo postati problem. Laksative treba koristiti samo kao sredstvo za kratkoročno rješavanje zatvora.

Laksativi

Da ublaže zatvor stolice mnogi ljudi koriste laksative. Neki su sigurni u dugotrajnoj uporabi, dok druge treba uzimati samo povremeno. Neki su dobri za sprječavanje zatvora stolice, dok se drugi mogu uzimati za njegovo liječenje.

Sredstva koja bubre (mekinje, psilij, kalcijev polikarbofil i metilceluloza) povećavaju obujam stolice. Povećani obujam potiče prirodna stezanja crijeva i obilnija stolica je mekša i lakše prolazi. Sredstva koja povećavaju obujam stolice djeluju polagano i blago i spadaju među najsigurnije načine za poboljšanje redovite stolice. Te se tvari općenito najprije uzimaju u malim količinama. Doza se postupno povećava dok se ne postignu uredne stolice. Ljudi koji uzimaju sredstva za povećanje obujma stolice moraju stalno piti mnogo tekućine.

Omekšivači stolice, kao što su dokuzat, povećavaju količinu vode koju stolica može sadržavati. U stvari ti su laksativi detergenti koji smanjuju površinsku napetost stolice dopuštajući vodi da lakše prodire u stolicu i omekšava je. Povećani obujam potiče prirodna stezanja debelog crijeva i pomaže razmekšanoj stolici da lakše iziđe iz tijela.

Mineralno ulje omekšava stolicu i olakšava njeno izlaženje iz tijela. Međutim, mineralno ulje može smanjiti apsorpciju nekih u vodi topljivih vitamina. Osim toga, ako osoba―na primjer, netko iscrpljen―nehotično udahne (aspirira) mineralno ulje, može nastati teški nadražaj pluća. Uz to, mineralno ulje polako istječe iz rektuma.

Osmotska sredstva navlače velike količine vode u debelo crijevo čineći stolicu mekom i rahlom. Velika količina tekućine osim toga rasteže stijenke debelog crijeva potičući stezanja crijeva. Ti se laksativi sastoje bilo od soli―obično fosfata, magnezija ili sulfata―ili od šećera koji se slabo resorbiraju―na primjer, laktuloza i sorbitol. Neki osmotski laksativi sadrže natrij. Oni mogu u ljudi s bubrežnom bolesti ili srčanom grješkom uzrokovati zadržavanje tekućine, naročito ako se daju u velikim dozama ili često. Osmotska sredstva koja sadržavaju magnezij i fosfate se djelomično apsorbiraju u krvnoj struji i mogu štetno djelovati na ljude sa zatajenjem bubrega. Ti laksativi, koji općenito djeluju unutar 3 sata, bolji su za liječenje nego za sprječavanje zatvora stolice. Rabe se i za čišćenje crijeva prije rendgenskog pregleda probavnog (želučanocrijevnog) sustava i prije izvođenja kolonoskopije (pretraga debelog crijeva fleksibilnom cijevi za promatranje).

Stimulirajući laksativi izravno potiču stijenke debelog crijeva, uzrokujući njihovo stezanje i pomicanje stolice. Ti laksativi sadrže tvari koje nadražuju kao što su sena, kaskara (suha kora jedne kalifornijske biljke), fenolftalein, bisakodil ili ricinusovo ulje. Oni općenito uzrokuju polučvrste stolice za 68 sati, ali isto tako često izazivaju i grčeve. U supozitorijima često djeluju za 15 do 60 minuta. Produženo uzimanje stimulirajućih laksativa može oštetiti debelo crijevo. Isto tako ljudi mogu postati ovisnici o stimulirajućim laksativima razvijanjem sindroma lijenih crijeva što stvara ovisnost o laksativima. Stimulirajući laksativi se često rabe za ispražnjavanje debelog crijeva prije dijagnostičkih postupaka i za sprječavanje i liječenje zatvora stolice uzrokovanog lijekovima koji usporavaju stezanje debelog crijeva, kao što su narkotici.

Dodatak – DISHEZIJA

Dishezija je poteškoća pri pražnjenju stolice uzrokovana nemogućnosti upravljanja zdjeličnim i analnim mišićima.

Normalno pražnjenje crijeva zahtijeva opuštanje zdjeličnih mišića i cirkularnih mišića (sfinktera) koji zatvaraju anus. U protivnom su napori da se stolica isprazni uzaludni čak i uz jako naprezanje. Ljudi s dishezijom imaju potrebu pražnjenja crijeva, ali ga ne mogu izvesti. Teško prolazi čak i stolica koja nije tvrda.

Stanja koja mogu smetati pokretanje mišića su disinergija zdjeličnog dna (poremećaj u usklađenosti mišića), anizmus (stanje u kojem se mišići ne mogu opustiti ili se za vrijeme pražnjenja crijeva stežu umjesto da se rastežu), rektocela (hernija rektuma u vaginu), enterocela (hernija tankog crijeva u rektum), rektalni vrijed, i prolaps rektuma. (vidi str.515).

Liječenje laksativima općenito ne zadovoljava. Danas se za disinergiju zdjeličnog dna ispituju vježbe opuštanja i njihov povratni biološki učinak koje mnogo obećavaju. Da se poprave enterokela i velika rektokela može biti potreban kirurški zahvat. Zatvor stolice može biti tako težak da liječnik ili medicinska sestra moraju stolicu ukloniti prstom u rukavici ili sondom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *