Rak pluća – uzrok, simptomi i liječenje

Rak pluća je bolest u kojoj se stanice raka (maligne) nalaze u tkivima pluća. Pluća donose kisik u tijelo i preuzimaju ugljik dioksid iz krvi, koji je nusprodukt metabolizma tjelesnih stanica. Cijevi koje se nazivaju bronhi čine unutrašnji dio pluća. Postoje dvije vrste raka pluća koje se zasnivaju na tome kako stanice izgledaju pod mikroskopom: rak malih stanica i rak velikih stanica.

Stanice raka svakog tipa rastu i šire se na različite načine, te se stoga i različito liječe. Rak velikih stanica pluća obično je povezan s prethodnim pušenjem, pasivnim pušenjem ili nenamjernim izlaganjem. Općenito, rak malih stanica obično se već proširio do postavljanja dijagnoze i liječi se kemoterapijom i/ili radioterapijom. Rak velikih stanica pluća se ne mora proširiti do postavljanja dijagnoze, te je moguća kirurška resekcija ovog tipa. Metastazirani rak pluća (prošireni rak pluća) može se razviti u skoro svakom dijelu tijela, a uobičajeni organi su mozak, kosti, kralježnička moždina i jetra. Liječenje se zasniva na određivanju vrste stanica raka, te veličini primarnog tumora i opsegu u kojem se proširio na limfne čvorove ili mjesta metastaziranja. Prognoza (mogućnost izlječenja) i izbor terapije ovisi o stadiju raka (je li zahvatio samo pluća ili se i proširio), veličini tumora, vrsti raka, postoje li simptomi, te o općem zdravstvenom stanju bolesnika.

Koji su uzroci raka pluća?

Pušenje cigareta je glavni uzrok oko 90% slučajeva raka pluća u muškaraca i oko 70% u žena. Rak pluća postao je češći u žena, jer više žena puši cigarete. Što više cigareta osoba popuši, to je veći rizik od raka pluća.

Mali dio raka pluća (oko 10-15% u muškaraca i 5% u žena) uzrokuju tvari na koje se nailazi ili udiše pri radu. Rad s azbestom, zračenjem, arsenom, kromatima, niklom, klorometil eterima, fozgenom i emisijama iz visokih peći povezuje se s rakom pluća, premda obično samo u ljudi koji također puše cigarete. Uloga onečišćenja zraka kao uzroka raka pluća je još uvijek nesigurna. Izloženost plinu radonu u kućama može biti važna u malom broju slučajeva. Ponekad rak pluća, posebno adenokarcinom i karcinom alveolarnih stanica, nastaje u ljudi čija su pluća ožiljkasto promijenjena zbog drugih bolesti kao što su tuberkuloza i fibroza.

Tipovi raka pluća

Više od 90% raka pluća počinje u bronhima (veliki dišni putovi koji pluća opskrbljuju zrakom). Takav se rak zove bronhogeni karcinom (karcinom bronha). Tipovi karcinoma su: karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom), karcinom malih stanica (stanica poput zobi ili tzv. mikrocelularni karcinom), karcinom velikih stanica i adenokarcinom.

Karcinom alveolarnih stanica nastaje iz zračnih mjehurića (alveole) pluća. Premda se taj rak može pojaviti samo na jednom mjestu (pojedinačni izraštaj), često se odmah razvija na više mjesta u plućima.

Rjeđi tumori pluća su adenom bronha (koji može biti kancerozan ili nekancerozan), hrskavični hamartom (nekancerozan) i sarkom (kancerozan). Limfom je rak limfnog sustava. Može početi u plućima ili se u njih proširiti.

Mnogi se rakovi, koji počinju drugdje u tijelu, šire u pluća. Rak se u pluća najčešće širi iz dojke, debelog crijeva, prostate, bubrega, štitnjače, želuca, vrata maternice, rektuma, testisa, kostiju i kože.

Koji su simptomi i znaci raka pluća?

Simptomi raka pluća su različiti i ovise o tome gdje je tumor smješten i do kuda se proširio. Upozoravajući znakovi raka pluća nisu uvijek prisutni i nije ih lako identificirati. Osobe s rakom pluća mogu imati sljedeće vrste simptoma:

Nema simptoma: U do 25% ljudi koji su dobili rak pluća, rak se otkrije slučajno na rutinskoj RTG snimci pluća ili CT. Takvi bolesnici s malim karcinomom često ne navode nikakve simptome ni znakove bolesti.

Simptomi koji se odnose na rak pluća: rast raka pluća i invazija plućnog i okolnog tkiva može ometati disanje, što dovodi do simptoma kao što su kašalj, otežano disanje, bol u prsima, iskašljavanje krvi (hemoptysis). Ako je rak zahvatio živac, na primjer, može uzrokovati bol u ramenu koja se širu niz ruku (tzv. Pancostov sindrom) ili dovodi do paralize glasnice i do promuklosti. Invazija jednjaka može dovesti do poteškoća pri gutanju (disfagija). Ako su veliki dišni putovi opstruirani, može doći do kolapsa dijela pluća i posljedične infekcije (apscesi, upala pluća) u opstruiranom području.

Simptomi koji se odnose na metastaziranje: Rak pluća koji se proširio na kosti može proizvesti jaku bol na mjestima koja su zahvaćena tumorom. Rak koji se proširio na mozak može prouzročiti niz neuroloških simptoma koji mogu uključivati smetnje vida, glavobolje, epileptičke napadaje, ili simptome moždanog udara, kao što su slabost i gubitak osjeta u pojedinim dijelovima tijela.

Paraneoplastički simptomi: rak pluća često je popraćen simptomima koje uzrokuju hormonima slične tvari koje proizvode tumorske stanice. Paraneoplastički sindrom najčešće se vidi kod SCLC, ali i kod drugih oblika raka pluća. Najčešći paraneoplastički sindrom povezan s SCLC je proizvodnja adrenokortikotropnog hormona (ACTH) što dovodi do pretjerane sekrecije kortizola iz nadbubrežnih žlijezda (Cushingov sindrom). Najčešći paraneoplastički sindrom viđen kod NSCLC je proizvodnja tvari slične paratiroidnom hormonu što rezultira povišenom razinom kalcija u krvi.

Nespecifični simptomi: Nespecifični simptomi koji se mogu naći kod svih oblika raka javljaju se i kod bolesnika s rakom pluća, a uključuju gubitak težine, slabost i umor. Psihološki simptomi kao što su depresija i promjene raspoloženja također su uobičajeni.

Kada posjetiti liječnika?

Trebali biste odmah posjetiti svog liječnika ako imate nove simptome koji vas zabrinjavaju, posebno one gore navedene. Ovo je osobito važno ako imate čimbenike rizika za rak pluća kao što je povijest bolesti pluća, obiteljska povijest raka pluća ili ste pušač.

Stadiji raka pluća

Rak se obično postavlja na temelju veličine početnog tumora, koliko daleko ili duboko zadire u okolno tkivo i je li se proširio na limfne čvorove ili druge organe. Svaki tip raka ima svoje smjernice za određivanje stadija.

Svaki stupanj ima nekoliko kombinacija veličine i širenja koje mogu spadati u tu kategoriju. Na primjer, primarni tumor u stadiju III raka mogao bi biti manji nego u stadiju II raka, ali ga drugi čimbenici stavljaju u uznapredovaliju fazu. Opći stadij raka pluća je:

• Stadij 0 (in-situ): Rak je u gornjoj ovojnici pluća ili bronha. Nije se proširio na druge dijelove pluća ili izvan pluća.
• Stadij I: Rak se nije proširio izvan pluća.
• Stadij II: Rak je veći od stadija I, proširio se na limfne čvorove unutar pluća ili postoji više od jednog tumora u istom režnju pluća.
• Stadij III: Rak je veći od stadija II, proširio se na obližnje limfne čvorove ili strukture ili postoji više od jednog tumora u drugom režnju istog pluća.
• Stadij IV: Rak se proširio na drugo plućno krilo, tekućinu oko pluća, tekućinu oko srca ili udaljene organe.

Što je metastatski rak pluća?

Metastatski rak pluća je rak koji počinje na jednoj strani pluća, ali se širi na drugo ili druge organe. Metastatski rak pluća teže je liječiti od raka koji se nije proširio izvan svog prvobitnog mjesta.

Probir

Redovni probir može biti dobra ideja za osobe s visokim rizikom od razvoja raka pluća. Probir se provodi CT-om niske doze.

Osobe koje ispunjavaju sve sljedeće kriterije bi se trebale češće kontrolirati:

• Imaju 55-80 godina.
• Imaju povijest intenzivnog pušenja, što znači 30 godina pušenja, što je jedna kutija dnevno tijekom 30 godina ili dvije kutije dnevno tijekom 15 godina.
• Trenutno puše ili su prestali pušiti u posljednjih 15 godina.

Osim toga, ponekad se znaju pojaviti lažno pozitivni rezultati prilikom probira na rak pluća. ALA procjenjuje da će oko 12-14% početnih pretraga raka pluća biti lažno pozitivno.

Međutim, napredak u metodama probira pomogao je smanjiti stopu lažno pozitivnih rezultata tijekom vremena. Također, ako se osoba podvrgava redovitom pregledu, to omogućuje liječnicima da lakše otkriju promjene između skeniranja kako bi spriječili lažne pozitivne rezultate.

Osoba bi trebala razgovarati s liječnikom o vjerojatnosti lažno pozitivnih rezultata i što očekivati nakon pregleda.

Dijagnosticiranje raka pluća

Dijagnosticiranje raka pluća započinje razgovorom s liječnikom i fizičkim pregledom. Htjet će pregledati vašu povijest bolesti i sve simptome koje imate. Također ćete trebati testove za potvrdu dijagnoze. To može uključivati:

• Slikovni testovi: abnormalna masa može se vidjeti na rendgenskim snimkama, MRI, CT i PET snimkama. Ova skeniranja daju više detalja i pronalaze manje lezije.
• Citologija sputuma: Ako se prilikom kašljanja proizvodi sluz, mikroskopski pregled može utvrditi jesu li prisutne stanice raka.
• Bronhoskopija: dok ste pod sedativima, osvijetljena cijev prolazi vam niz grlo i ulazi u pluća, što omogućuje detaljniji pregled plućnog tkiva.

Možda ćete imati i biopsiju. Biopsija je postupak koji uključuje uzimanje malog uzorka plućnog tkiva koji se zatim ispituje pod mikroskopom. Biopsijom se može utvrditi jesu li tumorske stanice kancerogene. Biopsija se može izvesti na jedan od sljedećih načina:

• Medijastinoskopija: Kod medijastinoskopije vaš liječnik napravi rez na dnu vrata. Umetne se osvijetljeni instrument i uzme se uzorak iz limfnih čvorova. Obično se izvodi u bolnici pod općom anestezijom.
• Biopsija pluća iglom: Ovim postupkom vaš liječnik ubacuje iglu kroz stijenku prsnog koša u sumnjivo plućno tkivo. Biopsija iglom također se može koristiti za testiranje limfnih čvorova. Obično se izvodi u bolnici i dobit ćete sedativ koji će vam pomoći da se opustite.

Ako su rezultati biopsije pozitivni na rak, možda će vam trebati dodatni testovi, kao što je skeniranje kostiju, kako bi se utvrdilo je li se rak proširio i kako bi se pomoglo u utvrđivanju stadija.

Liječenje raka pluća

Liječenje raka pluća može uključivati kirurško odstranjenje raka, kemoterapiju ili zračenje, kao i kombinacije tih tretmana. Odluka o tome koji su terapijski oblici najbolji za oboljelu osobu donosi se nakon procjene lokalizacije i opsega tumorske bolesti, kao i cjelokupnog zdravstvenog stanja pacijenta.

Kao i kod drugih karcinoma, terapija se može podijeliti na kurativnu s ciljem uklanjanja ili iskorjenjivanja tumorske bolesti i palijativnu kojom se ne može izliječiti rak, ali se može smanjiti bol i patnja bolesnika. Obično se kombinira više metoda liječenja. U takvim slučajevima, terapija koja se dodaje kako bi se poboljšao učinak primarne terapije naziva se adjuvantna terapija. Primjer adjuvantne terapije su kemoterapija ili radioterapija koje se provode nakon kirurškog uklanjanja tumora s ciljem da se ubiju tumorske stanice koje ostaju nakon operacije.

Operativno liječenje: kirurško uklanjanje tumora općenito se izvodi kod početnog stadija bolesti (stadij I ili ponekad stadij II) NSCLC i terapija je izbora za rak koji se nije proširio izvan pluća. U oko 10 do 35 % slučajeva rak pluća može biti uklonjen kirurški, ali uklanjanje ne rezultira uvijek potpunim izlječenjem, jer tumor se možda već proširio, a da se to ne može detektirati i može se ponovno pojaviti. Od 25 do 40 % bolesnika kojima je uklonjen sporo rastući rak pluća preživi pet godina nakon dijagnoze. Važno je napomenuti da, iako je tumor anatomski pogodan za resekciju, operacija ne mora biti moguća ako osoba ima i drugih ozbiljnih stanja (kao što su teške bolesti srca ili pluća) koja ograničavaju njihova sposobnost da prežive operaciju. Kirurški zahvat se rijetko izvodi kod SCLC, jer je malo vjerojatno da su ti tumori lokalizirani na jednom području u trenutku postavljanja dijagnoze.
Odabir kirurškog zahvata ovisi o veličini i mjestu tumora. Kirurzi moraju otvoriti zid prsnog koša nakon čega obavljaju ili klinastu resekciju pluća (uklanjanje dijela jednog režnja), lobektomiju (uklanjanje cijelog jednog režnja) ili lijevu ili desnu pulmektomiju (uklanjanje cijelog plućnog krila). Uklanjanje limfnih čvorova u području pluća također je dio operativnog zahvata i zove se limfadenektomija. Kirurški zahvat na plućima je veliki operativni postupak koji zahtijeva opću anesteziju, bolničko liječenje i intenzivnu skrb kroz nekoliko tjedana do mjeseci. Nakon kirurškog zahvata, pacijenti mogu iskusiti otežano disanje, imati kratkoću daha, bol i slabost. Rizici operacije su komplikacije zbog krvarenja, infekcije i komplikacije opće anestezije.

Zračenje: Radioterapija se može primijeniti kao oblik liječenja i za NSCLC i SCLC. Radioterapija koristi visokoenergetske X-zrake ili druge vrste zračenja koje mogu ubiti stanice raka. Radioterapija se može provoditi kao kurativna terapija, palijativna terapija (korištenjem nižih doza zračenja nego kod kurativne terapije) ili kao adjuvantna terapija u kombinaciji s operacijom ili kemoterapijom. Zračenja se primjenjuje ili izvana, pomoću uređaja koji proizvodi zračenje i usmjerava ih na područje zahvaćeno rakom ili iznutra putem plasmana radioaktivnih tvari u zatvorenim spremnicima u područje tijela gdje je tumor lokaliziran. Brahiterapija je izraz koji se koristi za opisivanje uporabe radioaktivnih materijala ili izvora zračenja s malim dometom zračenja, a koji se smještaju izravno u rak ili u dišne putove u neposrednoj blizini tumorskog procesa. To se obično radi kroz bronhoskop.

Radioterapija se može primjeniti i ako osoba odbija operaciju, ako se tumor proširio na područja kao što su limfni čvorovi ili dušni putovi koji se ne mogu kirurški ukloniti ili ako osoba ima druge bolesti pa ne može preživjeti operaciju. Radioterapija uglavnom samo smanjuje tumor ili ograničava njegov rast kada se primjenjuje kao jedini oblik liječenja. U 10 do 15% bolesnika dovodi do dugoročne remisije i smanjenja tumorske bolesti. Kombinacijom zračenja i kemoterapije dodatno se može produžiti preživljavanje u odnosu na primjenu kemoterapije same. Vanjsko zračenje općenito se može provoditi ambulantno, dok unutarnje zračenje zahtijeva kratku hospitalizaciju. Osoba koja ima teške bolesti pluća uz rak pluća možda neće biti u mogućnosti primiti radioterapiju, jer zračenje može dodatno smanjiti funkciju pluća. Vrsta vanjske radijacijske terapije koja se naziva “gama nož” ponekad se koristi za liječenje pojedinačnih metastaza u mozak. U ovom postupku, više snopova zračenja iz različitih smjerova djeluju na tumor tijekom nekoliko minuta do sati, dok je glava fiksirana na mjestu krutim okvirom. Time se smanjuje doza zračenja koju prima zdravo okolno tkivo.

Prije početka radijacijske terapije mora se provesti postupak planiranja ili simulacije radioterapije. Pri tome se koristi uređaj koji se zove simulator, potom CT, računala i provode se precizna mjerenja, obilježavaju točna mjesta aplikacije zračenja i doza koja će biti primijenjena na svaku točku koja se nalazi u polju zračenja. Ovaj proces obično traje 30 minuta do dva sata. Vanjsko zračenja se obično provodi svakodnevno četiri ili pet dana u tjednu tijekom nekoliko tjedana.

Radioterapija ne nosi rizik velikih operacija, ali može imati neugodne nuspojave, uključujući i umor i nedostatak energije. Smanjen broj bijelih krvnih stanica što dovodi do povećanja osjetljivosti zračene osobe na infekcije, nizak broj krvnih pločica što dovodi do smanjenja sposobnosti zgrušavanja krvi i rezultira povećanom sklonosti krvarenju te smanjenje crvenih krvnih stanica što dovodi do razvoja anemije relativno često se vide kao nuspojava zračenja. Ako su probavni organi izloženi zračenju, pacijent može imati mučninu, povraćanje i proljev. Radioterapija može iritirati kožu u području koje se tretira, ali ta se iritacija povlači brzo nakon svršetka zračenja.

Kemoterapija: I NSCLC i SCLC se mogu liječiti kemoterapijom. Kemoterapija podrazumijeva primjenu lijekova koji zaustavljaju rast stanica raka tako da ih ubija ili ih sprječava da se dijele. Kemoterapija se može primjenjivati kao nadopuna kirurškoj terapiji, ili u kombinaciji s radioterapijom. Iako danas postoje brojni kemoterapijski lijekovi ili citostatici, lijekovi iz skupine poznate kao soli platine bili su najučinkovitiji u liječenju raka pluća.

Kemoterapija je liječenje izbora za većinu SCLC, jer su ti tumori uglavnom rasprostranjeni u tijelu u trenutku postavljanja dijagnoze. Samo 50% ljudi s SCLC preživi četiri mjeseca bez kemoterapije. Uz kemoterapiju, njihovo preživljenje se povećava četiri-pet puta. Kemoterapija sama nije posebno učinkovita u liječenju NSCLC, ali kad je NSCLC metastazirao, u mnogim slučajevima može produžiti preživljenje.

Kemoterapija se može dati u obliku tableta, kao intravenozna infuzija, ili kao kombinacija ta dva načina. Kemoterapijski tretmani se obično provode u ambulantnim uvjetima. Kombinacija lijekova daje se u ciklusima tijekom razdoblja od nekoliko tjedana ili mjeseci s pauzama između ciklusa. Nažalost, lijekovi koji se koriste u kemoterapiji ubijaju i normalne stanice u tijelu, što rezultira neugodnim nuspojavama. Oštećenje krvnih stanica može dovesti do povećane osjetljivosti na infekcije i poteškoća u zgrušavanju krvi (krvarenje ili modrice). Ostale nuspojave uključuju umor, gubitak težine, gubitak kose, mučninu, povraćanje, proljev i rane u ustima. Nuspojave kemoterapije ovise o dozi i kombinaciji lijekova koji se koriste, a mogu se razlikovati od pojedinca do pojedinca. Srećom, postoje vrlo učinkoviti lijekovi kojima se mogu liječiti ili spriječiti mnoge nuspojave kemoterapije. Nuspojave obično nestaju tijekom faze oporavka između dva ciklusa kemoterapije ili nakon završetka kemoterapije.

Preventivno zračenje mozga: SCLC se često širi u mozak. Ponekad ljudi s SCLC dobro reagiraju na zračenje glave u slučaju da u mozgu postoje mikrometastaze koje se još ne mogu detektirati na CT-u ili MR mozga ili nisu dale simptoma. Zračenje mozga može dovesti do problema s kratkotrajnom memorijom, umora, mučnine i drugih nuspojava.

Liječenje recidiva: Rak pluća koji se vratio nakon liječenja operacijom, kemoterapijom i / ili zračenjem zove se recidiv raka i/ili relaps bolesti. Ako je recidivni rak ograničen na jednom mjestu u plućima, može se liječiti kirurškim putem. Recidivni tumori obično ne reagiraju na kemoterapijske lijekove koje su bili početno primjenjivani. Budući da se soli platine obično koriste u prvoj liniji kemoterapije raka pluća, ta sredstva nisu korisna u većini slučajeva recidiva. Vrsta kemoterapije koja se tada koristi naziva se druga linija kemoterapije. U drugoj liniji kemoterapije primjenjuju se lijekovi koji su dokazano dali dobar učinak u slučaju povrata bolesti. Ukoliko se ne postigne željeni rezultat tom novom kombinacijom citostatika primjenjuje se treća linija i t.d. Uvijek se ranije u terapiji koriste lijekovi koji daju bolji učinak i dokazano produžuju vrijeme preživljenja. Osobe s rekurentnim rakom pluća koji dovoljno dobro podnose terapiju, također su dobri kandidati za eksperimentalne terapije i uključuju se u kliničke studije u kojima se ispituje djelovanje nekog još uvijek nedovoljno ispitanog lijeka. Tako se u biti i dolazi do spoznaja koji od tih ispitivanih lijekova dovodi do dobrog terapijskog učinka. Npr. u Hrvatskoj je na listi odobrenih lijekova u i u prvoj i u drugoj liniji kemoterapije raka pluća i pleure pemetreksed (Alimta) koji je lijek novije generacije, ali se nije mogao uvesti u prvu ili drugu liniju sve dok nije dokazana njegova velika učinkovitost i na neki način dok nije zaslužio to mjesto.

Dakle, ako je neki lijek noviji to još uvijek ne znači da je puno bolji od starijih lijekova i da će pomoći svakom pacijentu. Kao i uvijek, neki lijek nekome djeluje izvrsno, kod nekog samo djelomično, a kod nekog pacijenta ne daje nikakav učinak.

Ciljana terapija: erlotinib (Tarceva) i gefitinib (Iressa) su primjeri tzv ciljanih lijekova koji se mogu koristiti u određenih bolesnika s NSCLC, a koji više ne reagiraju na kemoterapiju. Ciljana terapija lijekovima preciznije pogađa stanice raka što rezultira smanjenjem štete na normalnim stanicama u odnosu na citostatike. Erlotinib i gefitinib ciljaju protein zvan receptor za epidermalni čimbenika rasta (EGFR) koji je važni promotori diobe stanica. Ovaj protein je pronađen u abnormalno visokoj količini na površini stanica nekih vrsta raka, uključujući i mnoge slučajeve ne-malih stanica raka pluća.

Ostali oblici ciljanog liječenja uključuju lijekove poznate kao sredstva koja sprječavaju angiogenezu to jest razvoj novih krvnih žila koje dovode hranu i kisik stanicama raka. Lijek koji spriječava angiogenezu bevacizumab (Avastin) dokazano produžuje preživljenje kod bolesnika s uznapredovalim rakom pluća, ako se daje uz kemoterapiju. Bevacizumab se primjenjuje intravenozno svaka dva do tri tjedna. Međutim, budući da ovaj lijek može izazvati krvarenje, nije prikladan za uporabu kod bolesnika koji iskašljavaju krv, ako se rak proširio na mozak, ili kod ljudi koji primaju antikoagulatnu terapiju ili lijekove za razrjeđivanje krvi. Bevacizumab se također ne koristi u slučajevima raka pluća pločastih stanica, jer to dovodi do krvarenja iz ove vrste raka pluća.

Cetuksimab ( Erbitux) je antitijelo koje se veže na receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR) . U bolesnika s NSCLC čiji su tumori imunohistokemijskom analizom pokazali povećanu ekspresiju EGFR, dodatak cetuksimaba može biti od koristi.

Fotodinamska terapija (PDT): Jedan od novijih terapijskih oblika koji se koristi za različite vrste i stadije raka pluća (kao i nekih drugih karcinoma) je fotodinamska terapija. Kod fotodinamskog liječenja, fotosintetski agens (kao što je porfirin, prirodno prisutna tvar u tijelu) se ubrizgava u krvotok nekoliko sati prije operacije. Tijekom tog vremena, fotosintetski agens se nakuplja u brzorastućim stanicama kao što su stanice raka. Potom slijedi postupak u kojem liječnik primjenjuje svjetlost određene valne duljine kroz usku cijev izravno na mjesto raka i na okolna tkiva. Energija iz svjetlosti aktivira fotosintetski agens, što uzrokuje proizvodnju toksina koji uništava stanice tumora. PDT može točno ciljati mjesto raka, manje je invazivna od operacije, i može se ponoviti na istom mjestu, ako je potrebno. Nedostatak PDT je da se može koristiti samo u liječenju raka koji može biti obasjan izvorom svjetla i nije pogodna za liječenje uznapredovalog raka. US Food and Drug Administration (FDA) odobrila je fotosintetski agens koji se zove porfimer natrij (Photofrin) za uporabu u PDT za liječenje ili ublažavanje simptoma od raka jednjaka i ne-malih stanica raka pluća. U tijeku su istraživanja koja će utvrditi učinkovitost PDT i kod drugih vrsta raka pluća.

Radiofrekvencijska ablacija (RFA): radiofrekvencijska ablacija se primjenjuje kao alternativa operaciji, posebice u slučajevima ranog raka pluća. Kod ove vrste liječenja, na mjesto raka kroz kožu se uvodi igla, obično pod kontrolom CT-a. Radiofrekvencijska energija (električna), se zatim prenosi na vrh igle gdje proizvodi toplinu u tkivu. Ta toplina ubija tumorske stanice i zatvara male krvne žile koje opskrbljuju rak hranjivim tvarima i kisikom. RFA obično nije bolna terapija . U Americi je odobrena od strane US Food and Drug Administration za liječenje određenih vrsta raka, uključujući rak pluća. Istraživanja su pokazala da ovaj tretman može produžiti preživljavanje slično operaciji kada se koriste za liječenje ranih stadija raka pluća, ali bez rizika kakve nose veliki operativni zahvati i dugotrajnog oporavka nakon takvih operativnih zahvata.

Eksperimentalna terapija, uključivanje u kliničke studije: U slučajevima kada trenutno raspoloživa terapija nije dostatno učinkovita u liječenju raka pluća, pacijentu može biti ponuđena primjena novih terapijskih agenasa koji su u fazi kliničkog istraživanja njihove učinkovitosti i sigurnosti promjene. To znači da niti ne moraju postati prihvatljiva terapija. O tome se odlučuje tek kad se provedu odgovarajuća istraživanja na odgovarajućem broju pacijenata. Novi lijek ili nova kombinacija lijekova testiraju se u tzv kliničkim ispitivanjima ili studijama. To su istraživanja koja procjenjuju učinkovitost novih lijekova u usporedbi s onima koji su već u širokoj uporabi.

Oblik eksperimentalne terapije poznat kao imunoterapija pokušava iskoristiti imunološki sustav u borbi protiv stanica raka i stvoriti cjepivo kao oblik liječenja raka pluća.

Prognoza

Rak pluća ima lošu prognozu. U prosjeku, ljudi s neliječenim uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća prežive 6 mjeseci. Čak i uz liječenje, ljudi s velikim sitnostaničnim rakom pluća ili uznapredovalim nesitnostaničnim rakom pluća prolaze posebno loše, s 5-godišnjom stopom preživljenja manjom od 1%. Rano otkrivanje tumora poboljšava preživljenje. Petogodišnje preživljenje u slučaju nesitnostaničnog raka pluća otkrivenog u ranom stadiju iznosi od 60 do 70%. Međutim, ljudi koji su liječeni od raka pluća otkrivenog u ranom stadiju i prežive, ali i dalje puše, imaju visok rizik od razvoja drugog raka pluća.

Preživjeli moraju imati redovite kontrolne preglede, uključujući periodično rendgensko snimanje pluća i CT prsnog koša kako bi se osiguralo da se rak nije vratio. Obično, ako se rak vrati, to se događa unutar prve dvije godine. Međutim, bolesnicima se preporučuju česti kontrolni pregledi tijekom 5 godina nakon provedenog liječenja raka pluća, a zatim se kontrole vrše jedanput godišnje do kraja života.

Budući da brojni bolesnici umiru od raka pluća, obično je potrebno isplanirati terminalnu skrb. Napredak u skrbi umirućeg bolesnika, posebno spoznaja da su anksioznost i bol česta pojava u ljudi s neizlječivim rakom pluća i da se ti simptomi mogu ublažiti odgovarajućim lijekovima, doveli su do toga da je sve veći broj ljudi mogao udobno umrijeti kod kuće, sa ili bez usluga hospicija.

Reference:
https://www.healthdirect.gov.au/lung-cancer
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/lung-cancer/symptoms-causes/syc-20374620
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4375-lung-cancer
https://www.medicalnewstoday.com/articles/323701
https://www.healthline.com/health/lung-cancer
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/53/Rak-pluca.html
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova/rak-pluca
https://hlpr.hr/rak/vijest/rak-pluca
https://www.hemed.hr/Default.aspx?sid=16004

Slika preuzeta sa https://www.narayanahealth.org/blog/smoking-and-lung-cancer-risk-involved/