Crohnova bolest

Život sa Crohnovom bolesti

Objave

Pozdrav svima! Moje je ime Sanja, evo odlučila sam i ja iznijeti svoju borbu sa Crohnovom bolesti. Ukratko, za one koji nisu upućeni, to je upalna je bolest probavnog trakta i spada pod autoimune bolesti.
Simptomi obično budu rane u ustima, proljev, bol u trbuhu, umor, gubitak tjelesne mase i temperatura.

Iako sam već tri godine patila od bolova dijagnoza mi je postavljena tek 2014. godine. Tada sam se nalazila u trenutku progresije bolesti.
Tijekom progresije bolesti morate ići na zahod i po 15-20 puta tijekom dana.
Teško vam je u početku sve jer ste stalno napeti i osjećate nekakvu nervozu, pokušavate planirati život ali teško je.

Osjećaj boli ili nelagode je lakše izdržati tako da vrlo često ustajete i šetate. S obzirom na čest proljev trebate piti mnogo vode kako bi se izbjegla dehidracija.

Druženje sam svela na minimum minimuma jer vam je zaista neugodno se stalno nekome ispričavati što idete na WC.
Moji bližnji su znali za moje probleme u detalj ali mi je ostalima bilo poprilično neugodno govoriti o svojim problemima.
Počela sam nositi sa sobom pelene za odrasle i rezervnu odjeću. Nezgodno je jer mi uvijek može pobjeći. Odlazak na zahod u većini slučajeva je hitan. Ako imate sreće, možete izdržat najviše deset minuta. Inače, dovoljno je nekoliko minuta da se dogodi nezgoda. Što je najgore često se znaju događati lažni odlasci na WC, ali vi to ne možete znati. Imate bolove, kruljenje u crijevima i osjećaj nelagode. Krv u školjci je dosta česta pojava. Nije ugodno, pogotovo na početku, ali naučiš se nositi i s tim.
Kada sam se nalazila u lošoj fazi bolesti tijekom noći sam se budila svakih pola sata – sat i odlazila na WC.
Ujutro bih bila “ubijena” a još pri tom moram ići i na posao, na očima podočnjaci do brade, ne znam gdje mi je glava.. Užas.

Što se tiče prehrane nema nekog pravila, svatko različito reagira na određene namirnice. Tako da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim koja mi hrana smeta a koja ne.

S vremenom se naučite živjeti sa bolesti, disciplinirate se i život se nekako počne vraćati u “normalu”.

Evo pokušala sam svesti na najkraće moje iskustvo, iako možete napisati cijelu knjigu u detalje.
Hvala portalu Hipokrat na mogućnosti da podjelim svoje iskustvo javno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *