Okuloglandularni sindrom (bolest mačjeg ogreba) – uzrok, simptomi i liječenje

Bolest još nazivaju adenitis mačjeg ogreba, okuloglandularni sindrom mačjeg ogreba, groznica mačjeg ogreba, regionalni limfadenitis, Parinaudov ili Petzetakisov sindrom i Debreov sindrom.

Bolest mačjeg ogreba uzrokovana je gram negativnim bacilom (bakterija štapićastog oblika) koji se danas naziva bacil bolesti mačjeg ogreba ili Bartonella henselae. Bolest se širi kontaktom sa zaraženom mačkom, kao posljedica mačjeg ugriza ili ogreba, ili kontaktom s mačjom slinom sa oštećenom kožom ili spojnicom oka. Oticanje limfnih čvorova započinje oko 2 do 3 tjedna nakon infekcije i može potrajati mjesecima. Oticanje se može pojaviti na mjestu početne infekcije nakon čega se pojavljuju povećani limfni čvorovi uzduž toka limfne drenaže s mjesta ozljede. Ponekad čvorovi mogu stvoriti fistulu kroz kožu i njihov sadržaj istjecati izvan tijela. Bolest mačjeg ogreba je možda najčešći uzrok kroničnog oticanja limfnih čvorova u djece. Do danas se bolest često nije prepoznavala zbog poteškoća u ispitivanju. Međutim, nedavno se indirektni test fluorescentnih protutijela na B. henselae pokazao vrlo osjetljivim i specifičnim za otkrivanje infekcije izazvane s B. henselae i za dijagnosticiranje bolesti mačjeg ogreba.

Rizične skupine

Od bolesti mačjeg ogreba češće obolijevaju:

• osobe s oslabljenim imunosnim sustavom (HIV infekcije, liječenje malignih bolesti, prilikom transplantacije organa) te
• osobe s rizičnim ponašanjem (alkoholičari, narkomani, beskućnici).

Simptomi i znakovi bolesti mačjeg ogreba

Unutar 3 do 10 dana nakon ugriza ili ogrebotine, većina pacijenata s bolešću mačjeg ogrebotina razvije eritematoznu, krustu, bezbolnu papulu (rijetko pustulu) na mjestu ogrebotine. Regionalna limfadenopatija razvija se unutar 2 tjedna. Čvorovi su u početku čvrsti i osjetljivi, kasnije postaju fluktuirajući i mogu iscuriti s formiranjem fistule. Vrućica, malaksalost, glavobolja i anoreksija mogu pratiti limfadenopatiju.

Neuobičajene manifestacije javljaju se u 11 do 12% pacijenata:

• Parinaudov okuloglandularni sindrom (konjunktivitis povezan s palpabilnim preaurikularnim čvorovima) u 6%
• Neurološke manifestacije (encefalopatija, napadaji, neuroretinitis [uzrokuje akutni jednostrani gubitak vida], mijelitis, paraplegija, cerebralni arteritis) u 2%
• Hepatosplenička granulomatozna bolest u < 1%

Bolesnici također mogu imati vrućicu nepoznatog porijekla. B. henselae jedan je od najčešćih uzroka endokarditisa negativne kulture, obično u bolesnika s predisponirajućom valvularnom bolesti srca. U imunosuprimiranih pacijenata, B. henselae može izazvati bacilarnu angiomatozu i peliozu. Teška diseminirana bolest može se pojaviti u bolesnika s AIDS-om.

Limfadenopatija se spontano povlači unutar 2 do 5 mjeseci. Potpuni oporavak je uobičajen, osim u teškim neurološkim ili hepatosplenskim bolestima, koje mogu biti fatalne ili imati rezidualne učinke.

Kada se obratiti liječniku?

U slučaju da vas mačka ogrebe ili ugrize, ranu treba oprati sapunom i vodom. Narednih dva do tri tjedna treba pratiti eventualnu pojavu znakova i simptoma. Ukoliko se isti razviju potrebno je obratiti se liječniku.

Testovima i biopsijom do dijagnoze

Sumnja na bolest mačjeg ogreba postavlja se na temelju anamnestičkih podataka o ugrizu mačke i kliničkog pregleda, a potvrđuje serološkim testovima, odnosno dokazom pozitivnog titra protutijela na Bartonellu henselae u krvi.

Ponekad je potrebno napraviti biopsiju povećanog limfnog čvora kako bi se isključili drugi uzroci limfadenopatije.

Moguće komplikacije

Od pet do 14 posto oboljelih može imati neobične znakove bolesti. Od mogućih komplikacija mogu se razviti: Parinaudov sindrom, encefalopatija, neuroretinitis i osteomijelitis.

Parinaudov okuloglandularni sindrom je infekcija oka koja se manifestira simptomima sličnim konjunktivitisu, udruženima s bolnim povećanjem regionalnih limfnih čvorova. Javlja se u šest posto oboljelih s neobičnim znakovima bolesti. Bolest mačjeg ogreba je jedna od najčešćih bolesti koje uzrokuju ovaj sindrom. Može se javiti uslijed direktnog prodora bakterije u oko ili indirektno putem krvi. Ovaj sindrom se dobro liječi antibioticima, a u rijetkim slučajevima potrebno je ukloniti zaraženo tkivo iz oka.

Encefalopatija je oštećenje moždanog tkiva koje se javlja ako se bakterija proširi na mozak. U nekim slučajevima može uzrokovati trajno oštećenje mozga i smrt.

Neuroretinitis je upala optičkog živca i mrežnice oka koja uzrokuje zamagljen vid. Do upale dolazi ako uzročnik prodre do oka. Vid se obično oporavi prolaskom infekcije.

Osteomijelitis je upala koštanog tkiva koja može rezultirati oštećenjem kosti. Postoje zapisi o oštećenjima koja su bila toliko velika da su zahtijevala amputaciju.

Liječenje Okuloglandularnog sindroma

Općenito, bolest mačjeg ogreba ima relativno blag tijek. Bolesniku treba objasniti da bolest nije opasna i da liječenje obično nije potrebno. Bolest mačjeg ogreba se uglavnom spontano povuče u roku od 2-4 mjeseca. Međutim, kod teških slučajeva ili kod bolesnika s ozbiljnom drugom bolesti, korisno je liječenje antibioticima. Djelotvorni antibiotici uključuju:
• rifampin
• sulfametoksazol i trimetoprim
• ciprofloksacin
• gentamicin
• azitromicin je pokazao dobre rezultate u kliničkoj praksi.

Kod oboljelih od AIDS-a i drugih osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, bolest mačjeg ogreba nije blaga, i preporučuje se liječenje antibioticima.

Prevencija bolesti mačjeg ogreba

Bolest mačjeg ogreba je moguće spriječiti potpunim izbjegavanjem kontakta s mačkama. Ukoliko to nije moguće, obavezno je pranje ruku nakon kontakta.

Mački je potrebno redovito podrezivati kandže i ne dopustiti joj grubu igru koja može dovesti do ogrebotina i/ili ugriza. Također, treba izbjegavati kontakt s mačjom slinom, osobito oko usta, nosa, očiju i otvorenih rana. Ujedno se preporuča izbjegavati maženje mački lutalica i divljih mačaka.

S obzirom da su mlade mačke i mačići najčešći prenositelji bolesti, osobe sa slabijim imunitetom koje žele imati mačku mogu smanjiti mogućnost zaraze posvajanjem mačke stare najmanje godinu dana.

Kako bi se prevenirala infekcija kod mačke potrebno je redovito kontrolirati mačje buhe koje su prenositelji bolesti, držati mačku u kući i po potrebi joj davati antiparazitike kako bi se smanjila mogućnost zaraze.

Reference:
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/196/Bolest-macjeg-ogreba.html
https://www.sciencedirect.com/search?qs=Oculoglandular%20Syndrome
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/?term=Oculoglandular+Syndrome
https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/bolest-macjeg-ogreba
https://www.msdmanuals.com/professional/infectious-diseases/gram-negative-bacilli/cat-scratch-disease

Slika preuzeta sa https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/bolest-macjeg-ogreba