Pneumotoraks – uzrok, simptomi i liječenje

Pneumotoraks predstavlja stanje u kojem dolazi do “pucanja” plućne maramice te se nakuplja zrak između pluća i prsnog koša. U većini slučajeva, samo dio pluća kolabira.

Pneumotoraks mogu uzrokovati ozljede prsnog koša, određeni medicinski postupci koji uključuju pluća ili nastaje kao posljedica osnovne bolesti pluća. Također, može se dogoditi bez ikakvog očitog razloga. Simptomi obično uključuju iznenadnu bol u prsima i otežano disanje.

Mali, jednostavni pneumotoraks brzo se i lako liječi. Kad je pneumotoraks ozbiljniji, liječnici obično umeću fleksibilnu cijev ili iglu između rebara s ciljem uklanjanja viška zraka.

Djelomično stisnuta tj. kolabirana pluća ne moraju uzrokovati nikakve simptome, stoga u većini slučajeva intervencija nije potrebna. Ako je kolabirano plućno krilo jako stisnuto, stanje postaje opasno po život.

Pneumotoraks kod djece osobito je opasno stanje, a pogotovo ako dijete ima još neku ozbiljniju plućnu bolest.

Pneumotoraks – uzroci

Uzroka pneumotoraksa je mnogo, međusobno se razlikuju. Pneumotoraks može biti uzrokovan:

• Ozljeda prsnog koša (traumatski) – bilo tupa ili probadajuća ozljeda na prsima može uzrokovati kolaps pluća. Neke ozljede posljedica su fizičkih napada ili automobilskih nesreća, dok se druge mogu nehotice pojaviti tijekom medicinskih postupaka koji uključuju umetanje igala u prsa.
• Osnovna bolest pluća – vjerojatnije je da će kolabirati već oštećeno plućno tkivo. Oštećenje pluća može biti uzrokovano mnogim vrstama temeljnih bolesti, uključujući kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB), cistične fibroze te upale pluća.
• Mehanička ventilacija – teška vrsta pneumotoraksa može se pojaviti kod ljudi koji trebaju mehaničku pomoć pri disanju. Ventilator može stvoriti neravnotežu tlaka zraka u prsima oštećujući tako pluća u potpunosti te uzrokovati nepravilan rad srca.

Pneumotoraks – vrste

Primarni spontani pneumotoraks se većinom javlja kod pacijenata bez ikakvih patoloških promjena u plućima, točnije kod visokih, mladih i asteničnih osoba, češće muškog spola, dobrog općeg zdravstvenog statusa u dvadesetim godinama. Radi se o pneumotoraksu koji je posljedica rupture malih, subpleuralnih apikalnih mjehurića koji se povezuju s pušenjem ili su nasljedni.

Spontani pneumotoraks nastaje tijekom mirovanja, a u nekim slučajevima u aktivnostima koje su praćene istezanjem. Stručnjaci s portala Healthline navode da do pneumotoraksa može doći i prilikom ronjenja ili letenja na velikim visinama zbog neravnomjerno raspoređenog zraka u plućima.

Sekundarni pneumotoraks posljedica je ozbiljnije plućne bolesti. Pogađa većinom starije osobe kod kojih su plućna i srčana rezerva smanjene.

Traumatski pneumotoraks je komplikacija tupe ili penetracijske ozljede prsišta.

Tenzijski pneumotoraks je rezultat progresivnog rasta intrapleularnog tlaka zbog uspostave ventilnog mehanizma koji dopušta ulazak zraka u pluća, ali ne dopušta izlazak zraka iz pluća. To dovodi do kolapsa pluća te smanjenja priljeva venske krvi u srce. Smanjen priljev venske krvi može izazvati nizak krvni tlak te respiratorni i kardijalni zastoj unutar nekoliko minuta.

Jatrogeni pneumotoraks (lječidbeni pneumotoraks) posljedica je medicinskih intervencija kao što su: torakalna iglena aspiracija, torakocenteza, postavljanje centralnog venskog katetera, mehanička ventilacija.

Spontani pneumotoraks

Spontani pneumotoraks označava prisutnost zraka u pleuralnom prostoru praćenu malim ili nikakvim simptomima do mogućeg kolapsa pluća. Ta vrsta pneumotoraksa se većinom javlja kod muškaraca, a najčešće se pojavljuje u dobi između 20 i 40 godina te kod potpuno zdravih osoba.

Obostrani pneumotoraks se pojavljuje u 2% svih slučajeva pneumotoraksa. Spontani pneumotoraks se dijeli na primarni i sekundarni.

Primarni pneumotoraks je prisutan ako se nakon postizanja reekspanzije pluća radiografijom grudnog koša ne uočavaju nikakve patološke promjene u plućima. On obuhvaća 80% svih pneumotoraksa.

U slučaju sekundarnog pneumotoraksa je moguće utvrditi uzrok nastanka pneumotoraksa pomoću radiografskih i bioptičkih metoda.

Spontani pneumotoraks većinom nije praćen značajnijim komplikacijama.

Simptomi pneumotoraksa

Glavni simptomi pneumotoraksa uključuju iznenadnu bol u prsima i otežano disanje. No, ti simptomi mogu biti uzrokovani različitim zdravstvenim problemima, a neki mogu biti opasni po život. Ako je bol u prsima teška ili disanje postaje sve teže, preporučuje se odlazak na hitni prijem.

U nekim slučajevima bolesnik može osjetiti napetost u prsima. Težina simptoma većinom ovisi o veličini oštećene površine pleure te o općem zdravstvenom stanju. Ako ste inače zdravi, možda ćete osjetiti neznatne teškoće pri disanju.

Ako ste u srednjim godinama i imate bronhitis, mali pneumotoraks može prouzročiti vrlo jake bolove te izazvati akutne teškoće u disanju.

Pneumotoraks – simptomi

Dijagnoza pneumotoraksa se postavlja na temelju nalaza RTG-a pluća u stojećem položaju, na temelju anamneze i fizikalnog pregleda. Prilikom fizikalnog pregleda može biti prisutna srednje izražena tahipneja tj. ubrzano disanje, dok su ostali vitalni znaci većinom normalni.

Na razvoj tenzijskog pneumotoraksa treba posumnjati kada su izražena stanja poput cijanoze, visokog tlaka i tahikardije.

Pneumotoraks – oporavak

Prvenstveni cilj u liječenju tj. oporavku od pneumotoraksa (pneumotoraks terapija) jest smanjenje pritiska na pluća, dopuštajući im da se ponovno prošire, a dakako i sprječavanje ponavljanja istog stanja. Najbolji način za postizanje toga ovisi o težini kolapsa pluća, a ponekad i o cjelokupnom zdravstvenom stanju.

Ako je samo mali dio pluća kolabirao, tada liječnik može promatrati tijekom nekoliko tjedana pacijentova pluća RTG snimkama, sve dok se sav zrak ne eliminira, a samim time i pluća vrate u prvotno stanje. Dodatni kisik može ubrzati proces apsorpcije.

Potpuna resorpcija velikog pneumotoraksa može trajati 24 tjedna.

Ako je veći dio pluća kolabirao, vrlo je vjerojatno da će liječnik koristiti metodu umetanja cijevi ili igle u prsa, između rebara, s ciljem uklanjanja zraka. Te cijevi su često vezane na usisni uređaj koji kontinuirano uklanja zrak iz prsne šupljine. Postupak se naziva drenaža.

Ako niti ta metoda ne pomaže u rješavanju problema, potreban je kirurški pristup. U većini slučajeva operacija se izvodi kroz male rezove, koristeći malu kameru i uske, duge kirurške instrumente.

Recidiv pneumotoraksa je zabilježen kod 50% bolesnika unutar 3 godine od pojavljivanja prvog pneumotoraksa.

Najbolji preventivni postupak je torakalna kirurgija kojom se odstranjuju mjehurići.

Pneumotoraks – prva pomoć

Budući da su recidivi nepredvidljivi, donosimo Vam nekoliko mjera samopomoći koje možete prakticirati prije nego što hitna pomoć stigne na Vašu adresu:

• Ako primijetite bilo kakvo sumnjivo stanje koje nalikuje pneumotoraksu – pozovite hitnu pomoć.
• Pobrinite se da osoblje hitne pomoći može neometano pristupiti Vašem stanu.
• Postavite se u sjedeći položaj kako biste mogli što lakše disati.
• Otvorite prozor kako biste imali što više svježeg i čistog zraka.
• Pokušajte se smiriti koliko je god moguće.

Pneumotoraks – komplikacije

Pneumotoraks nije čest problem. Godišnje se zbog ovog problema liječniku javi 1 na 5000 osoba. Pneumotoraks češće pogađa zdrave mlade muškarce te osobe srednjih godina čija su pluća oštećena oboljenjima poput astme, kroničnog bronhitisa, emfizema ili neke druge teške plućne bolesti.

Pneumotoraks posljedice većinom ne ostavlja, međutim ponekad se bez obzira na liječenje mogu javiti određene komplikacije. One su u slučaju pneumotoraksa raznovrsne. Jedna od češćih komplikacija je nastanak pleuralnog izljeva, koji se kasnije zamijeni fibroznim tkivom.

Stvaranje fibroznog tkiva dovodi do smanjenja plućne funkcije. Radi se o vrlo teškoj i opasnoj komplikaciji.

Mali pneumotoraks često ne ostavlja značajnije posljedice te prolazi sam od sebe. Međutim, ako postoji otvor koji omogućava povećavanje pneumotoraksa, najčešće dolazi do gubitka daha i postepenog jačanja bolova ovisno o površini pluća koja je zahvaćena.

Ako se poremećaj ne liječi, vrlo brzo dolazi do respiratorne insuficijencije.

Najznačajnija od svih komplikacija pneumotoraksa je velika mogućnost recidiva. Osoba koja je jednom imala pneumotoraks ima veće šanse da se pneumotoraks ponovi od zdrave osobe koja nikada nije imala pneumotoraks.

Posljedice pneumotoraksa mogu biti vidljive i na drugim organima poput srca, bubrega, jetre, ali se takve posljedice većinom javljaju nakon teških i dugotrajnih infekcija plućne maramice.

Reference:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/pneumothorax/symptoms-causes/syc-20350367
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/15304-collapsed-lung-pneumothorax
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK441885/
https://www.hopkinsmedicine.org/health/conditions-and-diseases/pneumothorax

Slika preuzeta sa https://erj.ersjournals.com/content/30/5/1018