Gripa (influenca) – uzrok, simptomi i liječenje

Gripa je sezonska bolest čiji dolazak svake godine iščekujemo dolaskom hladnijih dana i boravkom više vremena u zatvorenim prostorima.

Gripa je akutna infekcija dišnog sustava, uzrokovana virusom gripe. Inkubacija iznosi 1-4 dana. Zna biti “nezgodna bolest” koja može izazvati i po život ozbiljne komplikacije, pogotovo u starijih osoba ili kroničnih bolesnika.

Iako uz virus HIV-a, najviše proučavani virus, zbog svojih učestalih promjena (mutacija), virus gripe još uvijek je nepredvidiv za znanost. Razlikujemo tri tipa virusa gripe: A, B i C. Epidemije sezonske gripe koje se javljaju skoro svake godine najčešće su uzrokovane virusom tipa A, a rijeđe tipa B koji ima i niži epidemijski potencijal. Virus gripe tipa C ima još niži epidemijski potencijal i uzrokuje blagu i nekarakterističnu bolest.

Ovisno o površinskim antigenima hemaglutininu (H) i neuraminidazi (N), razlikujemo podtipove virusa gripe A (H1N1, H3N2, H5N1 i dr.). Stalne manje promjene u antigenima virusa uzrokuju stalnu cirkulaciju virusa u prirodi, a kod većih promjena dolazi do novih podtipova. Zovemo ih i pandemijski sojevi, jer kada se pojave, zbog nepostojanja imuniteta u populaciji dovode do pandemija poput „španjolice“ (1918.), „azijske gripe“ (1957.) i pandemije 1968. i 2009. (tzv. “svinjska gripa”).

Što uzrokuje virus gripe?

Gripa izaziva raširenu bolest svake godine tijekom jeseni i zime u područjima s umjerenom klimom. Epidemije se u SAD–u zbivaju skoro svake 2 do 3 god., i najčešće su uzrokovane virusima influence A. Pandemije uzrokovane novim serotipovima influence A mogu izazvati osobito tešku bolest. Virusi influence B tipično izazivaju blagu bolest, ali mogu izazvati u epidemije umjereno teške do teške bolesti koje se obično zbivaju u ciklusima od 3 do 5 god. Premda je većina epidemija influence izazvana jednim serotipom, različiti virusi influence se mogu pojaviti zaredom u jednom području ili istodobno, s time da jedan virus prevladava na jednom području a drugi virus drugdje.

Sezonske epidemije se često pojavljuju u 2 vala:

1. u školske djece i članova njihovog kućanstva (obično u mlađih ljudi) i

2. najčešće u starijih osoba vezanih za kuću ili za različite ustanove.

Virusi influence se mogu širiti kapljično zrakom, neposrednim dodirom ili dodirom sa zagađenim predmetima. Čini se da je najvažniji prijenos zrakom.

Teži ili težak oblik bolesti prijeti kardiopulmonalnim bolesnicima, pacijentima s metaboličkom bolešću (osobito dijabetičarima), bubrežnom insuficijencijom, hemoglobinopatijama ili imunodeficijencijom. U povećanoj su opasnosti također i žene u 2. ili 3. tromjesečju trudnoće, djeca <24 mj., i odrasli s >65 god. Pobol i smrtnost u tih bolesnika mogu biti posljedica egzacerbacije osnovne bolesti, primarne upale pluća izazvane influencom ili sekundarne bakterijske pneumonije.

Razvoj bolesti i simptomi gripe

Kada virus dospije u dišni sustav on oštećuje sluznicu, što je uzrok lokalnih simptoma, no tipično za gripu je pojavnost burnih, općih simptoma. Vrijeme od kontakta s virusom do pojave simptoma bolesti (vrijeme inkubacije) je kratko i traje do 4 dana, nakon čega bolest počinje naglo, vrlo izraženim općim simptomima. To su visoka tjelesna temperatura, glavobolja, opće loše osjećanje, klonulost, bolovi u mišićima, drhtavice, ne tako rijetko mučnina ili povraćanje (češće kod djece). Tek nakon ovih općih, odgođeno se javljaju respiratorni simptomi: suhi kašalj, grlobolja, sekrecija iz nosa i konjunktivitis.

Upravo je ovo ključ razlikovanja prema prehladi koju ne treba zamijeniti za gripu. Naime, prehladu, koju ne uzrokuje virus gripe i time nije ista bolest, karakteriziraju više izraženi simptomi dišnog sustava od samog početka, a manje opći. Njihovo razlikovanje je važno jer prehlada je značajno blaža i prolazi uglavnom bez komplikacija ili se veže uz vrlo blage komplikacije poput upale sinusa i upale unutarnjeg uha. Gripa u većini slučajeva također prolazi spontano kroz 7-10 dana uz povlačenje općih simptoma, no neki kao umor ili kašalj mogu zaostati nekoliko tjedana.

Premda je gripa bolest koja u većini slučajeva prolazi spontano, ipak je to ozbiljno stanje koje svake godine uzrokuje pola milijuna smrti u svijetu, a 3-5 milijuna oboljelih ima kompliciran i teži tijek bolesti. Komplikacije koje se javljaju vezane uz gripu češće su u starijih i djece, kao i u osoba narušenog imunosnog odgovora, te kod kroničnih bolesnika. Najčešće su vezane uz dišni sustav u vidu bronhitisa ili upale pluća uzrokovane samim virusom ili sekundarno bakterijskim uzročnikom. Osim dišnog sustava komplikacije mogu zahvatiti središnji živčani sustav te dovesti do vrlo ozbiljnih komplikacija kao što je upala mozga. Komplikacije često podrazumijevaju i pogoršanje od prije postojećih kroničnih bolesti.

Kada posjetiti liječnika?

Gripu zapravo možemo preboljeti bez odlaska u ambulantu. Liječnik će ocijeniti zahtijeva li možda teži tijek bolesti bolničko liječenje, ali inače neće propisati nikakve posebne lijekove; gripa je naime virusna infekcija kod koje liječenje antibioticima nema nikakvog učinka.

Posjet liječniku potreban je samo ako ne uspijemo sniziti temperaturu, imamo osjećaj gušenja, odnosno teškog disanja ili ako se pogorša osnovna bolest. Liječnika također moramo posjetiti ako smo se već osjećali bolje, ali se onda ponovno povisila temperatura i počeli smo iskašljavati gnojni sekret. Vjerojatno se razvila dodatna bakterijska infekcija za koju će liječnik propisati odgovarajuće antibiotike.

Kod dobrog rada imunološkog sustava i opće kondicije trajanje gripe u pravilu je kraće, a tijek bolesti lakši. Kod male djece, starijih osoba i osoba s kroničnim bolestima gripa može imati teži oblik i duže trajati. Teži tijek gripe moguć je i onda kad se prvi put inficiramo pojedinim podtipom gripe; naime, svake godine gripu uzrokuje više podtipova virusa.

Liječenje gripe

Liječenje je u većine bolesnika simptomatsko, uključujući mirovanje, hidraciju i antipiretike prema potrebi, no u djece se ASK izbjegava. Komplicirajuće bakterijske infekcije potrebno je liječiti odgovarajućim antibioticima.

Odgovarajuće antibakterijsko liječenje smanjuje stopu smrtnosti zbog sekundarne bakterijske pneumonije.

Antivirusni lijekovi primijenjeni unutar 1 do 2 dana nakon pojave simptoma tek vrlo malo skraćuju njihovo trajanje. Liječenje antiviroticima se općenito preporučuje visokrizičnim bolesnicima koji razviju simptome nalik gripi, no ne postoje dokazi o koristi od njega u tih bolesnika.

Otpornost na amantadin i rimantadin se tijekom liječenja često razvija, a otpornost na druge lijekove čini i jedne i druge neučinkovitima. Otpornost koja se razvija tijekom liječenja ne djeluje na učinkovitost liječenja u dotičnog bolesnika, već može dovesti do prijenosa otpornog virusa na druge osobe. Otpornost na oseltamivir i zanamivir se razvija, no nije klinički značajna. U djece, oseltamivir može smanjiti incidenciju upale srednjeg uha; međutim, nema podataka koji upućuju da liječenje influence sprječava komplikacije.

Amantadin i rimantadin sprječavaju prodor virusa ili njegovo razodijevanje. Učinkoviti su protiv influenca A virusa ali ne i protiv influence B. S primjenom se prestaje nakon 3 do 5 dana ili 1 do 2 dana nakon povlačenja simptoma. Oba lijeka se mogu primijeniti u dozi od 100 mg PO 2×/dan. Kako bi se izbjeglo neželjene učinke uslijed gomilanja lijeka, u djece se doza smanjuje (2,5 mg/kg 2×/dan do najviše 150 mg/dan u djece <10 god. ili 200 mg/dan u djece ≥10 god.). U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, doza se podešava prema klirensu kreatinina. Ako postoji poremećaj jetrene funkcije doza rimantadina ne bi smjela biti veća od 100 mg/dan. S dozom povezana nervoza, nesanica ili drugi učinci na CNS se zbivaju u oko 10% ljudi koji primaju amantadin i u oko 2% ljudi koji primaju rimantadin. Ovi se učinci obično pojavljuju unutar 48 h od početka primjene lijeka i jači su u starijih i osoba s disfunkcijom CNS–a ili poremećenom bubrežnom funkcijom te se često povlače tijekom nastavljanja primjene lijeka. Također se mogu pojaviti anoreksija, mučnina i opstipacija.

Inhibitori NA zanamivir i oseltamivir su učinkoviti protiv influence A i B. Doza zanamivira iznosi 2 ispuha (10 mg) dnevno. Oseltamivir se primjenjuje u dozi od 75 mg PO 2×/dan, u bolesnika >12 god. Ova se doza u mlađih bolesnika smanjuje. Spomenuti lijekovi imaju relativno malo neželjenih učinaka. Zanamivir ne bi trebalo davati bolesnicima s hiperreaktivnim bronhima, zbog mogućeg bronhospazma uzrokovanog inhalacijskom primjenom. Oseltamivir može ponekad izazvati mučninu i povraćanje.

Prirodno liječenje gripe

Pri primjeni ljekovitih biljaka i lijekova proizvedenih od njih moramo biti oprezni jer mogu sadržavati tvari koje nepovoljno djeluju u kombinaciji s drugim lijekovima. Uvijek je sigurnije uzimati lijekove sa samo jednom djelatnom tvari; pri kombinaciji više ljekovitih sastojaka teško je naime predvidjeti kako će zajedno djelovati. U svakom slučaju, lijekove treba kupovati u ljekarni jer o mogućim nuspojavama tamo možemo upitati fljekarnike koji imaju odgovarajuću stručnu naobrazbu.

Cijepljenje protiv gripe kao stup prevencije

Za gripu svakako vrijedi poslovica: “Bolje spriječiti, nego liječiti”. Shodno tome, najučinkovitiji način zaštite od gripe je cijepljenje. Provodi se nekoliko desetaka godina i pokazalo se kao jedna od najučinkovitijih preventivnih metoda u medicini. Smanjuje pobol, ali i učestalost komplikacija, potrebu za bolničkim liječenjem oboljelih, kao i ukupnu smrtnost od gripe. Važno je istaknuti i ekonomsku stranu, imajući u vidu uštede na korištenju antibiotika, protuvirusnih lijekova, ali i manji broj dana izostajanja s posla.

Cijepiti se mogu svi koji su motivirani za to. Provodi se jednom godišnje od listopada do siječnja ili kod nadležnog liječnika primarne zdravstvene zaštite (pedijatra, odnosno liječnika obiteljske medicine) ili u Zavodima za javno zdravstvo. Svakako se preporuča pacijentima starijim od 65 godina, trudnicama i dojiljama, kao i bolesnicima s ostalim kroničnim bolestima koji čine rizične skupine. Potonje su prvenstveno bolesnici sa srčanim i krvožilnim bolestima, kronični plućni bolesnici, bolesnici s bolestima jetre ili bubrega, te endokrinološkim poremećajima poput šećerne bolesti, hematološkim bolestima , te svima s oslabljenim imunološkim sustavom bilo zbog bolesti ili lijekova.

Cijepljenje se također preporuča zdravstvenim djelatnicima i svim osobama koje su profesionalno u kontaktu ili pružaju skrb visoko rizičnim skupinama. Ne cijepe se djeca mlađa od 6 mjeseci, akutno bolesni, alergični na proteine jaja, kao i oni koji su tijekom prethodnih cijepljenja imali pretjerane reakcije. Cjepivo je vrlo sigurno. Najčešće komplikacije vežu se uz samo ubodno mjesto crvenilo, oteklina i bolnost. Vrlo rijetko može se javiti i alergijska reakcija, te kratkotrajna sustavna reakcija u vidu blago povišene tjelesne temperature.

Najčešće zablude oko cijepljenja

Upravo najveći broj nedoumica kao i krivih predodžbi vezan je baš uz samo cijepljenje. Shodno tome je važno istaknuti kako gripu ne možemo dobiti od cjepiva. Ono sadrži samo pojedine površinske proteine virusa gripe ili njegove ovojnice. Navedeni će proteini potaknuti naš imunosni sustav na stvaranje zaštitnih protutijela, ali ne mogu izazvati bolest.

Vrijeme potrebno za stvaranje zaštitnog titra protutijela je otprilike dva tjedna nakon cijepljenja. Kod kontakta s pravim virusom naša će nas protutijela zaštititi od bolesti ili učiniti kliničku sliku značajno blažom. Učinkovitost cjepiva nije 100% već oko 80% jer kao što je već rečeno virus gripe se vrlo brzo mijenja. Osim toga osobe oslabljenog imunosnog odgovora (posebno djeca i stariji bolesnici) imaju manju mogućnost stvaranja zaštitnog titra protutijela.

Osim cijepljenja kao preventivne metode vrlo su važne i ostale epidemiološke kao i higijenske mjere sprječavanja širenja infekcija. Ne trebamo zaboraviti vrlo jednostavno i osnovno pranje ruku, provjetravanje prostorija, te izbjegavanje boravka u prenapučenim zatvorenim prostorima poput trgovačkih centara ili čekaonica.