Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) je biljka koja pripada porodici glavočika.
Poznata je i pod drugim nazivima (divlji krumpir, jeruzalemska artičoka, topinambur, nahodnjak, trtol, zemljina kruška) od davnina je hrana i lijek američkim Indijancima.
Prepoznatljiva je po velikim žutim cvjetovima i visokoj stabljici, koja nerijetko naraste čak do tri metra u visinu. Korijen biljke je pomalo neugledan, gomoljastog, nepravilnog oblika i veličine. No, upravo u tim neprivlačnim i neuglednim gomoljima krije se pravo bogatstvo energije i zdravlja.
Čičoka – nutritivna vrijednost
Jedna šalica isjeckanih čičoka sadrži 110 kalorija, 3 grama proteina i 26.2 grama ugljikohidrata, uključujući i 2,4 grama vlakana.
100g svježe čičoke sadrži:
- 429 mg kalija,
- 72 kalorije,
- 2 grama bjelančevina,
- 17 grama ugljikohidrata,
- 1,6 grama dijetalnih vlakana,
- 10 grama šećera,
- 3.4 miligrama željeza.
Odličan je izvor važnih minerala:
- fosfora,
- kalija,
- kalcija,
- željeza,
- magnezija.
Uz to obiluje vitaminima C, A i B. Od skupine B vitamina, čičoka u značajnijoj količini sadrži vitamine niacin (B3) i tiamin (B1) koji su odgovorni za pravilno stvaranje energije u organizmu, rad živčanog sustava te održavanje zdravlja kose i kože, ističu autori s nutricionističkog portala LiveStrong.
Zdravstvene prednosti čičoke
U gomolju čičoke, za razliku od običnog krumpira, nema škroba nego inulina, zbog čega ga u prehrani koriste osobe oboljele od šećerne bolesti – dijabetesa. Čičoka služi i za industrijsku ekstrakciju inulina, polisaharida koji hidrolizom ne daje glukozu, već fruktozu, zbog čega se i preporučuje za prehranu dijabetičara. Inulin je probiotik što znači da stimulira razvoj korisnih bakterija u crijevima koje imaju višestruko djelovanje na zdravlje. Inulin ima glikemijski indeks jednak nuli i stoga ne potiče izlučivanje inzulina. Čičoka se preporučuje i osobama izloženim riziku od kardiovaskularnih bolesti jer inulin pridonosi sniženju ukupnog kolesterola i lipida u serumu.
Možda se sada pitate zašto čičoka nije blagoslov za sve? Treba uzeti u obzir osjetljivost crijeva pa je tako prije konzumacije bitno imati na umu da pojedinci koji imaju određenih problema s probavnim sustavom znaju imati neugodne reakcije od inulina (nadimanje, bolovi u crijevima, plinovi) te tako i ova namirnica, kao i sve druge, za nekog predstavlja lijek, a za drugog nešto što ostavlja neugodne posljedice.
Čičoka u kulinarstvu
Gomolji čičoke iskapaju se u kasnu jesen i vrlo su hranjivi. Mogu se pripremiti na iste načine kao i krumpir, no za razliku od krumpira, gomolji čičoke jestivi su i sirovi. Okusom donekle podsjećaju na lješnjake i artičoke.
Čičoka se može pripremiti kuhana, pečena, panirana, kao pire, nabujak ili salata (dobro se slaže s maslinovim i bučinim uljem), u savijači, izmiksana u gustu juhu… Neki čak od gomolja čičoke peku rakiju.
Čičoka – priprema
Čičoke operite blagim trljanjem. Kora čičoke je također jestiva pa je ostavite ako želite.
Odsječeni dijelovi čičoke potamne kad su izloženi zraku, kao i jabuke. Kako biste to spriječili prilikom pripreme stavite čičoke u posudu s hladnom vodom u kojoj se nalazi sok od limuna.
Uzgoj čičoka
Čičoka je biljka koja dobro uspijeva u našim krajevima. Dobro podnosi hladnoću, a jedina opasnost koja joj prijeti su glodavci.
Sadi se u kasnu jesen ili početkom proljeća. Gomolje čičoke sadite na dubinu od 6 do 10 cm, a razmak među njima neka bude 50-70 cm.
Gomolji čičoke se vade od kraja listopada do početka proljetne vegetacije. Vadite ih prema potrebi, jer gomolji na zraku se brzo isušuju.
Tijekom zime, pokrijte zemlju oko biljaka slamom čim ćete spriječiti smrzavanje tla. Tako čete moći čičoku vaditi tijekom cijele zime.
Slika preuzeta sa https://ordinacija.vecernji.hr/zdravi-tanjur/jedi-zdravo/cicoka-kako-ju-pripremiti/
