Shizofrenija – uzrok, simptomi i liječenje

Shizofrenija je duševna bolest obilježena psihozom, halucinacijama, iluzijama, spoznajnim ispadima, neorganiziranim govorom i ponašanjem te društvenom i profesionalnom disfunkcijom.

Suvremena je psihijatrija došla do značajnih spoznaja o prirodi shizofrenih poremećaja, o uzrocima nastanka bolesti, kliničkim slikama, prognozi i ishodu bolesti, a što je najvažnije značajno su unaprijeđene mogućnosti liječenja shizofrenije.

Kada se javlja shizofrenija?

Tipično je da bolest počinje u 20-im godinama života, kod muških bolesnika nešto ranije nego kod ženskih. Jednako zahvaća muškarce i žene. Kod jednog dijela bolesnika se simptomi bolesti u slabijem obliku javljaju i ranije, te uzrokuju promjenu u ponašanju i prije nastupa akutne kliničke slike. Kod mladih osoba su česte teškoće sa školovanjem, gubitak prijašnjih hobija, prekidaju se odnosi s vršnjacima, a prisutne su i teškoće u emocionalnim vezama.

Bolesnici koji boluju od shizofrenije su dodatno opterećeni stigmatizacijom same bolesti, koja otežava proces liječenja i oporavka.

Uzrok

Premda je specifičan uzrok bolesti nepoznat, shizofrenija ima biološku osnovu, dokazanu na temelju promjena građe mozga, poput proširenja moždanih komora i smanjenja hipokampusa te drugih područja mozga kao i promjenama neurotransmitera, osobito promijenjene aktivnosti dopamina i glutamata. Neki stručnjaci ukazuju da se shizofrenija javlja u osoba s neurorazvojnim podložnostima te da početak, remisije i recidivi simptoma predstavljaju rezultat međudjelovanja između tih, trajnih slabosti i stresora iz okoliša.

Neurorazvojna podložnost shizofreniji može nastati uslijed genske sklonosti; intrauterinih, porodnih ili postnatalnih komplikacija ili virusnih infekcija CNS–a. Opasnost od razvoja bolesti povećavaju majčino izgladnjivanje, njezina izloženost gripi tijekom 2. tromjesečja trudnoće, porođajna težina <2500 g, Rh nepodudarnost u drugoj trudnoći te hipoksija. Premda većina osoba sa shizofrenijom nema opterećenu obiteljsku anamnezu, ukazano je na genske čimbenike. Osobe koje imaju rođaka u 1. koljenu sa shizofrenijom su u oko 10%–tnoj opasnosti od razvoja bolesti, u usporedbi s opasnošću od 1% u općoj populaciji. Jednojajčani blizanci pokazuju sukladnost od oko 50%. Osjetljive neurološke i neuropsihijatrijske pretrage ukazuju kako se poremećeno praćenje pogledom, poremećena spoznaja i pažnja te poremećeni unos osjeta pojavljuju češće u osoba sa shizofrenijom nego u općoj populaciji. Ovi markeri (endofenotipovi) također se pojavljuju u rodbine u 1. koljenu osoba sa shizofrenijom te mogu predstavljati naslijeđenu sastavnicu podložnosti.

Stresori iz okoliša mogu potaknuti pojavu ili recidiv simptoma u podložnih osoba. Stresori mogu biti u prvom redu biokemijski (npr. droga, osobito marihuana) ili društveni (npr. nezaposlenost ili siromaštvo, odlazak na školovanje, prekid ljubavne veze, odlazak u vojsku); međutim, ovi stresori nisu uzročnici. Nema dokaza kako je shizofrenija uzrokovana neodgovarajućim roditeljstvom. Zaštitni čimbenici koji mogu ublažiti učinak stresa na pojavu simptoma ili egzacerbaciju su dobra društvena potpora, sposobnost nošenja s bolešću i antipsihotici.

Koje su vrste shizofrenije?

Paranoidni tip shizofrenije prepoznaje se po izrazitim halucinacijama i sumanutim idejama. Najčešće se javljaju ideje proganjanja.

Dezorganizirani ili hebefreni tip shizofrenije karakteriziraju nerazumljiv, nepovezan govor i nelogično, dezorganizirano ponašanje.

Katatoni tip shizofrenije je rijedak. Bolesnik ima psihomotorne smetnje u rasponu od jakog psihomotornog nemira do potpune ukočenosti i nepokretnosti (katatoni stupor).

Rezidualni tip shizofrenije prepoznaje se po negativnim simptomima: pasivnosti, gubitku inicijative, oskudnoj brizi o sebi, siromaštvu govora.

Nediferencirani tip shizofrenije je oblik bolesti kod kojeg ne prevladava niti jedan od simptoma shizofrenije.

Simplex formu shizofrenije karakterizira postupan i progresivan tijek i razvoj negativnih simptoma, bez jasnih prethodnih psihotičnih simptoma.

Postshizofrena depresija nastavlja se na akutnu fazu, a simptomi zadovoljavaju kriterije za depresivnu epizodu.

Koji su simptomi shizofrenije?

Oboljeli od shizofrenije mogu imati razIičite simptome. Ponekad bolest počinje naglo, iznenada. No tipično je da se razvija tijekom nekoliko mjeseci ili čak godinama, polako, šuljajući se. Na primjer, bolesnik može imati teškoća s koncentracijom, osjeća napetost, ne može spavati. Vrlo često takvi bolesnici počinju zanemarivati svoje uobičajene dotadašnje aktivnosti i prijatelje, osamljuju se i gube interes za sve što ih je do tada zanimalo. Ponekad čak zanemaruju i osobnu higijenu. Jedan od prvih znakova bolesti može biti zanemarivanje školskih obveza ili obavljanje obveza u radnoj sredini.
S napredovanjem bolesti postaju uočljivi simptomi bolesti koja se općenito naziva – psihoza. Ukratko, bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati stvarnost.
Bolesnici se počinju čudno ponašati ili neobično i nepovezano govoriti. Mogu imati halucinacije, što znači da vide, čuju ili osjećaju stvari koje zapravo ne postoje. Ponekad imaju i tjelesne simptome, kada zauzimaju čudne položaje u kojima mogu ostati nepomično i tijekom nekoliko sati. Neki se mogu neprestano kretati, bez jasnog smisla.
Težina bolesti i simptoma razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U svome tijeku bolest ima razdoblja kada se simptomi povlače ili ublažavaju i razdoblja kada se pogoršavaju ili su vrlo izraženi.
Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na: pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi su sumanute ideje, smetnje i poremećaji mišljenja, halucinacije te čudno ponašanje. Sumanute ideje su lažna uvjerenja ili zablude nastale na nerealnoj osnovi, tj. nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji. Na primjer, oboljela osoba vjeruje da ju netko iz susjedstva uhodi, pokušavajući zavladati njome. Shizofreni bolesnik može imati razIičite smetnje mišljenja: ponekad mu misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasna slijeda i povezanosti, ili su mu misli “blokirane”; bolesnici mogu izmišljati nove nerazumljive riječi ili u govoru riječi zamjenjivati glasovima ili rimama. Bolesnik može čuti glasove (slušne halucinacije) koji komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini (zapovjedne halucinacije).
Negativni simptomi shizofrenije su gubitak sposobnosti osjećajnog doživIjavanja i izražavanja, gubitak energije, volje i inicijative, gubitak sposobnosti uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnosti, teškoće koncentracije.
Shizofreni bolesnik je emocionaino povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima s drugim ljudima, izraz lica mu je bez osjećaja ili zanimanja.

Shizofrenija i samoubojstvo

Jedan od najvećih problema kod oboljelih od shizofrenije vezan je uz pojavu samoubojstava. Naime, oko 10% bolesnika umire nakon suicidalnog ponašanja, a postotak onih koji su pokušali počiniti samoubojstvo je znatno veći.

Smatra se da je želja za samoubojstvom najveća kada oboljeli, nakon epizode bolesti, spozna što se zapravo događa te shvati svoju bolest, odnosno vlastitu poziciju kao bolesnog člana obitelji.

Shizofrenija i ostale bolesti

Još jedan problem kod shizofrenih bolesnika je češće javljanje različitih tjelesnih bolesti nego u općoj populaciji koje se često zanemaruju i ne liječe. Zbog toga shizofreni bolesnici često žive kraće nego opća populacija. Najčešće se javljaju kardiovaskularne, cerebrovaskularne i maligne bolesti.

Osim toga, nerijetko su shizofreni bolesnici ovisni o nikotinu, a prema nekim istraživanjima čak 90% njih ima snažnu potrebu za nikotinom. Uz to, neki od njih posežu i za alkoholom i drugim sredstvima ovisnosti zbog čega često dolazi do zloupotrebljavanja.

Kako se liječi shizofrenija?

Shizofrenija se liječi antipsihoticima. Uz lijekove mogu pomoći savjetovanja i psihoterapija, kao dio procesa rehabilitacije. U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno izraženi psihotični simptomi, bolesnika je vrlo često potrebno liječiti u bolnici. Svrha liječenja shizofrenije je ublažiti i smanjiti simptome bolesti tijekom akutne faze, te spriječiti ponovnu pojavu bolesti tijekom razdoblja nestanka simptoma (remisije bolesti).
Antipsihotici su lijekovi koji učinkovito, u većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrijebljeni, u pedesetim godinama prošloga stoljeća, antipsihotici su pomogli tisućama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcioniranje. Prije tog vremena većina je shizofrenih bolesnika život provodila u psihijatrijskim ustanovama i azilima, gotovo cijeli život odvojena od svojih obitelji, prijatelja i vanjskog svijeta.
Kako se simptomi shizofrenije mogu znatno razlikovati od bolesnika do bolesnika u smislu izraženosti simptoma te njihovoj kombinaciji, ne postoji jedan lijek koji bi bio najbolji za sve bolesnike. Lijek koji je djelotvoran za jednoga bolesnika možda nije i najbolji lijek za drugoga. Iako antipsihotici ne mogu izliječiti shizofreniju, jer je ona neizlječiva i kronična bolest, oni znatno umanjuju ili uklanjaju halucinacije i sumanute ideje, omogućujući bolesniku povratak u stvarni svijet. Lijekovi umanjuju rizik za ponovno pojavljivanje bolesti, pri čemu je potrebno redovito uzimanje lijekova prema preporuci psihijatra. Ako se, unatoč uzimanju lijekova, psihotični simptomi ponovno pojave, najčešće su slabije izraženi.
Nažalost, mnogi shizofreni bolesnici ne uzimaju redovito lijekove, ili ih nakon što im se simptomi ublaže prestanu uzimati. Tada se, u većine bolesnika, nakon relativno kratkog vremena, bolest ponovo pojavi. Vrlo je važno da i bolesnici i čIanovi njihovih obitelji važnost uzimanja lijekova shvate kao mogućnost kontrole shizofrenije.
Antipsihotici djeluju na receptore kemijskih prijenosnika u mozgu, poglavito na receptore za dopamin i serotonin, dva kemijska prijenosnika za koje se smatra da imaju najveću ulogu u nastanku simptoma shizofrenije. Postoje dvije osnovne skupine antipsihotika: klasični antipsihotici i novi antipsihotici.
Klasični antipsihotici ublažavaju pozitivne simptome shizofrenije, odnosno halucinacije i sumanute ideje. Iako su vrlo djelotvorni, jer pomažu većini bolesnika, često se događa da ih bolesnici prestaju uzimati. Dva su razloga tome.
Jedan je njihovo nepoželjno djelovanje ili nuspojave. Uzimanje klasičnih antipsihotika može uzrokovati osjećaj suhoce u ustima, zamagljen vid, konstipaciju, vrtoglavicu i pospanost; u većine bolesnika ti simptomi nestaju nakon nekoliko prvih tjedana liječenja. Neugodnije nuspojave pri uzimanju klasičnih antipsihotika koje čine veće probleme bolesnicima i koje su jedan od najčešćih razloga za prestanak uzimanja lijekova su poremećaj pokreta ili motorike. Nazivaju se ektstrapiramidne nuspojave, a ima ih oko 60% do 70% bolesnika. Mogu biti izražene kao trajni spazam ili grč mišića u vratu ili glavi (distonija) ili nemogućnost stajanja na jednome mjestu i potreba za stalnim premještanjem s noge na nogu (akatizija). Neki bolesnici mogu imati izražen skup simptoma koji podsjeća na Parkinsonovu bolest, npr. usporene kretnje, tremor ruku. Te se nuspojave mogu ublažiti Iijekovima koji se daju istodobno s antipsihoticima, a nazivaju se antikolinergici.
Drugi razlog prestanka uzimanja lijeka je što klasični antipsihotici nisu dovoljno učinkoviti u ublažavanju negativnih shizofrenih simptoma, kao što su depresivni simptomi i emocionalno povlačenje i otupljivanje emocija.
Novi antipsihotici su vrlo učinkoviti u ulažavanju i pozitivnih ali i negativnih shizofrenih simptoma, kao i depresivnih simptoma udruženih sa shizofrenijom. Ta nova skupina antipsihotičnih lijekova obično ne uzrokuje veće smetnje pokreta (ekstrapiramidne nuspojave). No neki od tih lijekova mogu u dijela bolesnika uzrokovati pretjeranu sedaciju, vrtoglavicu, konstipaciju. Većina tih lijekova uzrokuje povećanje tjelesne težine, stoga je potrebno paziti na prehranu i odgovarajući dijetetski režim.
Nekim će bolesnicima u liječenju najviše pomoći neki od klasičnih antipsihotika, a nekima će najviše koristiti liječenje jednim od novih antipsihotika. Trećoj će pak skupini bolesnika možda trebati istodobno davati dva antipsihotika ili dodavati i neke druge skupine lijekova (npr. antidepresive, anksiolitike).

Lijekovi za liječenje shizofrenije

Shizofrenija se liječi primarno antispihoticima-lijekovima protiv psihoze, uz dodavanje anksiolitika (lijekovi protiv tjeskobe i straha), antidepresiva, stabilizatora raspoloženja i drugih ovisno o vodećim simptomima. Liječenje treba započeti što ranije s antispihoticima što bolje podnošljivosti, te s onima koji pokrivaju što veći broj kliničkih simptoma. Što je dulje vrijeme bolesnik bio psihotičan prije početka liječenja to će biti potrebno dulje vrijeme da se postigne ublažavanje simptoma i povlačenje bolesti. Stupanj remisije (povlačenja simptoma bolesti) je također veći ako je vrijeme trajanja bolesti prije početka liječenja kraće.

U akutnoj fazi liječenja kada često postoji psihomotorni nemir, jaka tjeskoba, strahovi, intenzivne halucinacije, treba započeti liječenje intramuskularnim injekcijama antipsihotika koje će se višekratno ponavljati tijekom dana, prvih nekoliko dana, zbog potrebe za što bržim smirenjem bolesnika. Najčešće se daju haloperidol, promazin i diazepam. Po smirenju akutne faze bolesti, uobičajeno je potom uvoditi antipsihotike tzv. treće generacije, a to su risperidon, olanzapin, kvetiapin, ziprasidon, i drugi. Moderni antipsihotici predstavljaju vidan napredak u liječenju shizofrenije zbog bolje podnošljivosti kako u početnoj fazi bolesti, tako i u prevenciji povrata bolesti, omogućuju veću kvalitetu življenja, jednostavno se doziraju, bolesnici imaju veći stupanj oporavka, imaju manju stopu povrata bolesti i doprinose boljoj dugoročnoj prognozi bolesti. Liječenje shizofrenije je najčešće doživotno, te stoga i lijekovi koji se upotrebljavaju moraju biti što učinkovitiji, sa što manje nuspojava i rizika po bolesnika, jer o tome tada posredno ovisi i suradnja bolesnika u uzimanju lijekova.

Reference:
https://www.nimh.nih.gov/health/topics/schizophrenia
https://www.psychiatry.org/patients-families/schizophrenia/what-is-schizophrenia
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/4568-schizophrenia
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/schizophrenia/symptoms-causes/syc-20354443
https://www.webmd.com/schizophrenia/mental-health-schizophrenia