Dijabetička nefropatija

Saznajte više o teškoj komplikaciji koja je uzrok oštećenja bubrega kod dijabetičara

Simptomi

Dijabetička nefropatija jedna je od najčešćih i najopasnijih komplikacija dijabetesa, vodeći uzrok kronične bubrežne bolesti i zatajenja bubrega. Prema podacima Mayo Clinic, oko trećine osoba s dijabetesom tipa 1 i 20% onih s dijabetesom tipa 2 razvije neku razinu oštećenja bubrega​.

S obzirom na to da bolest često nema simptome u ranim fazama, prepoznavanje i prevencija ključni su za očuvanje zdravlja.

Što je dijabetička nefropatija?

Dijabetička nefropatija označava oštećenje bubrega uzrokovano dugotrajno povišenom razinom glukoze u krvi. Visoka razina šećera oštećuje sitne krvne žile (glomerule) unutar bubrega, što postupno smanjuje njihovu sposobnost filtriranja toksina iz krvi​.

Oštećenje može napredovati kroz pet stadija, pri čemu se u posljednjem stadiju javlja kronično zatajenje bubrega, poznato kao završni stadij bubrežne bolesti ili ESRD (End-Stage Renal Disease)​.

Uzroci i mehanizmi razvoja dijabetičke nefropatije

Kako smo već naveli, dijabetička nefropatija nastaje kao rezultat dugotrajno povišenih razina glukoze u krvi koje uzrokuju niz patoloških procesa unutar bubrega:

Pexels.com
  • glikacija proteina i stvaranje AGEs spojeva (napredni produkti glikacije) oštećuju krvne žile bubrega, što smanjuje njihovu funkciju filtracije. Ovi spojevi narušavaju strukturu endotelnih stanica, izazivajući propadanje glomerula, ključnih filtera bubrega
  • oksidativni stres potiče proizvodnju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), što dovodi do oštećenja bubrežnog tkiva. Dugotrajna hiperglikemija povećava ovaj stres, dodatno pogoršavajući oštećenje glomerula i uzrokujući bubrežnu fibrozu​
  • upalni procesi uzrokovani citokinima, poput TGF-β (transformirajući faktor rasta beta) i interleukina-1, aktiviraju kaskadu reakcija koje dovode do zadebljanja bazalne membrane i gubitka funkcionalnog tkiva bubrega
  • povećani krvni tlak (hipertenzija), čest kod osoba s dijabetesom, uzrokuje hiperfiltraciju, stanje u kojem bubrezi privremeno povećavaju kapacitet filtracije kako bi se prilagodili višim zahtjevima. Dugoročno, hiperfiltracija rezultira glomerulosklerozom, nepovratnim oštećenjem filtera bubrega
  • genetski faktori također imaju značajan utjecaj. Osobe s obiteljskom poviješću bolesti bubrega, hipertenzije ili dijabetesa tipa 1 i 2 sklonije su razvoju dijabetičke nefropatije. Na to dodatno utječu čimbenici poput pušenja, pretilosti i neadekvatne kontrole razine šećera u krvi

Kombinacija ovih mehanizama čini dijabetičku nefropatiju progresivnim i ozbiljnim poremećajem. Bez pravovremenog liječenja, bolest može napredovati do završnog stadija bubrežne bolesti (ESRD), što zahtijeva dijalizu ili transplantaciju bubrega.

Kontrola glukoze i krvnog tlaka, uz upotrebu ACE inhibitora i promjenu životnog stila, ključni su koraci za usporavanje progresije ove komplikacije​.

Simptomi dijabetičke nefropatije

Dijabetička nefropatija često se razvija postepeno, a simptomi se ne manifestiraju odmah. U ranim fazama bolest je asimptomatska, što otežava rano prepoznavanje. Kako se oštećenje bubrega progresivno povećava, pojavljuju se sljedeći simptomi:

  • pojava proteina u urinu (proteinurija) jedan je od prvih znakova. U početku se otkriva samo mikroskopski, ali kasnije može biti vidljiva i pjenasta mokraća, što ukazuje na ozbiljnije oštećenje filtracijskih jedinica bubrega – glomerula
  • edemi ili otečenost ruku, nogu i lica posljedica su gubitka bjelančevina kroz urin i smanjene sposobnosti bubrega da reguliraju ravnotežu tekućina u tijelu
  • povišeni krvni tlak često se javlja kao posljedica oštećenja krvnih žila bubrega, što dodatno ubrzava progresiju nefropatije i povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti
  • povraćanje i mučnina nastaju zbog nakupljanja toksina u krvi koje oštećeni bubrezi više ne mogu učinkovito filtrirati
  • anemija i blijeda koža također su česti jer oštećeni bubrezi proizvode manje eritropoetina, hormona koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica
  • napredovanjem bolesti dolazi do gubitka apetita, gubitka težine i poteškoća s koncentracijom, što ukazuje na ozbiljno smanjenje bubrežne funkcije. U terminalnom stadiju može doći do potpunog zatajenja bubrega, što zahtijeva dijalizu ili transplantaciju

Kako se dijagnosticira dijabetička nefropatija?

Dijagnosticiranje bolesti uključuje nekoliko ključnih pretraga:

  • analiza urina: traži prisutnost proteina u mokraći (proteinurija), što je često prvi znak oštećenja bubrega
  • krvne pretrage: mjere razinu kreatinina i procjenjuju brzinu glomerularne filtracije (GFR)
  • ultrazvuk bubrega: vizualizira veličinu i strukturu bubrega
  • biopsija bubrega: koristi se u težim slučajevima kako bi se potvrdila dijagnoza

Liječenje dijabetičke nefropatije

Liječenje dijabetičke nefropatije ima za cilj usporiti napredovanje bolesti, zaštititi funkciju bubrega i smanjiti rizik od komplikacija. Ovaj proces zahtijeva multidisciplinarni pristup koji obuhvaća:

  • kontrolu glukoze u krvi, što je ključni korak za usporavanje oštećenja bubrega. Preporučuje se održavanje razine glikiranog hemoglobina (HbA1c) ispod 7%. Učinkovita regulacija šećera smanjuje opterećenje na glomerule, osnovne filtracijske jedinice bubrega
  • snižavanje krvnog tlaka kroz primjenu antihipertenzivnih lijekova, osobito ACE inhibitora i blokatora angiotenzinskih receptora (ARB). Ovi lijekovi ne samo da snižavaju krvni tlak, već i smanjuju proteinuriju (prisutnost proteina u mokraći), čime se usporava napredovanje bolesti
  • upravljanje razinama lipida u krvi, jer su povišeni kolesterol i trigliceridi povezani s bržim napredovanjem bubrežnih oštećenja. Statini su često prvi izbor za kontrolu dislipidemije
  • promjene u prehrani, s naglaskom na smanjenje unosa soli i proteina. Ovo smanjuje bubrežno opterećenje i poboljšava funkciju bubrega. Preporučuje se prehrana bogata voćem, povrćem i vlaknima te izbjegavanje prerađene hrane
  • prestanak pušenja, budući da nikotin ubrzava oštećenje krvnih žila bubrega i povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti
  • redovita tjelesna aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine, što poboljšava osjetljivost na inzulin i doprinosi boljoj kontroli glukoze i krvnog tlaka​

U naprednim stadijima dijabetičke nefropatije, kada funkcija bubrega značajno opadne, potrebne su metode poput dijalize ili transplantacije bubrega. Rano prepoznavanje i pravovremeno liječenje ključni su za očuvanje kvalitete života pacijenata​.

Završna faza: kad su bubrezi pred kolapsom

Kada bubrezi više nisu u stanju obavljati svoju funkciju, dolazi do završnog stadija bubrežne bolesti. U toj fazi, pacijentima su potrebni dijaliza ili transplantacija bubrega kako bi preživjeli​. Nažalost, u ovoj fazi simptomi su znatno izraženiji i uključuju:

  • povećanu žeđ i smanjenu proizvodnju urina
  • jaku iscrpljenost
  • oticanje cijelog tijela
  • gubitak apetita i težine
  • mentalnu konfuziju

Dijabetička nefropatija ozbiljna je komplikacija dijabetesa koja zahtijeva pravovremenu dijagnozu i aktivno upravljanje. Redovite kontrole, zdravi stil života i terapije ključni su za održavanje kvalitete života i prevenciju zatajenja bubrega. Kako navodi Nature.com, edukacija pacijenata i suradnja s liječnikom ključni su za uspješno upravljanje ovom bolesti.

U svijetu gdje je dijabetes sve rašireniji, osvještavanje o njegovim komplikacijama, poput dijabetičke nefropatije, prvi je korak prema boljem zdravlju.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Hrvatska elektronička medicinska edukacija (HeMED)

Mayo Clinic

Johns Hopkins Medicine

Diabetes UK

PubMed Central (PMC)

Nature Reviews Disease Primers

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *