Hiperglikemija je stanje povišene razine šećera (glukoze) u krvi, a najčešće se povezuje s dijabetesom. Iako se povremene oscilacije šećera u krvi mogu dogoditi svakome, kronično povišena razina može ozbiljno ugroziti zdravlje.
Glavna opasnost leži u činjenici da hiperglikemija često ne izaziva simptome u početnim fazama, pa mnogi ljudi nisu svjesni problema dok se ne razviju komplikacije. Prema Mayo Clinic, dugotrajna hiperglikemija može oštetiti živce, krvne žile, oči, bubrege i srce.
Što je hiperglikemija?
Hiperglikemija se definira kao razina glukoze u krvi koja prelazi normalne vrijednosti. Normalne razine šećera u krvi kreću se između 3,9 i 5,6 mmol/L. Kada razina šećera premaši 7 mmol/L na prazan želudac ili 11 mmol/L nakon obroka, to ukazuje na hiperglikemiju. Ova pojava može biti prolazna ili trajna i često je povezana s dijabetesom tipa 1 ili tipa 2.
Koji su uzroci hiperglikemije?
Hiperglikemija nastaje kada razina šećera u krvi poraste iznad normalnih granica zbog poremećaja u regulaciji glukoze. Ovo stanje najčešće je povezano s dijabetesom, no može se pojaviti i u drugim situacijama. Najčešći uzroci hiperglikemije su:
- nedostatak inzulina ili otpornost na inzulin: osnovni uzrok hiperglikemije kod dijabetesa tipa 1 je potpuni manjak inzulina, dok je kod dijabetesa tipa 2 problem u otpornosti stanica na djelovanje inzulina. Kada tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne koristi učinkovito, glukoza ostaje u krvotoku umjesto da ulazi u stanice, što dovodi do povećane razine šećera u krvi
- nepravilna prehrana: prekomjeran unos hrane bogate rafiniranim šećerima i jednostavnim ugljikohidratima može izazvati nagli skok razine glukoze u krvi. Ovaj problem je izražen kod osoba s dijabetesom, jer njihovo tijelo ne može dovoljno brzo regulirati razinu šećera
- nedostatak tjelesne aktivnosti: tjelesna aktivnost pomaže mišićima da koriste glukozu iz krvi za energiju. Kada nema dovoljno fizičke aktivnosti, glukoza ostaje u krvotoku, što može dovesti do hiperglikemije, posebno kod osoba s dijabetesom tipa 2
- stres i bolesti: kada je tijelo pod stresom, bilo emocionalnim ili fizičkim (kao što su infekcije), luče se hormoni stresa poput kortizola i adrenalina. Ovi hormoni potiču jetru da otpušta glukozu u krvotok kako bi osigurala dodatnu energiju. Kod osoba s dijabetesom, tijelo ne može pravilno regulirati taj proces, što rezultira hiperglikemijom
- nepravilno uzimanje lijekova: preskakanje doza inzulina, pogrešno doziranje lijekova za dijabetes ili uporaba određenih lijekova (poput kortikosteroida) mogu uzrokovati porast razine šećera u krvi. Steroidi i neki lijekovi za liječenje mentalnih poremećaja također mogu povećati razinu glukoze
- hormonalne promjene: hormonalne promjene koje se javljaju tijekom trudnoće (gestacijski dijabetes) ili kod endokrinih poremećaja poput Cushingovog sindroma mogu uzrokovati povišenje razine glukoze u krvi. Ovo je osobito važno za trudnice, jer se gestacijski dijabetes može razviti čak i kod žena koje prethodno nisu imale problema s razinom šećera u krvi
- dehidracija: kada tijelu nedostaje tekućine, volumen krvi se smanjuje, što povećava koncentraciju glukoze u krvi. Iako je ovo često privremena situacija, može dodatno pogoršati postojeću hiperglikemiju, osobito kod osoba s dijabetesom
S obzirom na to koliko različitih uzroka može dovesti do hiperglikemije, važno je znati prepoznati osobne rizične čimbenike. Ako se razina šećera u krvi često povisuje bez očitog razloga, preporučuje se konzultacija s liječnikom kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije poput dijabetičke ketoacidoze ili kroničnih oštećenja organa.
Kako prepoznati simptome hiperglikemije?
Prepoznavanje simptoma hiperglikemije ključno je za pravovremenu reakciju i sprječavanje ozbiljnih komplikacija. Simptomi se mogu razvijati polako, a intenzitet ovisi o razini šećera u krvi i trajanju povišenog stanja. Najčešći simptomi hiperglikemije uključuju:
- povećana žeđ (polidipsija) i suha usta: kada je razina glukoze u krvi visoka, tijelo pokušava izbaciti višak glukoze putem urina, što dovodi do gubitka tekućine. To izaziva osjećaj pojačane žeđi i suhoće usta
- pojačano mokrenje (poliurija): visoka razina glukoze u krvi uzrokuje povećano izlučivanje glukoze putem bubrega, što povećava količinu urina. Osobe s hiperglikemijom mogu često i obilno mokriti, osobito noću
- umor i slabost: budući da glukoza ne može ući u stanice zbog nedostatka inzulina ili otpornosti na inzulin, tijelo ne dobiva potrebnu energiju. To uzrokuje osjećaj iscrpljenosti i slabosti, čak i nakon dovoljno sna
- zamagljen vid: visoka razina šećera u krvi može uzrokovati oticanje leće oka, što dovodi do zamagljenog vida. Ovaj simptom može biti prolazan, ali ako se ne liječi, može uzrokovati trajna oštećenja vida
- povećana glad (polifagija): iako je glukoza prisutna u krvi, stanice je ne mogu koristiti za energiju. Kao rezultat toga, tijelo “misli” da gladuje, pa se javlja povećana glad, čak i ubrzo nakon obroka
- trnci i utrnulost u rukama i nogama: dugotrajna hiperglikemija može oštetiti živce, osobito u rukama i stopalima, što se manifestira osjećajem trnaca, peckanja ili utrnulosti. Ovo je također poznato kao dijabetička neuropatija
- glavobolja i poteškoće s koncentracijom: kada je razina glukoze previsoka, mozak ne dobiva odgovarajuću količinu energije, što može uzrokovati glavobolje, zbunjenost i poteškoće s koncentracijom
- spora zacjeljivanja rana i infekcije: povišena razina šećera u krvi usporava proces zacjeljivanja rana i povećava sklonost infekcijama, osobito na stopalima i donjim ekstremitetima. Razlog je smanjena cirkulacija i oslabljena funkcija imunološkog sustava
- neobjašnjiv gubitak tjelesne težine: kod dijabetesa tipa 1, kada tijelo ne može koristiti glukozu za energiju, počinje razgrađivati masti i mišiće kako bi osiguralo gorivo. Što može dovesti do neobjašnjenog gubitka kilograma unatoč povećanom unosu hrane
Prepoznavanje ovih simptoma na vrijeme važno je kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice poput dijabetičke ketoacidoze. Ako osjetite više ovih simptoma, osobito žeđ, umor i učestalo mokrenje, preporučuje se provjera razine šećera u krvi i konzultacija s liječnikom.
Kako se dijagnosticira hiperglikemija?
Dijagnoza hiperglikemije temelji se na mjerenju razine glukoze u krvi. Vrijednosti koje ukazuju na hiperglikemiju uključuju:
- natašte: više od 7 mmol/L.
- dva sata nakon obroka: više od 10 mmol/L.
Redovito praćenje razine glukoze ključno je za osobe s dijabetesom. Prema Yale Medicine, kontinuirani sustavi za praćenje glukoze mogu biti izuzetno korisni u kontroli stanja.
Komplikacije neliječene hiperglikemije
Ako se hiperglikemija ne liječi, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Najčešće komplikacije su:
- Dijabetička ketoacidoza: opasno stanje koje se češće javlja kod osoba s dijabetesom tipa 1. Nastaje kada tijelo počinje razgrađivati masti za energiju, stvarajući ketone koji mogu uzrokovati zakiseljenje krvi. Simptomi dijabetičke ketoacidoze uključuju mučninu, povraćanje, bolove u trbuhu i ubrzano disanje
- Dugoročne komplikacije dijabetesa: kronična hiperglikemija može dovesti do neuropatije (oštećenja živaca), retinopatije (oštećenja mrežnice oka), nefropatije (oštećenja bubrega) te kardiovaskularnih bolesti.
Upravo zato je važno redovito kontrolirati razinu glukoze u krvi, posebno kod osoba koje žive s dijabetesom.
Kako se liječi hiperglikemija?
Liječenje hiperglikemije ovisi o uzroku, težini stanja i tome je li riječ o kratkotrajnoj ili kroničnoj hiperglikemiji. Cilj liječenja je smanjenje razine šećera u krvi i sprječavanje komplikacija poput dijabetičke ketoacidoze i oštećenja organa. Metode liječenja hiperglikemije uključuju:
1. Primjena inzulina
Kod osoba s dijabetesom tipa 1 ili kod onih s dijabetesom tipa 2 kada druge mjere nisu učinkovite, inzulin je neophodan za smanjenje razine glukoze u krvi. Inzulin se obično daje injekcijama ili putem inzulinske pumpe. Redovito praćenje razine šećera u krvi pomaže odrediti kada je potrebna doza inzulina.
2. Uzimanje lijekova za dijabetes
Za osobe s dijabetesom tipa 2, hiperglikemija se često liječi oralnim antidijabeticima, poput metformina ili inhibitora SGLT2. Ovi lijekovi smanjuju proizvodnju glukoze u jetri ili povećavaju osjetljivost stanica na inzulin.
3. Promjena prehrambenih navika
Zdrava prehrana s kontroliranim unosom ugljikohidrata ključna je u liječenju hiperglikemije. Preporučuje se izbjegavanje rafiniranih šećera i prerađene hrane te konzumacija hrane bogate vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice). Ovaj pristup stabilizira razinu glukoze u krvi i smanjuje rizik od skokova šećera.
4. Redovita fizička aktivnost
Vježbanje pomaže mišićima da koriste glukozu iz krvi za energiju, što prirodno smanjuje razinu šećera u krvi. Aerobne vježbe poput hodanja, plivanja i vožnje bicikla preporučuju se osobama s dijabetesom, ali prije početka vježbanja potrebno je konzultirati se s liječnikom kako bi se izbjegla hipoglikemija.
5. Hidratacija (unos tekućine)
Pijenje vode pomaže “razrijediti” višak glukoze u krvi i potiče bubrege na izlučivanje šećera urinom. To je brz i prirodan način smanjenja razine glukoze u krvi kod blage hiperglikemije.
6. Smanjenje stresa
Stres potiče oslobađanje hormona koji povećavaju razinu glukoze u krvi. Tehnike za smanjenje stresa, poput meditacije, vježbi disanja i opuštajućih aktivnosti, mogu pomoći u regulaciji šećera u krvi, osobito kod osoba s dijabetesom.
7. Praćenje razine šećera u krvi
Redovito mjerenje razine šećera u krvi omogućuje pravovremenu intervenciju. Praćenje je osobito važno kod osoba koje uzimaju inzulin, jer omogućuje precizno prilagođavanje doza inzulina ili lijekova.
Ako se hiperglikemija ne liječi, može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput dijabetičke ketoacidoze, neuropatije ili oštećenja bubrega i vida.
Kada se obratiti liječniku?
Ako primijetite simptome hiperglikemije, važno je što prije se obratiti liječniku. Prema Yale Medicine, osobito treba obratiti pažnju na simptome poput neobjašnjive žeđi, učestalog mokrenja ili zamućenog vida, jer oni mogu biti prvi znakovi dijabetesa ili komplikacija.
Hiperglikemija je tihi neprijatelj koji može dugo ostati neprimijećen, ali njegove posljedice mogu biti ozbiljne. Ključ uspješne kontrole leži u edukaciji, redovitom praćenju razine šećera u krvi i vođenju zdravog načina života.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
