Mononukleoza (bolest poljupca) – uzrok, simptomi i liječenje

Infektivna mononukleoza često se naziva i ”bolest poljupca” jer se virus koji uzrokuje mononukleozu prenosi putem sline, odnosno poljupca, kašlja, kihanja ili prilikom dijeljenja posuđa, hrane ili pića s nekim tko ima mononukleozu. Neki je zovu i ”žljezdanom groznicom” zbog toga što se prilikom infekcije povećaju limfne žlijezde.

Međutim, mononukleoza nije zarazna kao neke infekcije, kao što su obična prehlada ili gripa. Godišnje jedna na 1000 osoba potraži pomoć zbog infektivne mononukleoze. Međutim, pretpostavlja se kako se bolest javlja i češće, ali je postavljena kriva dijagnoza kao npr. gripa. Najčešći bolesnici su djeca i mlađe odrasle osobe.

Ako dobijete infektivnu mononukleozu ona će se optokom krvi vjerojatno proširiti u gotovo svaki organ. Simptomi mononukleoze su raznovrsni upravo zbog načina na koji zahvaćaju organizam, a oni uključuju natečene limfne čvorove i povišenu tjelesnu temperaturu.

Mononukleoza kod djece često može ostati nedijagnosticirana, osim toga djeca razvijaju trajnu imunost prema infektivnoj mononukleozi.

Ako imate mononukleozu, važno je da budete oprezni kako ne bi došlo do komplikacija, kao što je povećana slezena. Odmor i konzumiranje dovoljno tekućine su ključ oporavka.

Uzroci mononukleoze

Uzrok mononukleoze je Epstein-Barr virus. Bolest obično nije jako ozbiljna. Mononukleoza kod odraslih je rijetka pojava zato što je većina odraslih osoba već bila izložena virusu te je stekla neku vrstu otpornosti.

Simptomi mononukleoze

Simptomi infektivne mononukleoze su raznoliki. Zbog osjećaja slabosti, možete posumnjati kako se radi o gripi ili nekoj virozi. Nakon dva dana ćete moći primijetiti da imate otečene i bolne žlijezde na vratu, pod pazuhom i u preponama. Većina bolesnika javlja se s umorom koji traje nekoliko dana.

Kada je u pitanju infektivna mononukleoza, povišena tjelesna temperatura može se penjati i do 39°C te ju može biti izrazito teško skinuti. Infektivna mononukleoza kod djece i infektivna mononukleoza kod odraslih se simptomatski ne razlikuje, osim što djeca u periodu infekcije mogu biti izrazito plačljiva i razdražljiva.

Ponekad se kao posljedica mononukleoze može javiti i žutica. Svi simptomi uglavnom nestaju nakon tri tjedna, ali se još najmanje dva tjedna možete osjećati slabo, umorno, tromo i potišteno.

Znakovi i simptomi mononukleoze mogu uključivati:

• umor,
• opći osjećaj slabosti,
• grlobolju,
• upalu ždrijela (faringitis),
• groznicu,
• natečene limfne čvorove na vratu i ispod pazuha,
• natečene krajnike,
• glavobolju,
• kožni osip,
• meku, otečenu slezenu.

Virus ima period inkubacije od oko četiri do šest tjedana, iako kod male djece to razdoblje može biti i kraće.

Infektivna mononukleoza obično nije opasna bolest, ali je sklona recidivu. Mononukleoza se može javiti i nekoliko puta godišnje što može biti izrazito iscrpljujuće iskustvo. Kada se ponovno pojavi, mononukleoza je obično slabijeg intenziteta nego prilikom prvog pojavljivanja infekcije.

Mononukleoza kod odraslih osoba starijih od 30 godina može biti ozbiljnija i može duže trajati. Najčešće komplikacije mononukleoze kod osoba starijih od 30 godina su:

• opstrukcija dišnih puteva,
• prsnuće slezene (nagli pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti),
• upala srčanog mišića,
• komplikacije koštane srži i živčanog sustava.

Kada infekcija potpuno nestane, posljedica više nema, ali se nažalost ne može steći imunitet na ponovnu infekciju. Vjeruje se da je to tako zbog toga što infektivnu mononukleozu uzrokuje više virusa.

Istraživanje grupe znanstvenika objavljeno u poznatom časopisu PLOS one je dobilo zanimljive podatke o mononukleozi. Adam E. Handel zajedno sa svojim kolegama tvrdi sljedeće: „Naši rezultati čvrsto potvrđuju da povijest preboljene infektivne mononukleoze značajno povećava rizik od nastanka multiple skleroze. Budući znanstveni radovi bi se trebali usredotočiti na mehanizam ove asocijacije i interakciju s drugim rizičnim čimbenicima.“

Liječenje mononukleoze

Ne postoji specifična terapija za liječenje infektivne mononukleoze. Antibiotici ne djeluju protiv virusnih infekcija, stoga liječenje uglavnom uključuje mirovanje i konzumiranje što više tekućine.

Neki pacijenti zbog izrazito dugog trajanja infekcije znaju patiti od napadaja depresije. Ako osjetite napadaj depresije – javite se liječniku kako bi vam mogao propisati nešto što će vas malo umiriti.

Matthew Falagas je sa svojim kolegama proveo istraživanje objavljeno u časopisu Current Opinion in Hematology. Ono što su zaključili prenosimo u potpunosti: „Infektivna mononukleoza je uobičajena, obično samorazumljiva bolest. Međutim, infektivna mononukleoza može biti prisutna kod teških manifestacija, a nerijetko se mogu pojaviti i komplikacije. Slijedom toga, rana dijagnostička i terapijska pitanja vezana za infektivnu mononukleozu od velike su važnosti. Antivirusna sredstva mogu pružiti korisnu mogućnost liječenja kod bolesnika s teškom zaraznom mononukleozom.“

Lijekovi

Povremeno, streptokokna infekcija prati upalu grla od mononukleoze. Također, može se razviti i sinusna infekcija ili upala krajnika (angina). U tim slučajevima, liječnik može preporučiti liječenje antibioticima za te prateće bakterijske infekcije.

Amoksicilin i ostali derivati penicilina se ne preporučuju za osobe s mononukleozom jer postoji opasnost od razvijanja osipa. Osip, međutim, ne mora nužno značiti da ste alergični na antibiotik. Ako je potrebno, liječnik može preporučiti druge antibiotike za koje je manje vjerojatno da će uzrokovati osip.

Kortikosteroidi mogu olakšati neke od simptoma, kao što su teško oticanje grla i krajnika. Liječnik vam može propisati kortikosteroidne lijekove, kao što je prednizon.

Jedna znanstvena studija objavljeno u časopisu Clinical Infectious Diseases se posebno bazirala na studentsku populaciju kod liječenja mononukleoze. Naime, studenti koji su doživjeli infektivnu mononukleozu su češće prekidali studiranje, društvene aktivnosti te redovitu tjelovježbu.

Najveću vjerojatnost za prekid studija su imale studentice, a pritom su izvještavale i o sve češćoj pojavi umora. Znanstvenici tvrde da bi odgovarajuća imunizacija za sprječavanje infektivne mononukleoze bila dobra strategija za smanjenje ovakvih pothvata u studentskoj populaciji.

Metode samopomoći i prirodno liječenje

Osim puno mirovanja, ovi koraci mogu pomoći u ublažavanju simptoma mononukleoze:

• Pijte puno vode i voćnih sokova – tekućina pomaže smanjiti temperaturu i bolove u grlu te spriječiti dehidraciju.
• Lijekovi bez recepta – mogu pomoći u ublažavanju bolova ili groznice.
• Isperite grlo sa slanom vodom – učinite to nekoliko puta dnevno za ublažavanje upale grla. Pomiješajte pola žličice soli u otprilike dva decilitra tople vode i isperite grlo.
• Pričekajte sa sportom i drugim aktivnostima – većina znakova i simptoma mononukleoze prolazi u roku od nekoliko tjedana, no prerani povratak aktivnostima može povećati rizik od recidiva ili komplikacija poput puknuća slezene. Pričekajte najmanje mjesec dana prije povratka bilo kakvim intenzivnim aktivnostima.
• Hranite se namirnicama koje obiluju antioksidansima: voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke, biljna ulja, cjelovite žitarice, čajevi, kava (turska) te čokolada s visokim udjelom kakaa.
• Povećajte unos češnjaka koji je prirodni antibiotik.
• Echinacea – skraćuje vrijeme trajanja bolesti te jača bijela krvna zrnca koja pomažu organizmu u borbi protiv infekcije.
• Koloidna srebrna voda – znanstveno je dokazano da koloidno srebro uništava preko 650 različitih uzroka mononukleoze.
• Čaj hajdučke trave i kamilice – u 2 dl vruće vode dodajte jednu žlicu hajdučke trave i jednu žlicu kamilice. Ostavite da odstoji 15 minuta. Isperite grlo ovim čajem 3 puta dnevno.

Preuzeto sa www.krenizdravo.dnevnik.hr