Gluhoća i gubitak sluha – uzroci, simptomi i liječenje

Gluhoća je stanje koje se odnosi na gubitak sluha, djelomični ili potpuni, u jednom ili oba uha. Gubitak sluha može biti privremen ili trajan, ovisno o uzroku i stupnju oštećenja slušnog sustava. Gubitak sluha može utjecati na kvalitetu života, komunikaciju, socijalnu interakciju, obrazovanje i zaposlenje osobe.

Što uzrokuje gubitak sluha?

Gubitak sluha može biti uzrokovan različitim čimbenicima, koji se mogu podijeliti u dvije glavne kategorije: provodni i senzorineuralni.

Provodni gubitak sluha nastaje kada zvuk ne može doći do unutarnjeg uha zbog nekog prepreke ili oštećenja u vanjskom ili srednjem uhu. Neki od mogućih uzroka su:

• Ušni vosak, strano tijelo, infekcija, upala, tumor ili trauma u vanjskom uhu.
• Infekcija, upala, tekućina, perforacija bubnjića, otoskleroza (abnormalni rast kosti u srednjem uhu) ili trauma u srednjem uhu.

Provodni gubitak sluha obično je reverzibilan i može se liječiti lijekovima, kirurškim zahvatima ili slušnim pomagalima.

Senzorineuralni gubitak sluha nastaje kada je oštećen ili neispravan slušni živac ili stanice dlake u unutarnjem uhu, koje pretvaraju zvuk u električne impulse. Neki od mogućih uzroka su:

• Starenje, što dovodi do prirodnog propadanja slušnog sustava.
• Izloženost buci, što može oštetiti stanice dlake u unutarnjem uhu. Buka može biti iznenadna i jaka, kao što je eksplozija, ili kronična i dugotrajna, kao što je rad u bučnom okruženju.
• Genetski poremećaji, koji mogu uzrokovati kongenitalnu (urođenu) ili progresivnu (postupnu) gluhoću. Neki od primjera su Waardenburgov sindrom, Usherov sindrom, Alportov sindrom i Pendredov sindrom.
• Infekcije, koje mogu oštetiti unutarnje uho ili slušni živac. Neki od primjera su meningitis, zaušnjaci, ospice, rubeola, citomegalovirus i sifilis.
• Ototoxicni lijekovi, koji mogu imati štetan učinak na unutarnje uho ili slušni živac. Neki od primjera su antibiotici, diuretici, kemoterapijski lijekovi i aspirin.
• Trauma, koja može uzrokovati frakturu lubanje, potres mozga, krvarenje ili oteklinu u unutarnjem uhu ili slušnom živcu.
• Tumori, koji mogu pritisnuti ili oštetiti unutarnje uho ili slušni živac. Neki od primjera su akustični neurom, meningiom i kohlearni implantat.
• Autoimune bolesti, koje mogu napasti i uništiti tkivo unutarnjeg uha ili slušnog živca. Neki od primjera su Meniereova bolest, relapsirajuća polihondritis i Coganov sindrom.

Senzorineuralni gubitak sluha obično je nepovratan i ne može se liječiti lijekovima ili kirurškim zahvatima, ali može se ublažiti slušnim pomagalima ili kohlearnim implantatima.

Simptomi gubitka sluha

Simptomi gubitka sluha mogu se razlikovati od osobe do osobe, ovisno o vrsti, stupnju i uzroku gubitka sluha. Neki od mogućih simptoma su:

• Poteškoće u razumijevanju govora, posebno u bučnim okruženjima, kada govornik nije dobro vidljiv, kada govori brzo ili nerazgovijetno, ili kada ima naglasak ili dijalekt. Osoba s gubitkom sluha može imati osjećaj da ljudi mumljaju, nejasno govore ili da zvuk dolazi iz daljine. Osoba s gubitkom sluha može često tražiti ponavljanje ili pojašnjenje onoga što je rečeno, ili pogrešno shvatiti ili propustiti dio razgovora.
• Potreba za pojačavanjem glasnoće televizora, radija ili telefona, kako bi se bolje čulo ono što se emitira ili govori. Osoba s gubitkom sluha može smetati drugima svojom glasnom glazbom, zvonjavom ili razgovorom. Osoba s gubitkom sluha može imati poteškoća u praćenju više izvora zvuka istovremeno, kao što su više ljudi koji govore, pozadinska glazba ili prometna buka.
• Osjećaj zvonjenja, zujanja, šištanja ili pulsiranja u ušima (tinitus), koji može biti stalni ili povremeni, jednostrani ili obostrani, tih ili glasan, visok ili nizak. Tinitus može biti uzrokovan oštećenjem stanica dlake u unutarnjem uhu, koje su odgovorne za pretvaranje zvuka u električne impulse. Tinitus može otežati koncentraciju, spavanje, opuštanje ili uživanje u tišini. Tinitus može biti popraćen i drugim simptomima, kao što su vrtoglavica, gubitak ravnoteže, mučnina ili glavobolja.
• Osjećaj pritiska, punoće ili boli u ušima, koji može biti uzrokovan nakupljanjem voska, tekućine, gnoja, krvi ili stranog tijela u ušnom kanalu ili srednjem uhu. Ovi čimbenici mogu blokirati ili ometati prijenos zvuka do unutarnjeg uha, uzrokujući provodni gubitak sluha. Osjećaj pritiska, punoće ili boli u ušima može biti popraćen i drugim simptomima, kao što su crvenilo, oticanje, svrbež, iscjedak, miris ili gubitak sluha u jednom uhu.
• Vrtoglavica, gubitak ravnoteže ili mučnina, koji mogu biti uzrokovani poremećajem u unutarnjem uhu, koje je odgovorno za održavanje ravnoteže i orijentacije u prostoru. Poremećaj u unutarnjem uhu može biti uzrokovan infekcijom, upalom, tumorom, traumom, lijekovima, starenjem ili genetskim poremećajima. Vrtoglavica, gubitak ravnoteže ili mučnina mogu biti popraćeni i drugim simptomima, kao što su tinitus, gubitak sluha, znojenje, blijedilo, povraćanje ili nesvjestica.
• Izolacija, frustracija, depresija ili smanjenje samopouzdanja, koji mogu biti uzrokovani poteškoćama u komunikaciji, socijalnoj interakciji, obrazovanju ili zaposlenju zbog gubitka sluha. Osoba s gubitkom sluha može se osjećati usamljeno, neshvaćeno, odbačeno, ljuto, tužno ili manje vrijedno zbog svoje nesposobnosti da čuje ili razumije ono što se događa oko nje. Osoba s gubitkom sluha može se povući u sebe, izbjegavati društvo, aktivnosti ili situacije koje zahtijevaju slušanje ili govor. Osoba s gubitkom sluha može imati poteškoća u učenju, radu, napredovanju ili ostvarivanju svojih ciljeva i potencijala.

Dijagnoza gubitka sluha

Dijagnoza gubitka sluha obično uključuje sljedeće korake:

Anamneza, koja se sastoji od prikupljanja podataka o simptomima, medicinskoj povijesti, izloženosti buci, obiteljskoj povijesti i lijekovima koje osoba uzima.

Fizikalni pregled, koji se sastoji od pregleda ušiju, nosa i grla, kao i provjere znakova infekcije, upale, voska, stranog tijela, perforacije bubnjića, tumora ili traume.

Audiometrijsko testiranje, koje se sastoji od mjerenja sposobnosti osobe da čuje različite frekvencije i intenzitete zvuka pomoću slušalica, zvučnika ili kostnih vibratora. Testiranje može uključivati i mjerenje sposobnosti osobe da razlikuje riječi ili rečenice u tišini ili u buci.

Dodatna testiranja, koja se mogu obaviti ako je potrebno utvrditi uzrok, vrstu ili stupanj gubitka sluha. Neka od dodatnih testiranja su:

• Tympanometrija, koja mjeri pokretljivost bubnjića i tlak u srednjem uhu pomoću zračne sonde koja se umeće u ušni kanal.
• Akustična refleksometrija, koja mjeri kontrakciju mišića u srednjem uhu kao odgovor na glasan zvuk pomoću zvučne sonde koja se umeće u ušni kanal.
• Otoakustičke emisije, koje mjere zvukove koje proizvode stanice dlake u unutarnjem uhu kao odgovor na klikove ili tonove pomoću mikrofona koji se umeće u ušni kanal.
• Elektrokokleografija, koja mjeri električnu aktivnost unutarnjeg uha i slušnog živca kao odgovor na klikove ili tonove pomoću elektroda koje se umeću u ušni kanal ili iza uha.
• Slušni moždani potencijali, koji mjere električnu aktivnost mozga kao odgovor na zvukove pomoću elektroda koje se postavljaju na vlasište.
• Magnetna rezonanca, koja koristi snažne magnete i radiovalove za stvaranje detaljnih slika unutarnjeg uha, slušnog živca i mozga.
• Računalna tomografija, koja koristi rendgenske zrake i računalo za stvaranje presjeka slika unutarnjeg uha, slušnog živca i kostiju lubanje.
• Genetsko testiranje, koje analizira uzorak krvi ili sline za otkrivanje nasljednih mutacija ili sindroma koji mogu uzrokovati gubitak sluha.

Liječenje gubitka sluha

Liječenje gubitka sluha ovisi o uzroku, vrsti i stupnju gubitka sluha. Cilj liječenja je poboljšati slušnu funkciju, smanjiti simptome, spriječiti daljnje oštećenje i poboljšati kvalitetu života osobe s gubitkom sluha. Neki od mogućih načina liječenja su:

Lijekovi, koji mogu pomoći u liječenju infekcija, upala, alergija, autoimunih bolesti ili ototoksičnosti, koje mogu uzrokovati ili pogoršati gubitak sluha. Lijekovi se mogu davati oralno, intravenski, intramuskularno, intratimpanično (u srednje uho) ili topikalno (na kožu ili u uho). Neki od primjera lijekova su:

• Antibiotici, koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija u ušima, kao što su otitis media (upala srednjeg uha), otitis externa (upala vanjskog uha) ili mastoiditis (upala kosti iza uha). Neki od primjera antibiotika su amoksicilin, ciprofloksacin, eritromicin ili azitromicin.
• Kortikosteroidi, koji se koriste za liječenje upala, alergija ili autoimunih bolesti u ušima, kao što su Meniereova bolest (poremećaj unutarnjeg uha koji uzrokuje vrtoglavicu, tinitus i gubitak sluha), relapsirajuća polihondritis (upala hrskavice u ušima, nosu i grlu) ili Coganov sindrom (upala unutarnjeg uha i očiju). Neki od primjera kortikosteroida su prednizon, deksametazon, hidrokortizon ili metilprednizolon.
• Antihistaminici, koji se koriste za liječenje alergijskih reakcija u ušima, kao što su alergijski rinitis (upala sluznice nosa), alergijski konjunktivitis (upala sluznice očiju) ili alergijski otitis media (upala srednjeg uha uzrokovana alergijom). Neki od primjera antihistaminika su loratadin, cetirizin, difenhidramin ili klorfeniramin.
• Imunosupresivi, koji se koriste za liječenje autoimunih bolesti u ušima, kao što su Meniereova bolest, relapsirajuća polihondritis ili Coganov sindrom, koje nisu reagirale na kortikosteroide ili druge lijekove. Imunosupresivi djeluju tako da smanjuju aktivnost imunološkog sustava, koji napada vlastito tkivo u ušima. Neki od primjera imunosupresiva su azatioprin, ciklosporin, metotreksat ili rituksimab.
• Antidoti, koji se koriste za liječenje ototoksičnosti, odnosno oštećenja sluha uzrokovanog nekim lijekovima, kao što su antibiotici, diuretici, kemoterapijski lijekovi ili aspirin. Antidoti djeluju tako da neutraliziraju ili uklanjaju otrovne tvari iz tijela ili štite stanice u unutarnjem uhu od njihovog djelovanja. Neki od primjera antidota su N-acetilcistein, deferoksamin, edetinska kiselina ili ditiokarbamat.

Kirurški zahvati, koji mogu pomoći u uklanjanju voska, stranog tijela, tumora, tekućine, perforacije bubnjića ili otoskleroze, koji mogu uzrokovati ili pogoršati gubitak sluha. Kirurški zahvati se mogu obaviti pod lokalnom ili općom anestezijom, ovisno o vrsti i složenosti zahvata. Neki od primjera kirurških zahvata su:

• Mikrosukcija, koja se koristi za uklanjanje voska, stranog tijela, tekućine ili gnoja iz ušnog kanala ili srednjeg uha pomoću tanke cijevi koja se umeće u uho i stvara vakuum. Mikrosukcija je brz, siguran i učinkovit način čišćenja ušiju, koji ne oštećuje bubnjić ili unutarnje uho.
• Timpanoplastika, koja se koristi za popravak perforacije bubnjića, odnosno rupe ili pukotine u tankoj membrani koja odvaja vanjsko i srednje uho. Timpanoplastika se obavlja tako da se uzme komad kože, hrskavice ili umjetnog materijala i stavi na mjesto perforacije, kako bi se bubnjić zatvorio i obnovio njegovu funkciju. Timpanoplastika može poboljšati sluh, smanjiti infekcije i zaštititi unutarnje uho od oštećenja.
• Stapedektomija, koja se koristi za liječenje otoskleroze, odnosno abnormalnog rasta kosti u srednjem uhu, koji uzrokuje fiksaciju stapesa, najmanje kosti u uhu, koja prenosi zvuk do unutarnjeg uha. Stapedektomija se obavlja tako da se ukloni stapes i zamijeni ga protetskom protezom, koja omogućuje slobodan prijenos zvuka do unutarnjeg uha. Stapedektomija može značajno poboljšati sluh i smanjiti tinitus.
• Timpanotomija, koja se koristi za uklanjanje tumora, cista, polipa ili kolesteatoma (abnormalnog rasta kože) iz srednjeg uha, koji mogu uzrokovati gubitak sluha, infekcije, krvarenja ili oštećenja slušnog živca. Timpanotomija se obavlja tako da se napravi rez na bubnjiću i ukloni abnormalno tkivo iz srednjeg uha. Timpanotomija može spriječiti daljnje komplikacije i poboljšati sluh.

Slušna pomagala, koja mogu pomoći u pojačavanju zvuka i poboljšanju sluha. Slušna pomagala su elektronički uređaji koji se nose iza uha, u uhu ili u ušnom kanalu. Slušna pomagala se sastoje od mikrofona, koji prima zvuk, pojačala, koji pojačava zvuk, i zvučnika, koji prenosi zvuk do uha. Slušna pomagala se mogu prilagoditi potrebama i preferencijama osobe, ovisno o vrsti, stupnju i uzroku gubitka sluha. Neki od primjera slušnih pomagala su:

• Za uho (BTE), koji se sastoje od kućišta koje se nosi iza uha i spojeno je tankom cijevi s ušnom kapicom koja se umeće u ušni kanal. BTE slušna pomagala su pogodna za sve vrste i stupnjeve gubitka sluha, posebno za djecu, jer se mogu lako podešavati i održavati. BTE slušna pomagala su također otporna na vlagu, znoj i vosak. BTE slušna pomagala mogu biti opremljena i različitim dodacima, kao što su telefonske petlje, FM sustavi ili Bluetooth uređaji, koji omogućuju bežičnu komunikaciju s drugim izvorima zvuka.
• U uhu (ITE), koji se sastoje od jednog dijela koji se potpuno uklapa u ušnu školjku ili ušni kanal. ITE slušna pomagala su prikladna za blage do umjerene gubitke sluha, jer imaju manje pojačalo i bateriju od BTE slušnih pomagala. ITE slušna pomagala su također diskretnija i estetski privlačnija od BTE slušnih pomagala. ITE slušna pomagala se moraju prilagoditi obliku i veličini uha osobe, što zahtijeva više posjeta audiologu. ITE slušna pomagala su također osjetljivija na vlagu, znoj i vosak, te zahtijevaju redovito čišćenje i održavanje.
• U ušnom kanalu (ITC), koji se sastoje od vrlo malog dijela koji se djelomično ili potpuno umeće u ušni kanal. ITC slušna pomagala su prikladna za blage do umjerene gubitke sluha, jer imaju još manje pojačalo i bateriju od ITE slušnih pomagala. ITC slušna pomagala su najdiskretnija i najneprimjetnija vrsta slušnih pomagala, jer se skrivaju u ušnom kanalu. ITC slušna pomagala se također moraju prilagoditi obliku i veličini ušnog kanala osobe, što zahtijeva još više posjeta audiologu. ITC slušna pomagala su također vrlo osjetljiva na vlagu, znoj i vosak, te zahtijevaju vrlo pažljivo čišćenje i održavanje.
• Kohlearni implantati, koji mogu pomoći u zaobilaženju oštećenog unutarnjeg uha i stimuliranju slušnog živca izravno električnim impulsima. Kohlearni implantati su kirurški ugrađeni uređaji koji se sastoje od vanjskog dijela koji se nosi iza uha i unutarnjeg dijela koji se ugrađuje u kost temporalne kosti. Vanjski dio sadrži mikrofon, koji prima zvuk, procesor, koji obrađuje zvuk, i odašiljač, koji šalje zvuk do unutarnjeg dijela. Unutarnji dio sadrži prijemnik, koji prima zvuk, i elektrodu, koja stimulira slušni živac. Kohlearni implantati su prikladni za osobe s teškim ili potpunim gubitkom sluha, koji ne mogu imati koristi od slušnih pomagala. Kohlearni implantati mogu značajno poboljšati sluh, govor i kvalitetu života osobe s gubitkom sluha. Kohlearni implantati zahtijevaju kirurški zahvat, dugotrajnu rehabilitaciju i redovito podešavanje i održavanje.

Rehabilitacija, koja može pomoći u učenju ili ponovnom učenju slušnih vještina, komunikacije, čitanja s usana, znakovnog jezika ili korištenja asistivnih tehnologija. Rehabilitacija može uključivati i savjetovanje, podršku, edukaciju i prilagodbu okoline. Rehabilitacija je važan dio liječenja gubitka sluha, jer pomaže osobi da se prilagodi novoj situaciji, prevlada emocionalne, socijalne i psihološke poteškoće, i ostvari svoj puni potencijal. Rehabilitacija se može provoditi individualno ili grupno, u bolnici, klinici, školi, domu ili na radnom mjestu. Rehabilitacija se može provoditi i putem interneta, telefona ili drugih medija. Neki od primjera rehabilitacijskih programa su:

• Audiološka rehabilitacija, koja se fokusira na poboljšanje slušnih vještina, kao što su detekcija, diskriminacija, identifikacija i razumijevanje zvuka. Audiološka rehabilitacija uključuje vježbe za treniranje sluha, kao što su slušanje glazbe, govora, zvukova okoline ili različitih frekvencija i intenziteta zvuka. Audiološka rehabilitacija također uključuje vježbe za poboljšanje pažnje, pamćenja, koncentracije i strategija slušanja.
• Govorno-jezična rehabilitacija, koja se fokusira na poboljšanje govornih i jezičnih vještina, kao što su artikulacija, glas, intonacija, ritam, brzina, točnost, razumljivost i bogatstvo govora. Govorno-jezična rehabilitacija uključuje vježbe za treniranje govora, kao što su izgovaranje glasova, slogova, riječi, rečenica ili tekstova, čitanje naglas, ponavljanje, opisivanje, pripovijedanje ili raspravljanje. Govorno-jezična rehabilitacija također uključuje vježbe za treniranje jezika, kao što su razvijanje vokabulara, gramatike, sintakse, semantike, pragmatike i metajezika.
• Čitanje s usana, koje se fokusira na poboljšanje vizualnih vještina, kao što su prepoznavanje, tumačenje i predviđanje pokreta usana, jezika, zubi, vilice i lica govornika, koji prate govor. Čitanje s usana uključuje vježbe za treniranje vizualnog percepcije, kao što su gledanje, usmjeravanje, fokusiranje, praćenje i skeniranje govornikovog lica. Čitanje s usana također uključuje vježbe za treniranje vizualnog razumijevanja, kao što su povezivanje, zaključivanje, zaključivanje i predviđanje govornikove poruke.
• Znakovni jezik, koji se fokusira na poboljšanje gestualnih vještina, kao što su korištenje, razumijevanje i proizvodnja znakova, koji predstavljaju riječi, pojmove, ideje ili emocije. Znakovni jezik uključuje vježbe za treniranje gestualne komunikacije, kao što su učenje, pamćenje, primjena i kombiniranje znakova, koji se sastoje od oblika, položaja, pokreta i orijentacije ruku, prstiju, tijela i lica. Znakovni jezik također uključuje vježbe za treniranje gestualnog razumijevanja, kao što su prepoznavanje, tumačenje i odgovaranje na znakove, koji se mogu razlikovati ovisno o kontekstu, kulturi i izrazu govornika. Znakovni jezik je prikladan za osobe s gubitkom sluha, koje ne mogu ili ne žele koristiti govor ili čitanje s usana, kao i za osobe koje žele komunicirati s osobama s gubitkom sluha. Znakovni jezik se može učiti u školama, udrugama, tečajevima ili putem interneta. Znakovni jezik se može razlikovati od zemlje do zemlje, pa je važno znati koji znakovni jezik se koristi u određenoj regiji ili zajednici. Neki od primjera znakovnih jezika su američki znakovni jezik (ASL), britanski znakovni jezik (BSL), hrvatski znakovni jezik (HZJ) ili međunarodni znakovni jezik (ISL).

Prehrana kod gubitka sluha

Prehrana može imati važnu ulogu u prevenciji i liječenju gubitka sluha. Neki od savjeta za zdravu i uravnoteženu prehranu su:

• Konzumirati dovoljno voća i povrća, koje su bogate vitaminima, mineralima, antioksidansima i vlaknima, koji mogu pomoći u zaštiti slušnog sustava od oštećenja i upale. Neki od primjera su citrusi, bobičasto voće, mrkva, brokula, špinat ili kelj.
• Konzumirati dovoljno proteina, koji su gradivni blokovi stanica i tkiva, koji mogu pomoći u popravku i obnovi slušnog sustava. Neki od primjera su meso, riba, jaja, mlijeko, sir, jogurt, grah, leća ili orašasti plodovi.
• Konzumirati dovoljno zdravih masti, koje su važne za proizvodnju hormona, apsorpciju vitamina i održavanje funkcije živčanog sustava, koji mogu pomoći u poboljšanju sluha. Neki od primjera su maslinovo ulje, avokado, losos, tuna, orasi ili lanene sjemenke.
• Ograničiti unos šećera, soli, kofeina i alkohola, koji mogu imati negativan učinak na slušni sustav, uzrokujući dehidraciju, oticanje, upalu, oštećenje ili gubitak sluha. Neki od primjera su slatkiši, gazirana pića, kava, čaj, pivo ili vino.
• Piti dovoljno vode, koja je neophodna za hidrataciju, čišćenje, transport i regulaciju tjelesnih funkcija, koje mogu pomoći u održavanju zdravlja slušnog sustava. Preporučena količina vode je oko 2 litre dnevno, ovisno o tjelesnoj težini, aktivnosti i klimi.

Reference:
Mayo Clinic. (2021). Hearing loss – Symptoms and causes.
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/hearing-loss/symptoms-causes/syc-20373072

Cleveland Clinic. (2020). Hearing Loss.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/17673-hearing-loss

World Health Organization. (2021). Deafness and hearing loss.
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/deafness-and-hearing-loss

Healthdirect. (2020). Hearing loss.
https://www.healthdirect.gov.au/hearing-loss

MSD Manual. (2020). Hearing Loss.
https://www.msdmanuals.com/home/ear,-nose,-and-throat-disorders/hearing-loss-and-deafness/hearing-loss

Better Health Channel. (2018). Deafness – a range of causes.
https://www.betterhealth.vic.gov.au/health/conditionsandtreatments/deafness-a-range-of-causes

Hearing Loss Association of America. (2020). Types, Causes and Treatment.
https://www.hearingloss.org/hearing-help/hearing-loss-basics/types-causes-and-treatment/

Healthline. (2019). Hearing Loss.
https://www.healthline.com/health/hearing-loss

Medical News Today. (2017). Everything you need to know about hearing loss.
https://www.medicalnewstoday.com/articles/249285

WebMD. (2020). Hearing Loss: Causes, Symptoms, Treatment.
https://www.webmd.com/a-to-z-guides/hearing-loss-causes-symptoms-treatment

Slika preuzeta sa – https://www.pexels.com/photo/grayscale-photo-of-a-man-with-a-hearing-aid-14682242/