Meningitis – uzrok, simptomi i liječenje

Meningitis je bolest karakterizirana upalom ovojnica mozga (meninga) i kralježnične moždine. Uzrokuju ga virusi, bakterije, gljivice i iritativno djelovanje kemijskih supstancija.

Najčešći uzrok bakterijskog meningitisa su bakterijske infekcije u ostalim dijelovima tijela koje se putem krvi šire na mozak ili kralježničnu moždinu. Postoji više vrsta meningitisa, a najčešće se dijele na akutni virusni i bakterijski, te subakutni i kronični meningitis (npr. tuberkulozni, kriptokokni, sifilitički,…) koji su blažeg i dužeg tijeka. Akutni bakterijski meningitis je vrlo teška bolest koja se mora odmah početi liječiti kako bi se spriječila trajna oštećenja. Bakterije koje najčešće uzrokuju meningitis su Neisseria meningitidis (meningokok), Streptococcus pneumoniae (streptokok), Haemophilus influenzae u djece (sve rjeđe nakon uvođenja cijepljenja).

Bakterijski meningitis

Bakterije koje ulaze u krvotok i putuju do mozga i leđne moždine uzrokuju akutni bakterijski meningitis. Također se može dogoditi da bakterije izravno napadnu moždanu ovojnicu. Do ovoga može doći zbog infekcije uha ili sinusa, prijeloma lubanje ili (rijetko) od nekih operacija.

Nekoliko sojeva bakterija može uzrokovati akutni bakterijski meningitis, najčešće:

• Streptococcus pneumoniae (pneumokok). Ova je bakterija najčešći uzročnik bakterijskog meningitisa u dojenčadi, male djece i odraslih u Sjedinjenim Državama. Često je uzrok upale pluća ili infekcije uha ili sinusa. Cjepivo može pomoći u sprječavanju ove infekcije.
• Neisseria meningitidis (meningokok). Ova je bakterija još jedan vodeći uzročnik bakterijskog meningitisa. Ove bakterije obično uzrokuju infekciju gornjih dišnih putova, ali mogu uzrokovati meningokokni meningitis kada uđu u krvotok. Ovo je vrlo zarazna infekcija koja pogađa uglavnom tinejdžere i mlade odrasle osobe. Može izazvati lokalne epidemije u studentskim domovima, internatima i vojnim bazama. Cjepivo može pomoći u sprječavanju infekcije. Čak i ako je cijepljen, svatko tko je bio u bliskom kontaktu s osobom s meningokoknim meningitisom trebao bi primiti oralni antibiotik kako bi se spriječila bolest.
• Haemophilus influenzae (hemofilus). Bakterija Haemophilus influenzae tip B (HiB) nekada je bila vodeći uzročnik bakterijskog meningitisa kod djece. No nova cjepiva protiv HiB-a uvelike su smanjila broj slučajeva ove vrste meningitisa.
• Listeria monocytogenes (listerija). Ove se bakterije mogu pronaći u nepasteriziranim sirevima, hrenovkama i mesu za ručak. Najosjetljiviji su trudnice, novorođenčad, starije osobe i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. Listerija može prijeći placentarnu barijeru, a infekcije u kasnoj trudnoći mogu biti kobne za bebu.

Virusni meningitis

Virusni meningitis obično je blag i često nestaje sam od sebe. Većina slučajeva u Sjedinjenim Državama uzrokovana je skupinom virusa poznatih kao enterovirusi, koji su najčešći u kasno ljeto i ranu jesen. Virusi kao što su herpes simplex virus, HIV, virus zaušnjaka, virus zapadnog Nila i drugi također mogu uzrokovati virusni meningitis.

Kronični meningitis

Organizmi koji sporo rastu (kao što su gljivice i Mycobacterium tuberculosis) koji napadaju membranu i tekućinu koja okružuje naš mozak uzrokuju kronični meningitis. Kronični meningitis se razvija dva tjedna ili više. Znakovi i simptomi kroničnog meningitisa (glavobolja, groznica, povraćanje i ošamućenost) slični su onima kod akutnog meningitisa.

Gljivični meningitis

Gljivični meningitis relativno je rijedak. Može oponašati akutni bakterijski meningitis. Često se dobiva udisanjem spora gljivica koje se mogu naći u tlu, raspadnutom drvetu i ptičjem izmetu. Gljivični meningitis nije prenosiv s osobe na osobu. Kriptokokni meningitis čest je gljivični oblik bolesti koji pogađa osobe s imunološkim nedostatkom, poput AIDS-a. Opasno je po život ako se ne liječi antifungalnim lijekovima. Čak i uz liječenje, gljivični meningitis se može ponoviti.

Parazitski meningitis

Paraziti mogu uzrokovati rijetku vrstu meningitisa koji se naziva eozinofilni meningitis. Parazitski meningitis također može biti uzrokovan infekcijom trakavice u mozgu (cisticerkoza) ili cerebralnom malarijom. Amebni meningitis je rijedak tip koji se ponekad dobije plivanjem u slatkoj vodi i može brzo postati opasan po život. Glavni paraziti koji uzrokuju meningitis obično zaraze životinje. Ljudi se obično zaraze jedući hranu kontaminiranu ovim parazitima. Parazitski meningitis se ne prenosi među ljudima.

Drugi uzroci meningitisa

Meningitis također može biti rezultat neinfektivnih uzroka, kao što su kemijske reakcije, alergije na lijekove, neke vrste raka i upalne bolesti kao što je sarkoidoza.

Simptomi i znakovi meningitisa

Meningitis se može javiti i s početnim nespecifičnim simptomima, sličnim simptomima gripe. Tijekom nekoliko sati ili dana, uobičajeno se razvijaju i simptomi koji ukazuju na zahvaćenost ovojnica mozga te kralježnične moždine.

Simptomi i znakovi koji mogu značiti da se radi o meningitisu su:

• vrućicu (ponekad uz hladne šake i stopala),
• ukočenu šiju (pritom nije moguće bradom dotaknuti prsni koš),
• glavobolju (koja je ponekad neuobičajeno jaka),
• mučninu ili povraćanje,
• fotofobiju (osjetljivost na svjetlost),
• novonastalu i neuobičajenu zbunjenost (konfuziju),
• konvulzije (napadaje povezane s nenormalnim električnim izbijanjima u mozgu),
• jaku pospanost i teško održavanje budnosti (somnolenciju),
• moguć kožni osip (osobito u slučaju meningokokne bolesti – purpurni osip koji ne blijedi na pritisak).

Kod dojenčadi su simptomi ponešto drukčiji, te se obično u sklopu meningitisa pojavljuju: vrućica (ponekad uz hladne šake i stopala), odbijanje hrane, razdražljivost i neutješni plač ili neuobičajena pospanost i tromost, napete fontanele (meki dio lubanje u dojenčadi) te moguć kožni osip.

Kada posjetiti liječnika

Odmah potražite liječničku pomoć ako vi ili netko u vašoj obitelji imate znakove ili simptome meningitisa, kao što su:

• Groznica
• Jaka, nepopustljiva glavobolja
• Zbunjenost
• Povraćanje
• Ukočeni vrat

Bakterijski meningitis je ozbiljan i može biti smrtonosan u roku od nekoliko dana bez pravovremenog liječenja antibioticima. Odgođeno liječenje povećava rizik od trajnog oštećenja mozga ili smrti.

Također je važno razgovarati sa svojim liječnikom ako član obitelji ili netko s kim živite ili radite ima meningitis. Možda ćete morati uzimati lijekove kako biste spriječili infekciju.

Koji su faktori rizika za meningitis?

Slijede neki od faktora rizika za meningitis:

Narušeni imunitet

Osobe s oslabljenim imunitetom osjetljivije su na infekcije. Određena stanja i tretmani mogu oslabiti vaš imunološki sustav kao:

• HIV/AIDS
• autoimuni poremećaji
• kemoterapije
• transplantacije organa ili koštane srži
• rak
• imunosupresivni lijekovi

Kriptokokni meningitis, koji je uzrokovan gljivicama, najčešći je oblik meningitisa kod osoba s HIV-om.

Život u zajednici

Meningitis se lako širi kada ljudi žive u gustim stambenim blokovima. Boravak u malim prostorima povećava mogućnost izlaganja. Na primjer:

• fakultetski domovi
• vojarne
• internati
• vrtići
• pomoćne stambene ustanove

Trudnoća

Trudnice imaju povećan rizik od listerioze, infekcije uzrokovane bakterijom Listeria. Infekcija se može proširiti na nerođeno dijete.

Dob

Sve dobi su u opasnosti od meningitisa. Međutim, određene dobne skupine imaju veći rizik. Djeca mlađa od 5 godina imaju povećan rizik od virusnog meningitisa. Dojenčad je izložena većem riziku od bakterijskog meningitisa. Starije odrasle osobe također mogu biti izložene riziku od određenih infekcija koje mogu dovesti do meningitisa.

Rad sa životinjama

Radnici na farmama i drugi koji rade sa životinjama imaju povećani rizik od infekcije listerijom.

Meningitis – dijagnoza

Liječnik će dijagnosticirati meningitis fizičkim pregledom, pitati vas o simptomima i testirati vašu cerebrospinalnu tekućinu (CSF). Također vas mogu pitati jeste li bili u blizini nekoga tko ima određene bolesti ili ste nedavno putovali, uzeti uzorak krvi ili stolice, uzeti bris nosa ili grla te dobiti sliku vašeg mozga.

Koje pretrage će se učiniti za dijagnosticiranje meningitisa?

Neki testovi koje liječnik može koristiti za dijagnosticiranje meningitisa uključuju:

• Bris nosa ili grla. Liječnik koristi štapić s mekim vrhom za uzimanje uzorka iz vašeg nosa ili grla. Laboratorij će testirati vaš uzorak na moguću infekciju.
• Lumbalna punkcija/spinalna punkcija. Liječnik umeće iglu u donji dio leđa kako bi uzeo uzorak cerebrospinalne tekućine (CSF). Laboratorij testira uzorak likvora na moguću infekciju.
• Krvne pretrage. Liječnik iglom uzima uzorak krvi iz vaše ruke. Laboratorij testira vašu krv na moguću infekciju.
• Liječnik može upotrijebiti CT ili MRI kako bi snimio vaš mozak i potražio upalu.
• Uzorak stolice. Donijeti ćete uzorak svoje stolice te će laboratorij ispitati stolicu na moguću infekciju.

Meningitis liječenje

Liječenje je određeno uzrokom vašeg meningitisa.

• Bakterijski meningitis zahtijeva hitnu hospitalizaciju. Rana dijagnoza i liječenje spriječit će oštećenje mozga i smrt. Bakterijski meningitis liječi se intravenskim antibioticima i steroidima. Nema specifičnog antibiotika za bakterijski meningitis. Ovisi o prisutnim bakterijama.
• Gljivični meningitis se liječi antimikoticima.
• Parazitski meningitis može uključivati ili liječenje samo simptoma ili pokušaj izravnog liječenja infekcije. Ovisno o uzroku, ovaj tip se može poboljšati i bez liječenja antibioticima. Međutim, ako se pogorša, liječnik može pokušati liječiti samu infekciju.
• Virusni meningitis može nestati sam od sebe, ali neki uzroci virusnog meningitisa će se liječiti intravenskim antivirusnim lijekovima.
• Kronični meningitis se liječi najprije liječenjem temeljnog uzroka, kao što je gljivična infekcija ili autoimuni problem kao što je reumatoidni artritis.

Prevencija meningitisa

Uobičajene bakterije ili virusi koji mogu uzrokovati meningitis mogu se širiti kašljanjem, kihanjem, ljubljenjem ili dijeljenjem pribora za jelo, četkice za zube ili cigarete.

Ovo su koraci koji mogu spriječiti meningitis:

• Perite ruke. Pažljivo pranje ruku pomaže u sprječavanju širenja klica. Naučite djecu da često peru ruke, osobito prije jela i nakon korištenja zahoda, boravka na javnom mjestu prepunom ljudi ili maženja životinja. Pokažite im kako jako i temeljito oprati ruke.
• Prakticirajte dobru higijenu. Ne dijelite piće, hranu, slamke, pribor za jelo, balzame za usne ili četkice za zube ni s kim drugim. Naučite djecu i tinejdžere da izbjegavaju dijeljenje ovih predmeta.
• Imunitet. Održavajte svoj imunološki sustav dovoljno odmornim, redovitom tjelovježbom i zdravom prehranom s puno svježeg voća, povrća i cjelovitih žitarica.
• Pokrijte usta. Kada morate zakašljati ili kihnuti, obavezno pokrijte usta i nos.
• Ako ste trudni, pripazite na hranu. Smanjite rizik od listerioze kuhanjem mesa, uključujući hrenovke i mesne delikatese, na 74 C (165 F). Izbjegavajte sireve od nepasteriziranog mlijeka. Birajte sireve na kojima je jasno označeno da su napravljeni od pasteriziranog mlijeka.

Cijepljenje prtiv meningitisa

Neki oblici bakterijskog meningitisa mogu se spriječiti sljedećim cjepivima:

• Cjepivo protiv Haemophilus influenzae tip b (Hib). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuju ovo cjepivo za djecu počevši od otprilike 2 mjeseca starosti. Cjepivo se također preporučuje nekim odraslim osobama, uključujući one koji imaju bolest srpastih stanica ili AIDS i one koji nemaju slezenu.
• Pneumokokno konjugirano cjepivo (PCV13). Ovo cjepivo također je dio rutinskog rasporeda cijepljenja djece mlađe od 2 godine koje preporučuju SZO i CDC. Dodatne doze preporučuju se za djecu u dobi između 2 i 5 godina koja su pod visokim rizikom od pneumokokne bolesti, uključujući djecu koja imaju kroničnu srčanu, plućnu bolest ili rak.
• Pneumokokno polisaharidno cjepivo (PPSV23). Starija djeca i odrasli kojima je potrebna zaštita od pneumokoknih bakterija mogu primiti ovo cjepivo. CDC preporučuje PPSV23 cjepivo za sve odrasle osobe starije od 65 godina; za mlađe odrasle osobe i djecu od 2 godine i stariju koji imaju slab imunološki sustav ili kronične bolesti kao što su bolesti srca, dijabetes ili anemija srpastih stanica; i za sve koji nemaju slezenu.
• Meningokokno konjugirano cjepivo. CDC preporučuje davanje jedne doze djeci u dobi od 11 do 12 godina, uz docjepljivanje u dobi od 16 godina. Ako se cjepivo prvi put primi između 13 i 15 godina, docjepljivanje se preporučuje između 16 i 18 godina. Cjepivo se obično daje u dobi od 16 ili više godina, docjepljivanje nije potrebno.

Ovo se cjepivo također može dati djeci u dobi između 2 mjeseca i 10 godina koja su pod visokim rizikom od bakterijskog meningitisa ili koja su bila izložena nekome s tom bolešću. Također se koristi za cijepljenje zdravih, ali prethodno necijepljenih ljudi koji su bili izloženi izbijanjima.

Reference:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/meningitis/symptoms-causes/syc-20350508
https://www.healthline.com/health/meningitis#symptoms
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/46/Meningitis.html
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/neurologija/meningitis
https://my.clevelandclinic.org/health/articles/14600-meningitis
https://www.medicalnewstoday.com/articles/9276
https://www.adiva.hr/zdravlje/neurologija/meningitis-je-vrlo-opasan-prepoznajte-simptome-i-odmah-se-javite-lijecniku/

Slika preuzeta sa https://www.researchgate.net/figure/Bacterial-Meningitis-stages_fig1_342848392