Strabizam (razrokost) – uzrok, simptomi i liječenje

Strabizam (škiljenje, bježanje oka, razrokost ili akomodacijska ezotropija) označava grešku položaja očiju koje su normalno paralelne. Paralelni položaj očiju ima veliko značenje za kvalitetan razvoj vida u djetinjstvu, a tijekom života omogućuje vidnu funkciju bez tegoba.

Strabizam dječje dobi ima veliku učestalost (oko 6%). Iako se često doživljava kao “estetska” greška, on ima veliko medicinsko i društveno značenje. Strabizam u toj ranoj dobi mogu pratiti teški poremećaji u razvoju vida iako se u pravilu radi o potpuno zdravim očima. Vid naime nije razvijen pri rođenju nego njegov razvoj započinje gledanjem. Vidni podražaji stimuliraju razvoj vida, a on je najaktivniji u prve 2-3 godine života. To je upravo kritično razdoblje za nastanak slabovidnosti kod strabizma.

Postoji nekoliko tipova strabizma

Ukoliko oči gledaju u križ tada se to stanje naziva ezotropija, a ukoliko oči bježe prema vanjskim kutevima očiju tada se to stanje naziva egzotropija.

Strabizam može biti stalan ili povremen – pojavljuje se , primjerice, samo prilikom čitanja ili umora. Ovakva odstupanja mogu pogađati jedno oko, pa je to onda unilateralni strabizam, ili oba oka na smjenu, što je naizmjenični strabizam.

Kod novorođenčadi i djece, roditeljima je ponekad teško shvatiti koje oko odstupa, pogotovo ukoliko se radi o naizmjeničnom strabizmu ili je odstupanje vrlo malo.

Upravo iz tog razloga preporučuje se pregled očiju kod beba i djece, najkasnije do treće godine – pogotovo kada u obitelji ima slučajeva strabizma.

Ponekad se roditelji nepotrebno zabrinu da im dijete ima problem s vidom, pa čak i strabizam. Međutim, češće se radi o tome da je djetetov fokus još nerazvijen. Ovakve i slične stvari s vremenom će prestati, ali strabizam se s vremenom može samo pogoršati.

Koji je uzrok strabizma?

Većina strabizma je uzrokovana:

• rekfakcijskom greškom
• mišićnom neravnotežom

Retinoblastom, neurološke i druge teške očne bolesti rijetko uzrokuju strabizam.

Strabizam može biti prirođeni ili stečen. Pojam infantilni, a ne prirođeni je poželjni jer je otkrivanje strabizma pri porodu neuobičajeno a izraz infantilan omogućuje uključivanje oblika koji se razvijaju unutar prvih 6 mj. života. Pojam stečeni uključuje oblike koji se razvijaju nakon 6 mj.

Čimbenici rizika za razvoj infantilnog strabizma su opterećena obiteljska anamneza (srodnik u 1. ili 2. koljenu), genski poremećaji (Downov i Crouzonov sindrom), prenatalna izloženost određenim tvarima (uključujući alkohol), prematuritet ili niska porođajna težina, prirođene malformacije oka i cerebralna paraliza.

Stečeni se strabizam može razviti naglo ili postupno. Čimbenici rizika za razvoj stečenog strabizma su tumori (retinoblastom, ozljeda glave), neurološki poremećaji (npr. cerebralna paraliza; spina bifida; paraliza 3., 4. ili 5. moždanog živca), virusne infekcije (npr. encefalitis, meningitis) i stečeni poremećaji oka. Specifični uzroci se razlikuju ovisno o obliku otklona.

Ezotropija je često infantilna. Infantilna ezotropija se smatra idiopatskom, premda se kao osnovni uzrok drži poremećaj fuzije. Akomodacijska ezotropija, česta inačica stečene ezotropije, se razvija između 2. i 4. god. života i povezana je s hiperopijom. Senzorna ezotropija se zbiva kad teški gubitak vida (uslijed stanja poput katarakti, malformacija vidnog živca ili tumora) ometa napor koji mozak ulaže za održanje pravilnog položaja očiju.

Ezotropija može biti paralitička, a naziva se tako jer joj je uzrok paraliza 6. moždanog živca (n. abducensa), no ovaj je uzrok rijedak. Ezotropija može biti sastavnica nekog sindroma. Specifični primjeri su Duaneov sindrom (prirođeni nedostatak jezgre n. abducensa uz poremećenu inervaciju lateralnog ekstraokularnog ravnog mišića iz 3. [okulomotornog] moždanog živca) i Möbiusov sindrom (poremećaji više moždanih živaca).

Egzotropija može biti povremena i idiopatska. Rjeđe je egzotropija trajna i paralitička, kao što je slučaj s paralizom 3. moždanog živca.

Hipertropija može biti paralitička, uzrokovana paralizom 4. moždanog živca (n. trochlearisa), a koja se pojavljuje kao prirođena ili posljedica ozljede glave ili, rjeđe, uslijed paralize 3. moždanog živca.

Hipotropija može biti restriktivna, uzrokovana mehaničkim ograničenjem potpunog pomicanja očne jabučice više nego neurološkim ometanjem njezinog pomicanja. Primjerice, restriktivna hipotropija može nastati uslijed prijeloma dna ili zidova orbite poput rasprsnuća. Rjeđe, restriktivna hipotropija može biti posljedica Gravesove oftalmopatije. Ostali, rijetki uzroci su paraliza 3. moždanog živca i Brownov sindrom (prirođena ili stečena zategnutost i ograničenje pokreta tetive gornjeg kosog mišića).

Koji su simptomi strabizma?

Najčešći znakovi strabizma su:

• Oči koje istovremeno ne gledaju u istom smjeru
• Oči koje se ne miču zajedno
• Škiljenje ili zatvaranje jednog oka na jakom suncu
• Naginjanje ili okretanje glave kako bi se pogledao predmet
• Stalno udarate u nešto. (Strabizam ograničava percepciju dubine.)

Starije dijete također se može žaliti na zamagljen vid, umorne oči, osjetljivost na svjetlo ili dvoslike.

Simptomi mogu doći i nestati. Mogu se pogoršati kada je dijete umorno ili bolesno.

Oči novorođenčeta u početku mogu biti neusklađene. No, oči bi se trebale poravnati do dobi od 3 do 4 mjeseca. U nekim slučajevima, oči se mogu samo činiti neusklađane zbog široke nosne kosti koja stvara dojam prekriženih očiju. No, ako oči vašeg djeteta nisu stalno usklađene nakon navršenih 4 mjeseca, odvedite dijete kod liječnika na pregled očiju.

Dijagnoza strabizma

Optometrist može postaviti dijagnozu strabizma putem sveobuhvatnog pregleda očiju. Testiranje na strabizam, s posebnim naglaskom na fokusiranje i kretanje očiju, može uključivati sljedeće:

Povijest bolesti pacijenta. Optometrist će pitati pacijenta ili roditelja o trenutnim simptomima. Osim toga, liječnik će zabilježiti sve opće zdravstvene probleme, lijekove ili okolišne čimbenike koji mogu pridonijeti simptomima.

Vizualna oštrina. Optometrist će mjeriti vizualnu oštrinu kako bi procijenio koliko je vid zahvaćen. Za testiranje, tražit će vas da pročitate veća i manja slova. Vizualna oštrina se iskazuje kao razlomak, poput 20/40. Gornji broj označava standardnu udaljenost na kojoj se provodi testiranje (6 metara). Donji broj označava najmanju veličinu slova koje ste mogli pročitati na udaljenosti od 6 metara. Osoba s vizualnom oštrinom od 20/40 morala bi se približiti na udaljenost od 6 metara od slova koja bi trebala jasno vidjeti na udaljenosti od 12 metara. “Normalna” vizualna oštrina na daljinu je 20/20. Optometrist ima druge metode mjerenja vida kod malene djece ili pacijenata koji ne mogu govoriti ili razumjeti test vizualne oštrine.

Refrakcija. Optometrist može provesti refrakciju kako bi odredio odgovarajuću snagu leće potrebnu za kompenzaciju refrakcijske pogreške (kratkovidnost, dalekovidnost ili astigmatizam). Koristeći instrument nazvan phoropter, liječnik postavlja niz leća ispred vaših očiju i mjeri kako one fokusiraju svjetlost koristeći ručni instrument sa svjetlom nazvan retinoskop. Isto tako liječnik može koristiti automatizirani ili ručni instrument koji procjenjuje refrakcijsku moć oka bez potrebe da pacijent odgovara na pitanja.

Testiranje usklađenosti i fokusiranja. Optometrist treba procijeniti koliko dobro vaše oči fokusiraju, kreću se i rade zajedno. Da biste dobili jasnu, jednu sliku onoga što gledate, vaše oči moraju učinkovito mijenjati fokus, kretati se i raditi usklađeno. Ovim testiranjem tražit će se problemi koji ometaju učinkovito fokusiranje očiju ili čine poteškoće korištenja oba oka istovremeno.

Pregled zdravlja oka. Koristeći različite postupke testiranja, optometrist će promatrati unutarnje i vanjske strukture vaših očiju kako bi isključio bilo koju očnu bolest koja može pridonijeti strabizmu. Ovim testiranjem utvrdit će se kako oči reagiraju u normalnim uvjetima vida. Za pacijente koji ne mogu verbalno odgovarati ili kada je neki dio fokusiranja oka možda skriven, liječnik može koristiti kapi za oči. Kapi za oči privremeno sprječavaju promjenu fokusa očiju tijekom testiranja.

Koristeći informacije dobivene iz tih testova, zajedno s rezultatima drugih testova, optometrist može utvrditi ima li strabizma. Nakon što je testiranje završeno, optometrist može razgovarati o opcijama liječenja.

Liječenje strabizma

Liječenje strabizma uključuje:

• Naočale ili kontaktne leće
• Zatvoriti (pokriti) jače oko
• Kontaktne leće
• Terapija vida
• Kirurgija

Trenutno ne postoje lijekovi na recept koji su odobreni za liječenje strabizma.

U nekim slučajevima, posebne naočale ili kontaktne leće mogu se koristiti za liječenje strabizma. Ovi proizvodi za vid dizajnirani su tako da potaknu oči na normalan rad i da se kreću zajedno.

Mnoge odrasle osobe s blagim, povremenim strabizmom smatraju da naočale mogu riješiti problem.

Liječnik također može preporučiti zatvaranje boljeg oka (ono koje nije zahvaćeno) za liječenje ambliopije. Zatvaranje tjera mozak da koristi slabije oko, jačajući vid.

Kontaktne leće mijenjaju svjetlost koja ulazi u oko i pomažu u smanjenju okretanja oka da bi se fokusiralo.

Terapija vida je niz vježbi za oči namijenjenih poboljšanju koordinacije i sposobnosti očiju da se fokusiraju.

Operacija strabizma

Vi ili vaše dijete možda ćete trebati operaciju strabizma ako se oči i dalje ne pomiču ispravno. Operacija strabizma općenito je ambulantni zahvat koji se izvodi dok je pacijent pod općom anestezijom.

Oftalmološki kirurg može bolje poravnati oči promjenom duljine ili položaja očnih mišića. Kirurg će olabaviti ili stegnuti očne mišiće, čineći ih jačima ili slabijima, kako bi ispravio poravnanje očiju.

U nekim se slučajevima koristi podesivi šav za ispravljanje poravnanja očiju nakon završetka operacije.

Operacija strabizma oka ne popravlja lijeno oko. Kao rezultat toga, možda ćete trebati koristiti povez za oko i antibiotske kapi za oči (sa ili bez kortikosteroida), kao i terapiju za vid nakon operacije.

Općenito, vjerojatnije je da će operacija biti uspješna ako se izvede dok je dijete mlađe.

Prevencija strabizma

Važno je napomenuti da bi idealno bilo sistematski pregledavati vid između 3. i 4. godine a ne pred školu kao što je to sada slučaj. Ako se slabovidnost ustanovi oko 7. godine prekasno je za uspješno liječenje, odnosno rezultati liječenja su neusporedivo lošiji nego ako je to u dobi od 3-4 god. Razvijene zemlje imaju razrađene programe za ispitivanje vida kod djece u dobi od 3-4 godine, i taj model bi svakako trebalo uvesti i kod nas. Kako je riječ o relativno čestoj anomaliji a poremećaji vida zahvaćaju najdragocjeniji dio pučanstva – djecu, pred kojom stoji školovanje, izbor zanimanja, cijeli radni vijek – strabizam ima veliko medicinsko i društveno značenje.

Reference:
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/15065-strabismus-crossed-eyes
https://stanfordhealthcare.org/medical-conditions/eyes-and-vision/strabismus.html
https://www.aoa.org/healthy-eyes/eye-and-vision-conditions/strabismus?sso=y
https://www.hemed.hr/Default.aspx?sid=11730
https://www.dioptrija.hr/greske-oka/sto-je-akomodacijska-ezotropija
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/1206/Strabizam.html
https://www.everydayhealth.com/strabismus/guide/

Slika preuzeta sa https://www.pexels.com/photo/a-photo-of-a-woman-squinting-3762775/