Rak krvi: Uzroci, simptomi i liječenje

Rak krvi (hematološka maligna bolest) je složena skupina bolesti koje utječu na proizvodnju i funkciju krvnih stanica. Za razliku od čvrstih tumora koji se razvijaju u organima, rak krvi započinje u koštanoj srži – spužvastom tkivu unutar kostiju gdje se stvaraju krvne stanice. Iako naziv “rak krvi” zvuči zastrašujuće, napredak u liječenju i dijagnostici doveo je do značajnog poboljšanja stope preživljavanja i kvalitete života oboljelih.

Razumijevanje nastanka raka krvi

Da bismo razumjeli rak krvi, moramo razumjeti kako funkcioniraju zdrave krvne stanice. Naša koštana srž neprestano proizvodi tri glavne vrste krvnih stanica:

• Crvene krvne stanice (eritrociti): Prenose kisik iz pluća u ostatak tijela.
• Bijele krvne stanice (leukociti): Bore se protiv infekcija i bolesti.
• Trombociti: Pomažu u zgrušavanju krvi i zaustavljanju krvarenja.

Rak krvi nastaje kada se DNK u krvnim stanicama ošteti, uzrokujući njihov nekontrolirani rast i množenje. Ove abnormalne stanice, poznate kao stanice raka, mogu istisnuti zdrave krvne stanice u koštanoj srži, ometajući njihovu sposobnost obavljanja vitalnih funkcija.

Vrste raka krvi

Leukemija

Leukemija je rak koji počinje u koštanoj srži, tkivu odgovornom za stvaranje krvnih stanica. Postoji nekoliko podtipova, ovisno o tome koje krvne stanice su zahvaćene – limfociti ili mijeloidne stanice. Simptomi uključuju umor, anemiju, povećanje slezene i jetre te sklonost infekcijama zbog smanjene proizvodnje zdravih bijelih krvnih stanica​.

Limfom

Limfom se razvija u limfnim čvorovima, dijelu imunološkog sustava. Postoje dvije glavne vrste limfoma: Hodgkinov limfom i ne-Hodgkinov limfom. Simptomi uključuju oticanje limfnih čvorova, groznicu, noćno znojenje i gubitak težine.

Multipli mijelom

Multipli mijelom pogađa plazma stanice u koštanoj srži, što može dovesti do niske razine zdravih krvnih stanica, slabih kostiju i problema s bubrezima. Simptomi mogu uključivati bolove u kostima, umor i anemiju.

Što je uzrok raka krvi?

Uzroci raka krvi nisu u potpunosti poznati, ali istraživanja su ukazala na nekoliko ključnih čimbenika koji mogu povećati rizik od razvoja bolesti. Razumijevanje tih čimbenika važno je za prevenciju i rano prepoznavanje bolesti. U nastavku ćemo detaljnije objasniti različite moguće uzroke i čimbenike koji doprinose razvoju raka krvi.

Genetske mutacije i promjene u stanicama

Jedan od glavnih uzroka raka krvi je pojava genetskih mutacija u krvnim stanicama. Te mutacije mijenjaju normalne procese rasta i diobe stanica, što dovodi do nekontroliranog razmnožavanja abnormalnih stanica. Većina ovih mutacija nije nasljedna, već se javljaju tijekom života osobe, zbog čimbenika okoliša ili slučajnih pogrešaka u stanicama tijekom diobe.

Kod leukemije, na primjer, specifične promjene u kromosomima, poput translokacija (zamjena dijelova između kromosoma), mogu uzrokovati rast malignih stanica. Jedna od najpoznatijih takvih promjena je Philadelphia kromosom, koji se javlja kod kronične mijeloične leukemije (KML). Ova promjena dovodi do spajanja gena BCR-ABL, što rezultira nekontroliranim rastom bijelih krvnih stanica.

Nasljedna predispozicija

Iako većina mutacija nije nasljedna, postoje određene nasljedne bolesti koje povećavaju rizik od razvoja raka krvi. Primjeri uključuju Downov sindrom i Fanconijevu anemiju, koji su povezani s većom učestalošću leukemije. Osobe s ovim nasljednim poremećajima imaju genetske abnormalnosti koje čine stanice osjetljivijima na maligne promjene.

Obiteljska povijest raka krvi također može igrati ulogu. Osobe koje imaju bliske članove obitelji s nekom vrstom raka krvi imaju veći rizik, iako je taj rizik u većini slučajeva nizak.

Izloženost zračenju

Dugotrajna ili visoka izloženost ionizirajućem zračenju, poput onoga koje dolazi iz radioaktivnih materijala ili medicinskih postupaka, značajno povećava rizik od razvoja raka krvi. Primjer za to je povećana učestalost leukemije kod preživjelih atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju, kao i kod ljudi koji su primali visokodozne terapije zračenja za liječenje drugih oblika raka.

Dugotrajno izlaganje malim dozama zračenja, poput onoga što se koristi u dijagnostičkim postupcima kao što su rendgenski snimci, obično nije povezano s povećanim rizikom, no ponavljane visoke doze mogu biti problematične.

Izloženost kemikalijama

Jedan od najpoznatijih kemijskih čimbenika povezanih s rakom krvi je benzen, kemikalija koja se koristi u proizvodnji plastike, guma i deterdženata. Dugotrajno izlaganje benzenu može uzrokovati oštećenja u DNK krvnih stanica, što može rezultirati razvojem leukemije, osobito akutne mijeloične leukemije (AML).

Osim benzena, radnici u industrijama koje koriste kemikalije poput pesticida ili formaldehida također mogu imati povećani rizik od raka krvi. Dugotrajna izloženost takvim tvarima može uzrokovati promjene u koštanoj srži, što je osnovni uzrok razvoja bolesti.

Virusne infekcije

Određene virusne infekcije mogu igrati ulogu u razvoju raka krvi. Na primjer, Epstein-Barr virus (EBV), koji uzrokuje mononukleozu, povezan je s povećanim rizikom od razvoja Burkittovog limfoma, oblika ne-Hodgkinovog limfoma. HIV također povećava rizik od limfoma jer oslabljeni imunološki sustav kod oboljelih od HIV-a omogućuje nekontroliran rast abnormalnih stanica.

Još jedan važan virus je HTLV-1 (Human T-lymphotropic Virus Type 1), koji je povezan s razvojem rijetkog oblika leukemije poznatog kao adultna T-stanična leukemija/limfom.

Osjetljivost na kemoterapiju i zračenje

Paradoksalno, neki pacijenti koji su liječeni zbog drugih vrsta raka kemoterapijom ili zračenjem mogu razviti sekundarni rak krvi nekoliko godina kasnije. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji djeluju tako da uništavaju stanice koje se brzo dijele, uključujući stanice raka, ali mogu oštetiti i zdrave stanice, uključujući one u koštanoj srži. Taj rizik je veći kod pacijenata koji su primali visoke doze kemoterapijskih lijekova ili kombinirane tretmane zračenja i kemoterapije.

Imunosupresija

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog nasljednih stanja, bolesti ili lijekova, izloženije su riziku od razvoja raka krvi. Primjerice, pacijenti koji su podvrgnuti transplantaciji organa primaju imunosupresivne lijekove kako bi spriječili odbacivanje transplantata, ali ti lijekovi također smanjuju sposobnost imunološkog sustava da uništi abnormalne stanice, što može dovesti do razvoja limfoma.

Starost i spol

Iako rak krvi može pogoditi osobe bilo koje dobi, starije osobe su u većem riziku, osobito za leukemiju i multipli mijelom. To je djelomično zbog prirodnog slabljenja imunološkog sustava i povećanja genetskih mutacija u stanicama tijekom vremena. Neke vrste raka krvi, poput kronične limfocitne leukemije (KLL), češće se javljaju kod starijih osoba, dok su druge vrste, poput akutne limfocitne leukemije (ALL), češće kod djece.

Osim dobi, spol također može igrati ulogu. Na primjer, muškarci imaju veći rizik od razvoja određenih vrsta raka krvi, poput Hodgkinovog limfoma i multiplog mijeloma, iako razlozi za to nisu potpuno jasni.

Simptomi raka krvi

Simptomi raka krvi mogu biti raznoliki i suptilni, često ih je teško prepoznati u ranim stadijima bolesti. Različite vrste raka krvi – leukemija, limfom i multipli mijelom – mogu izazvati specifične simptome, ali postoji i niz uobičajenih znakova koji se mogu pojaviti kod svih tipova. Razumijevanje simptoma važno je za rano otkrivanje bolesti i pravovremeno liječenje.

• Umor i slabost: Jedan od najčešćih simptoma raka krvi je osjećaj stalnog umora i slabosti. Umor povezan s rakom krvi često je intenzivan i neproporcionalan svakodnevnim aktivnostima. Uzrokovan je smanjenom proizvodnjom crvenih krvnih stanica (anemija), što dovodi do smanjenog prijenosa kisika u tkiva. Pacijenti s anemijom se mogu osjećati iscrpljeno i bez energije čak i nakon lagane aktivnosti ili potpunog odmora. Ova vrsta umora može biti konstantna i ometati svakodnevni život.
• Česte infekcije: Rak krvi, osobito leukemija i limfom, uzrokuje promjene u bijelim krvnim stanicama, koje su ključne za imunološki sustav. Ove abnormalne krvne stanice ne funkcioniraju ispravno, što slabi sposobnost tijela da se bori protiv infekcija. Zbog toga su česte i ponavljajuće infekcije uobičajen simptom. Pacijenti mogu doživjeti infekcije poput upale pluća, bronhitisa, sinusitisa ili infekcija mokraćnog sustava, koje se teško liječe ili brzo vraćaju nakon što su izliječene.
• Povećani limfni čvorovi: Povećanje limfnih čvorova (limfadenopatija) je uobičajen simptom kod limfoma, ali se može pojaviti i kod drugih oblika raka krvi. Limfni čvorovi su mali organi koji su dio imunološkog sustava, a smješteni su diljem tijela, osobito u vratu, pazuhu i preponama. Povećani čvorovi obično nisu bolni, ali mogu biti zamjetni kao kvržice ispod kože. Kod nekih pacijenata, prošireni limfni čvorovi mogu pritisnuti okolna tkiva, uzrokujući nelagodu ili bol.
• Krvarenja i modrice: Smanjenje broja trombocita, krvnih stanica odgovornih za zgrušavanje krvi, može dovesti do čestih krvarenja i spontanih modrica. Ovaj simptom je čest kod leukemije. Pacijenti mogu primijetiti krvarenje iz nosa ili desni koje se teško zaustavlja, produljeno krvarenje iz manjih rana ili veće modrice koje se javljaju bez ikakvog očitog razloga. Manjak trombocita može također dovesti do malih, crvenih ili ljubičastih mrlja na koži poznatih kao petehije, koje se pojavljuju kao posljedica pucanja sitnih krvnih žila.
• Bolovi u kostima i zglobovima: Multipli mijelom i određeni oblici leukemije mogu uzrokovati bolove u kostima i zglobovima. Ovaj simptom se javlja zbog nakupljanja abnormalnih stanica u koštanoj srži ili oštećenja kostiju. Kod multiplog mijeloma, abnormalne plazma stanice uzrokuju slabljenje kostiju, što može dovesti do prijeloma i jakih bolova, osobito u kralježnici, rebrima i zdjelici. Bolovi u zglobovima, iako rjeđi, mogu biti simptom leukemije, osobito kod djece.
• Neobjašnjiv gubitak težine: Neobjašnjiv gubitak težine je još jedan čest simptom raka krvi. Pacijenti mogu izgubiti značajnu količinu kilograma bez promjena u prehrani ili fizičkoj aktivnosti. Gubitak težine obično se javlja u kasnijim fazama bolesti, kada se rak proširio i počeo ozbiljno utjecati na funkciju tijela. Gubitak apetita, povezan s umorom i osjećajem slabosti, može dodatno pridonijeti ovom simptomu.
• Noćno znojenje i groznice: Ponavljajuće vrućice i noćno znojenje često su povezani s limfomima i leukemijom. Ove groznice obično nemaju očitog uzroka poput infekcije. Noćno znojenje može biti toliko intenzivno da pacijenti moraju mijenjati odjeću ili posteljinu. Povišena tjelesna temperatura može biti rezultat aktivnosti abnormalnih stanica ili reakcije imunološkog sustava na prisutnost malignih stanica.
• Otežano disanje i bol u prsima: Smanjeni broj crvenih krvnih stanica uzrokuje manje kisika u krvi, što može dovesti do simptoma poput otežanog disanja, ubrzanog disanja ili osjećaja kratkog daha tijekom fizičke aktivnosti. U nekim slučajevima, leukemija može uzrokovati nakupljanje abnormalnih stanica u prsnom košu, što može vršiti pritisak na dišne puteve, uzrokujući bol u prsima i probleme s disanjem.
• Abdominalna bol i nadutost: Povećana slezena ili jetra, često prisutna kod pacijenata s leukemijom ili limfomom, može uzrokovati bol ili nelagodu u gornjem dijelu trbuha. Ove povećane organe pacijent može osjetiti kao kvržice pod kožom. Slezena je odgovorna za filtriranje krvi i može se povećati zbog nakupljanja abnormalnih krvnih stanica, uzrokujući osjećaj punoće ili nadutosti, čak i nakon manjih obroka.
• Neurološki simptomi: Kod naprednih oblika raka krvi, stanice raka mogu utjecati na mozak i živčani sustav, uzrokujući neurološke simptome poput glavobolja, vrtoglavice, zamagljenog vida, gubitka ravnoteže i problema s pamćenjem. Ovi simptomi su rjeđi, ali mogu se pojaviti kod teških slučajeva ili kad bolest uznapreduje u centralni živčani sustav.

Simptomi raka krvi često se preklapaju s simptomima drugih bolesti, što može otežati ranu dijagnozu. Upravo zato je važno biti svjestan ovih znakova i, u slučaju njihovog pojavljivanja, potražiti liječnički savjet. Rana dijagnoza omogućava ranije liječenje i veće šanse za uspješan ishod.

Dijagnoza raka krvi

Dijagnoza raka krvi zahtijeva temeljitu procjenu bolesnika i niz laboratorijskih i slikovnih pretraga. S obzirom na raznolikost simptoma i složenost bolesti, postavljanje točne dijagnoze ključno je za pravilno liječenje i uspješnost terapije. Ovdje ćemo detaljnije objasniti najvažnije metode koje liječnici koriste za dijagnosticiranje različitih tipova raka krvi, uključujući leukemiju, limfom i multipli mijelom.

• Krvne pretrage: Prvi korak u dijagnozi raka krvi obično je osnovna krvna slika. Ova pretraga daje uvid u broj i tip krvnih stanica (crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica i trombocita) te može otkriti abnormalnosti koje ukazuju na rak krvi.
  • Kompletna krvna slika (KKS): Ova pretraga mjeri broj i vrstu krvnih stanica te može pokazati povećan broj abnormalnih bijelih krvnih stanica, što je često znak leukemije. Također može ukazati na anemiju (smanjeni broj crvenih krvnih stanica) ili smanjen broj trombocita, što je uobičajeno kod različitih vrsta raka krvi.
  • Biokemijski testovi krvi: Ovi testovi mjere razinu tvari poput kalcija, mokraćne kiseline i proteina u krvi. Primjerice, pacijenti s multiplim mijelomom često imaju povišene razine kalcija i specifičnog proteina (monoklonalnog proteina), što je znak da se bolest širi u kostima.
• Biopsija koštane srži: Jedan od ključnih dijagnostičkih postupaka za rak krvi je biopsija koštane srži. Koštana srž je mjesto gdje se stvaraju krvne stanice, a ovaj postupak omogućuje liječnicima da uzmu uzorak tkiva iz koštane srži, obično iz zdjelične kosti, kako bi ga analizirali pod mikroskopom.
  • Aspiracija koštane srži: Ovim postupkom se iglom uzima tekući uzorak koštane srži. To omogućuje liječnicima da prouče krvne stanice i procijene postoji li abnormalan rast stanica koje bi mogle biti znak raka krvi, poput leukemije ili multiplog mijeloma.
  • Biopsija koštane srži: U ovom postupku, iglom se uzima mali komad čvrstog tkiva koštane srži. Analizom tog uzorka mogu se otkriti abnormalne stanice, promjene u strukturi koštane srži i prisutnost malignih stanica.
• Citogenetski testovi: Citogenetski testovi omogućuju liječnicima da prouče kromosome u stanicama pacijenta kako bi otkrili genetske abnormalnosti koje su povezane s različitim vrstama raka krvi. Ovi testovi igraju ključnu ulogu u dijagnosticiranju i određivanju prognoze, jer određene genetske promjene mogu ukazivati na specifične vrste leukemije ili limfoma.
  • Kariotipizacija: Ovim testom se pregledavaju kromosomi unutar stanica pod mikroskopom kako bi se identificirale strukturne promjene, poput translokacija ili delecija. Na primjer, prisutnost Philadelphia kromosoma (translokacija između kromosoma 9 i 22) ukazuje na kroničnu mijeloičnu leukemiju (KML).
  • FISH test (Fluorescentna in situ hibridizacija): Ovaj test koristi fluorescentne boje za identificiranje specifičnih promjena u genima ili kromosomima stanica raka krvi.
• Protokolska citometrija: Protokolska citometrija je laboratorijska tehnika koja se koristi za analizu stanica iz uzoraka krvi ili koštane srži. Ovaj test omogućuje identificiranje različitih tipova stanica prema njihovim karakteristikama, uključujući veličinu, oblik i prisutnost specifičnih markera na površini stanica.
  Ova metoda je posebno korisna za dijagnosticiranje leukemije i limfoma, jer može pomoći u razlikovanju zdravih krvnih stanica od abnormalnih ili malignih stanica. Također, protokolska citometrija omogućuje klasifikaciju leukemije prema tipu stanica (npr. limfocitna leukemija naspram mijeloidne leukemije), što je važno za određivanje terapije.
• Molekularni testovi: Suvremeni molekularni testovi omogućuju detaljno proučavanje gena unutar stanica raka krvi, kako bi se identificirale specifične mutacije ili genetske promjene koje su odgovorne za razvoj bolesti. Ovi testovi pomažu liječnicima da odrede točnu dijagnozu i prognozu, kao i da planiraju personalizirani tretman.
  • PCR test (Lančana reakcija polimeraze): Ovaj test omogućuje otkrivanje vrlo malih količina genetskog materijala stanica raka krvi, što je korisno za praćenje minimalne rezidualne bolesti – malog broja stanica raka koje mogu ostati u tijelu nakon tretmana.
  • Sekvenciranje sljedeće generacije (NGS): Ova napredna metoda omogućuje analizu genoma stanica raka i otkrivanje složenih mutacija koje se ne mogu uočiti drugim metodama.
• Slikovne pretrage: Kako bi se procijenila proširenost bolesti, liječnici često koriste različite slikovne pretrage. Ove pretrage omogućuju procjenu stanja organa, koštanih struktura i limfnih čvorova te mogu pomoći u otkrivanju nakupljanja stanica raka u tijelu.
  • RTG (rendgensko snimanje): Koristi se za otkrivanje abnormalnosti u kostima, poput oštećenja uzrokovanih multiplim mijelomom.
  • CT (kompjuterizirana tomografija): Ova metoda pruža detaljne slike unutarnjih organa i može otkriti proširenje limfnih čvorova ili prisutnost tumora.
  • MR (magnetna rezonancija): MR omogućuje vrlo detaljnu procjenu mekih tkiva, kostiju i organa te je korisna za otkrivanje širenja raka na koštanu srž ili druge dijelove tijela.
  • PET-CT (pozitronska emisijska tomografija u kombinaciji s CT-om): Ova napredna tehnika kombinira funkcionalne i strukturne slike kako bi otkrila aktivne stanice raka i procijenila odgovor na terapiju.
• Lumbalna punkcija: Lumbalna punkcija je postupak u kojem se iglom uzima uzorak cerebrospinalne tekućine iz kralježnice kako bi se utvrdilo je li rak krvi zahvatio središnji živčani sustav. Ovaj postupak je posebno važan kod akutne limfocitne leukemije (ALL) i limfoma, koji se mogu proširiti na mozak i kralježničnu moždinu. Uzorak tekućine se analizira kako bi se otkrile abnormalne stanice ili prisutnost malignih stanica.
• Limfna biopsija: U slučaju sumnje na limfom, liječnik može preporučiti biopsiju limfnog čvora. Ovim postupkom se uzima uzorak tkiva limfnog čvora kako bi se utvrdilo postoje li abnormalne stanice karakteristične za limfom. Biopsija može biti ključna za razlikovanje između različitih vrsta limfoma, poput Hodgkinovog i ne-Hodgkinovog limfoma, jer ove bolesti zahtijevaju različite pristupe liječenju.

Liječenje raka krvi

Liječenje raka krvi ovisi o vrsti raka, stadiju bolesti, općem zdravstvenom stanju pacijenta i njegovim individualnim potrebama. Glavni ciljevi liječenja su uništavanje malignih stanica, kontrola simptoma te postizanje i održavanje remisije – stanja u kojem nema znakova bolesti. Ovisno o vrsti raka krvi, liječnici mogu koristiti jednu ili kombinaciju nekoliko terapijskih opcija.

• Kemoterapija: Kemoterapija je jedan od najčešćih oblika liječenja raka krvi. Ona uključuje primjenu lijekova koji uništavaju stanice raka ili sprječavaju njihovo razmnožavanje. Budući da se rak krvi obično širi po cijelom tijelu putem krvotoka, kemoterapija se često koristi kao sistemska terapija.
  • Standardna kemoterapija: Lijekovi se primjenjuju intravenozno ili oralno, ovisno o specifičnim potrebama pacijenta. Kemoterapija djeluje na brzo dijeleće stanice, što uključuje i stanice raka, ali može utjecati i na zdrave stanice, što dovodi do nuspojava poput mučnine, gubitka kose, anemije i osjetljivosti na infekcije.
  • Kombinirana kemoterapija: Ova metoda koristi nekoliko kemoterapijskih lijekova s različitim mehanizmima djelovanja kako bi se povećala učinkovitost liječenja i smanjila mogućnost rezistencije stanica raka. Na primjer, kod akutne limfocitne leukemije (ALL), često se koristi kombinacija različitih lijekova kroz nekoliko faza terapije.
• Radioterapija: Radioterapija koristi visokoenergetske zrake, poput X-zraka, za uništavanje stanica raka. Ona je posebno učinkovita za liječenje lokaliziranih tumora, poput onih u limfnim čvorovima ili koštanoj srži, ali se također može koristiti za smanjenje simptoma ili liječenje specifičnih komplikacija raka krvi.
  • Ciljana radioterapija: Usmjerava se na specifična područja tijela, poput povećanih limfnih čvorova ili kostiju zahvaćenih multiplim mijelomom, kako bi se smanjio tumor ili ublažili simptomi poput boli.
  • Tijelo kao cijelina: U nekim slučajevima, kao što je priprema pacijenata za transplantaciju koštane srži, radioterapija može biti primijenjena na cijelo tijelo (total body irradiation, TBI). Ova metoda uništava sve preostale stanice raka i priprema tijelo za primanje zdravih stanica iz transplantata.
• Transplantacija koštane srži (matične stanice): Transplantacija koštane srži, poznata i kao transplantacija matičnih stanica, jedan je od najučinkovitijih načina liječenja za određene vrste raka krvi, osobito kod agresivnih ili recidivirajućih oblika bolesti. Postoje dvije glavne vrste transplantacija:
  • Autologna transplantacija: Pacijentu se uzimaju vlastite zdrave matične stanice, koje se nakon visokodozne kemoterapije ili radioterapije vraćaju natrag kako bi se obnovila proizvodnja krvnih stanica. Ova metoda je korisna kod pacijenata s određenim vrstama multiplog mijeloma ili limfoma.
  • Alogena transplantacija: Zdrave matične stanice dobivaju se od donora (obično srodnika ili nesrodnog podudarnog donora) i presađuju pacijentu. Alogena transplantacija koristi se kod pacijenata s leukemijom, osobito ako kemoterapija nije bila dovoljno učinkovita. Ova metoda može imati ozbiljne nuspojave, poput reakcije presatka protiv domaćina (GVHD), gdje donorske stanice napadaju tijelo primatelja, ali je ujedno vrlo učinkovita u uništavanju stanica raka.
• Ciljana terapija: Ciljana terapija koristi lijekove ili druge tvari koje selektivno djeluju na specifične molekularne ciljeve povezane s rastom i preživljavanjem stanica raka. Za razliku od kemoterapije, koja djeluje na sve brzo dijeleće stanice, ciljana terapija precizno napada specifične proteine ili gene unutar stanica raka, smanjujući tako oštećenje zdravih stanica i nuspojave.
  • Inhibitori tirozin kinaze: Ovi lijekovi blokiraju specifične enzime (tirozin kinaze) koji potiču rast stanica raka. Na primjer, imatinib je lijek koji se koristi za liječenje kronične mijeloične leukemije (KML) jer blokira djelovanje abnormalnog proteina uzrokovanog Philadelphia kromosomom.
  • Monoklonska antitijela: Ova vrsta ciljane terapije koristi umjetno stvorena antitijela koja prepoznaju i vežu se na specifične proteine na površini stanica raka. Jedan od primjera je rituksimab, koji se koristi za liječenje B-staničnog ne-Hodgkinovog limfoma, jer se veže na protein CD20 prisutan na tim stanicama.
• Imunoterapija: Imunoterapija je relativno nova vrsta liječenja koja koristi vlastiti imunološki sustav pacijenta za borbu protiv raka. Cilj je pojačati prirodnu sposobnost tijela da prepozna i uništi stanice raka. Postoji nekoliko oblika imunoterapije koji se koriste za rak krvi:
  • CAR-T terapija: Ova vrsta terapije uključuje prikupljanje T-stanica iz krvi pacijenta, njihovu genetsku modifikaciju kako bi se mogli bolje boriti protiv stanica raka, i potom vraćanje modificiranih stanica u tijelo. CAR-T terapija je revolucionarna metoda koja je pokazala izvrsne rezultate u liječenju refraktorne akutne limfocitne leukemije (ALL) i nekih vrsta limfoma.
  • Checkpoint inhibitori: Ovi lijekovi blokiraju proteine koje stanice raka koriste kako bi se “sakrile” od imunološkog sustava, omogućujući T-stanicama da prepoznaju i napadnu rak. Primjeri uključuju lijekove koji inhibiraju proteine PD-1 ili CTLA-4, a koriste se za određene tipove limfoma.
• Kortikosteroidi: Kortikosteroidi, poput prednizona ili deksametazona, često se koriste kao dio liječenja raka krvi, posebno u kombinaciji s kemoterapijom. Ovi lijekovi smanjuju upalu i aktivnost imunološkog sustava te mogu pomoći u kontroli simptoma poput bolova i oticanja. Kortikosteroidi se također koriste u liječenju određenih nuspojava transplantacije koštane srži, poput GVHD-a.
• Podrška u liječenju: Uz gore navedene tretmane, pacijenti s rakom krvi često trebaju terapiju podrške kako bi se nosili s nuspojavama liječenja i poboljšali kvalitetu života. Ova vrsta liječenja uključuje:
  • Transfuzije krvi: Ako pacijent razvije anemiju ili nisku razinu trombocita zbog kemoterapije, možda će trebati transfuzije crvenih krvnih stanica ili trombocita kako bi se održale normalne funkcije tijela.
  • Antibiotici i antifungalni lijekovi: S obzirom na to da mnogi tretmani raka krvi oslabljavaju imunološki sustav, pacijenti su podložniji infekcijama. Preventivna terapija antibioticima ili antifungalnim lijekovima pomaže u smanjenju rizika od infekcija.
  • Lijekovi protiv bolova i mučnine: Kako bi se pacijentima olakšali bolovi ili mučnina povezani s liječenjem, često se koriste lijekovi za ublažavanje tih simptoma.
• Klinička ispitivanja: Klinička ispitivanja igraju važnu ulogu u razvoju novih terapija za rak krvi. Ova ispitivanja omogućuju pacijentima pristup najnovijim lijekovima i terapijama koje još nisu široko dostupne. Liječnici često preporučuju klinička ispitivanja pacijentima kod kojih standardne terapije nisu bile uspješne ili onima koji žele isprobati nove oblike liječenja.

Prehrana kod raka krvi

Prehrana igra važnu ulogu u podršci oboljelima od raka krvi, kako bi se podržao imunološki sustav i smanjile nuspojave liječenja poput kemoterapije. Iako ne postoji specifična dijeta koja može izliječiti rak, određene namirnice mogu pomoći u smanjenju rizika od komplikacija i poboljšanju kvalitete života.

Preporučene namirnice za oboljele od raka krvi

• Povrće bogato vlaknima i antioksidansima: Povrće iz obitelji krstašica, poput brokule, kupusa i kelja, sadrži snažne spojeve koji mogu pomoći u smanjenju rizika od raka te pružiti zaštitu protiv upala i oštećenja stanica. Redovita konzumacija ovih namirnica može smanjiti rizik od raka i podržati imunološki sustav. Osim toga, povrće poput špinata, cikle i mrkve bogato je vitaminima A i C, koji pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa uzrokovanog liječenjem​.
• Morske ribe i omega-3 masne kiseline: Morske ribe poput lososa, skuše i sardina bogate su omega-3 masnim kiselinama, koje imaju protuupalna svojstva i mogu smanjiti rizik od oštećenja stanica. Osim toga, ribe su izvrstan izvor vitamina D, što je korisno za jačanje kostiju, koje mogu oslabjeti tijekom liječenja​.
• Mahunarke i cjelovite žitarice: Mahunarke poput graha, leće i slanutka bogate su vlaknima i proteinima koji pomažu u smanjenju rizika od probavnih smetnji tijekom terapije. Također sadrže bioaktivne spojeve koji smanjuju upale i podupiru zdravlje crijeva, što je važno tijekom kemoterapije ili transplantacije koštane srži​.
• Začini i bilje s protuupalnim svojstvima: Kurkuma, đumbir, origano i ružmarin sadrže spojeve poput kurkumina i apigenina, koji su poznati po svojim antikancerogenim svojstvima. Ovi začini mogu pomoći u smanjenju upala i podržati oporavak nakon tretmana​.

Namirnice koje treba izbjegavati

Preporuča se smanjiti unos prerađenih namirnica, crvenog mesa i šećera, jer su studije pokazale da te namirnice mogu povećati rizik od komplikacija i dodatno opteretiti imunološki sustav.

Izvori:
Cleveland Clinic. (n.d.) Blood Cancer.
https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/22883-blood-cancer

Health. (2023) Blood Cancer Overview.
https://www.health.com/condition/blood-cancer-overview

Yale Medicine. (n.d.) Blood Cancers.
https://www.yalemedicine.org/conditions/blood-cancers

Blood Cancer UK. (n.d.) Understanding Blood Cancer.
https://bloodcancer.org.uk/understanding-blood-cancer/

Cancer Treatment Centers of America. (n.d.) Blood Cancers.
https://www.cancercenter.com/blood-cancers

UPMC Hillman Cancer Center. (n.d.) Blood Cancers.
https://hillman.upmc.com/cancer-care/blood

Slike izrađene pomoću AI.